Hola Real

Zagrebački Dinamo smjestio se u skupinu D ovosezonske Lige prvaka, zajedno s Ajaxom, Lyonom, ali i jednim od trenutno možda i najatraktivnijih protivnika kojeg mu je ždrijeb mogao dodijeliti, Kraljevskim klubom, Realom iz Madrida.

Kako u nekoliko rečenica predstaviti klub, koji je Fifa u svom izboru proglasila najboljim nogometnim klubom 20. stoljeća? Real je najtrofejniji španjolski klub. Prvenstvo su osvajali 31 put, no, posljednji naslov je iz 2008. godine. Europski prvaci bili su nevjerojatnih devet puta, ali zadnji put još 2002. godine. Dominaciju posljednjih godina njihova najveća rivala Barcelone sigurno žele prekinuti što prije. U Madridu se nadaju kako je ovo njihova godina, kako je Jose Mourinho napokon posložio ekipu koja može skinuti Barcu s trona najbolje ekipe Španjolske, ali i Europe.

Za vrijeme prve vladavine predsjednika Florentina Péreza, u razdoblju od 2000. do 2006. godine, Madriđani su dobili naziv Los Galacticos, a u njegovu novom mandatu, koji traje od 2009. godine, mogli bi ih nazvati Los Galacticos II. I dalje je to skup velikih zvijezda, koje predvodi možda i najkarizmatičniji nogometni strateg današnjice, Portugalac Jose Mourinho.

Real je momčad o kojoj 'svi sve znaju', pogotovo iz perspektive hrvatskih ljubitelja nogometa, koji su kroz praćenje La Lige, kroz legendarni El Clasico, kojeg smo već ove sezone vidjeli u dva susreta španjolskog Superkupa, ali i nastupe u Ligi prvaka sigurno već dobro upoznali Kraljevski klub.

Na vratima Reala je nogometna golmanska legenda, kapetan, 30-godišnji Iker Casillas. Čuvar mreže koji je čitavu karijeru proveo u klubu, dvostruki osvajač Lige prvaka, koji je sa španjolskom nogometnom reprezentacijom osvojio sve što se osvojiti može, a smatra se jednim od najboljih vratara u povijesti nogometne igre. Posljednju liniju obrane čine Sergio Ramos, portugalski dvojac Ricardo Carvalho i ekscesima skloni Pepe te Brazilac Marcelo, koji će se ove sezone za poziciju boriti s Fabio Coentraom, koji je za 30-ak milijuna eura stigao ovog ljeta iz Benfice.

U defenzivnoj fazi veznog reda Mourinho računa na dvojac X. Alonso - Khedira, ofenzivna trojka ispred trebala bi biti Di Maria - Özil - C. Ronaldo, dok se u vrhu napada izmjenjuju Benzema i Higuain. Ali, i to nije sve. Ovog ljeta Mourinho je iz dortmundske Borussije doveo njihova najboljeg prošlosezonskog igrača, Turčina Nurija Sahina, a Brazilac Kaka, do nedavno i jedan od najboljih i najatraktivnijih igrača na planeti, nakon borbe s ozljedama, ponovno je spreman i ako ga čelnici ne odluče prodati, mogao bi biti dodatna snaga madridskog kluba ove sezone.

Gotovo nestvarno, ali Dinamo će ove sezone gostovati na jednom od najspektakularnijih svjetskih stadiona, Santiago Bernabeu. Kapaciteta malo preko 80 tisuća mjesta, otvoren je 1947. godine, a dobio je ime po najvećem predsjedniku u povijesti Reala. Bio je domaćin finala Kupa prvaka 1957., 1969. i 1980. godine, a finale Lige prvaka igrano je na njemu prošle godine, kada je milanski Inter osvojio naslov protiv Bayerna. Za vrijeme prve Perezove vladavine dodatno je uređen, proširen te se danas smatra jednim od najvelebnijih nogometnih zdanja.

Dinamo se kroz svoju povijest nije s Realom susretao u službenim europskim utakmicama, ali svi simpatizeri i navijači Dinama rado će se prisjetiti davne 1974. godine, kada je u prijateljskom dvoboju zagrebački sastav slavio usred Madrida 3:4, pred 128 tisuća gledatelja, koji su došli na predstavljanje Paula Breitnera , jednog od najboljih europskih nogometaša tadašnjeg vremena. Tadašnji trener Kraljevskog kluba bio je Miljan Miljanić, svojevremeno i predsjednik nogometnog saveza 'bivše države'. Dinamo je i tada trebao biti 'kanta za napucavanje', ali je uz dobru partiju, golovima Bonića, Senzena, Tukše i Devčića stigao do iznenađujuće pobjede. Bilo bi lijepo kada bi se povijest ponovila, zar ne?

Za Dinamo je tog 3. rujna zaigrao i tada 17-godišnji Zlatko Cico Kranjčar. Na Santiago Bernabeu tada su zaigrali Šarović, Bedi (Devčić), Jovičević, Miljković, Blašković, Kuže, Čerček, Mustedanagić, Bonić, Kranjčar (Tukša) i Senzen. Dvostruki strijelac za Real tada je bio i sadašnji španjolski izbornik Vicente del Bosque, a igrali su i već spomenuti Breitner, njegov sunarodnjak Günter Netzer, ali i José Antonio Camacho, danas izbornik nogometne reprezentacije Kine.

Povijest

Real je osnovan početkom prošlog stoljeća, 1902. godine. Nikad nije ispao iz najvišeg ranga španjolskog nogometa, a na nogometnoj karti Europe upisao se 50-tih godina i u vrhu je ostao sve do današnjih dana. Početak uspona veže se uz dolazak Santiago Bernabea na mjesto predsjednika kluba 1945. godine te dovođenjem jednog najboljih nogometaša u povijesti, Alfreda Di Stéfana 1953. godine. Često nazivan i 'režimskim klubom', zbog simpatija koje je prema njima gajio Generalísimo Francisco Franco, španjolski diktator, u tom razdoblju osvaja pet uzastopnih europskih naslova, od 1956. kada su prvi put podigli trofej pa sve do 1960. godine. Šest godina kasnije još jednom dolaze na 'krov Europe', ali za idući naslov u Madridu trebalo je čekati preko 30 godina.

Trofej u španjolski glavni grad vraćaju Mijatović, svojim pogotkom u finalu te 1998. godine, ali i naš Davor Šuker, Morientes, tada još samo dječak Raul, Clarence Seedorf, Karembeu, Redondo, Roberto Carlos, Fernando Hierro, kapetan Manuel Sanchis, Christian Panucci, na vratima je bio Bodo Illgner, a sve pod trenerskom palicom današnjeg stratega Bayerna, legendarnog Juppa Heynckesa.

Era Los Galacticosa započinje 2000. godine, dolaskom sadašnjeg predsjednika Pereza u svom prvom mandatu. Doveden je Figo, u jednom od najkontroverznijih nogometnih transfera u povijesti, iz najvećeg rivala Barcelone. Momčad je sastavljena od Zidana, Ronalda, Beckhama, u dva navrata osvajaju naslove, 2000. i 2002. godine, ali politika Zidanes e Pavones, skupih zvijezda i prosječnih domaćih igrača nije urodila plodom na dulje staze, što je značilo i privremenim odustankom od takvog načina poslovanja.

Glad za trofejima, uz povratak Pereza 2009. godine, značila je povratak politici kupovine kao i za vrijeme njegove prve vladavine. Dovedeni su, za rekordne iznose, Kaka iz Milana, C. Ronaldo iz Uniteda, doveden je i karizimatični, ali i uspješni trener Jose Mourinho i 2011./12. trebala bi napokon biti sezona istine za ovaj projekt, a to znači osvajanje ili Lige prvaka ili španjolskog prvenstva, ili i jednog i drugog. Navijači Reala neće imati razumijevanja za ništa manje od tog.

Zvijezda

Zvijezda ovog sastava trebao bi biti Portugalac Cristiano Ronaldo. Jedan od najboljih nogometaša današnjice, odmah do Messija. Trebao bi predvoditi ovu ekipu prema naslovima, ali izgleda da je pretežak teret stavljen na njegova leđa. Zamjera mu se što u najvažnijim utakmica redovito ne pruža svoje najbolje partije, ali možda je baš ovo njegova sezona, u kojoj će dokazati kako zaslužuje mjesto u istoj rečenici s omalenim Argentincem. Naravno, osvojio je Ligu prvaka s Unitedom 2008. godine, u legendarnom moskovskom finalu nakon jedanaesteraca pao je Chelsea. Ali tada je u Manchesteru imao sjajnu ekipu pored sebe, na čelu sa neponovljivim Sir Alexom, dok u Realu, tri godine kasnije, sva odgovornost ostaje na njemu.

Trener

Što reći o treneru Jose Mourinhu, a da već nije poznato o ovom portugalskom stručnjaku. U stvari, on je glavna zvijezda ove ekipe, koji svu pažnju medija i navijača smišljeno usmjerava na svoj 'lik i djelo'. Uvijek prvi u slavlju i hvali svojih igrača, prvi u kritici protivnika, nerijetko čak i sudaca, vještom predstavom za medije smanjuje pritisak okoline na ekipe koje vodi. Vjerojatno je u posljednje vrijeme čak i pretjerao, naravno, pritisak 'nepobjedivosti' Barcelone sve je veći, a navijači i uprava očekuju trofeje, i to još jučer.

Neponovljiv je put kojim je The Special One stigao na trenerski Olimp. Fantastični posao koji je odradio u Portu, osigurao mu je angažman u Abramovićevom Chelseaju. No, domaći naslovi u Engleskoj ipak su ostali u sjeni neuspjeha u Ligi prvaka. Karizmu euro-pobjednika vratio je u Interu, uspjehom upravo na Santiago Bernabeu, a hoće li ove sezone baš na taj stadion vratiti najvažniji europski trofej saznat ćemo u Münchenu, u svibnju 2012. godine. Prva prepreka na tom putu bit će mu i zagrebački Dinamo te kako ga neki naši mediji, pomalo i pretjerano, vole nazivati, hrvatski Mourinho, prvi strateg Modrih, Kruno Jurčić.