Vrijeme je da pričamo o znanju Silvija Čabraje

Sredinom ožujka Silvijo Čabraja dobio je otkaz na klupi Vukovara 1991, koji se u to vrijeme grčevito borio za ostanak. Tko god je imalo pratio SuperSport HNL, na golo oko mogao je primijetiti veliki napredak te momčadi otkad je Čabraja preuzeo, no uprava kluba odlučila se za promjenu na klupi.

Nakon te vijesti, osvrnuo sam se na Čabrajin status u hrvatskom nogometu uopće. Taj članak možete pročitati ovdje, a krajnje je vrijeme da o Silviju i njegovom znanju krenemo malo detaljnije pričati.

'Je, ali tamo je Čabraja'

Stvari koje se događaju iza kulisa ne možemo znati, ali odluke o smjenama trenera dok se imalo uvuče kriza nisu rijetkost u hrvatskom nogometu. Već nekoliko puta pisao sam o tome - nema strpljenja, odluke se donose vruće glave i u trenutku, što na duže staze ne može donijeti uspjeh.

Generalno je poražavajuće da se nitko ne može zadržati na klupi nekog hrvatskog kluba dvije ili, ne daj Bože, tri godine. Pritisak se nameće konstantno, a javnost ne bira gdje će udariti - samo da može kritizirati. Najgore od svega, nitko ne uzima u obzir koji je 'plafon' momčadi.

A Čabraja redovno probije taj plafon. Izvlači 120 posto iz svake momčadi, svakog igrača, a konstantno se to zanemaruje kod čelnika nekih većih momčadi. Da se razumijemo, ne želim ovime umanjiti veličinu Slavena kao kluba, nego aludiram na one koji se bore za malo veće ciljeve i Europu - Dinamo, Hajduk i Rijeka, svaki od ta tri kluba imao je dobru priliku za 'ugrabiti' Čabraju.

Zapravo, najveća moguća pohvala Čabraji i njegovom radu je ta da se o njemu priča kao adutu svoje ekipe. Da preciziram, ako biste s bilo kime pričali o procjeni ishoda Slavenovih utakmica u kojima nije favorit rekli biste onu: 'Je, ali tamo je Čabraja...'

Tako je bilo i ovoga puta protiv Varaždina, koji objektivno ima kvalitetniji kadar, imao je znatno manje problema s ozljedama i izostancima, puno bolje stanje na tablici i još je igrao pred svojim navijačima. Bilo je tu i sreće, ali Slaven je bio kompaktan, držao se svoje ideje i na kraju došao do sva tri boda.

Možda je potrebno preskočiti stepenicu ili...

Neka logična hijerarhija i razvoj karijere govori da bi nakon vođenja momčadi iz srednjeg doma, u slučaju dobrih rezultata, iduća stanica trebao biti klub koji se bori za vrh tablice. Čabraja je svoje znanje dokazao u Lokomotivi, neko vrijeme bio je slobodan na tržištu, a nakon Lokosa idući angažman pronašao je u Vukovaru 1991.

Gledajmo to s druge strane, Silvijo je u tome vidio izazov jer u trenutku njegovog preuzimanja Vukovarov ostanak bio je ravan čudu. Na koncu, napustio je klub dva mjeseca prije kraja sezone i za one koji samo bace oko na stanje to je označeno kao neuspjeh.

Po onom što je prikazao dok je vodio Lokose, ali i Vukovar 1991, Čabraja je zaslužio više od te borbe za ostanak, ali i borbe za prestiž na sredini tablice. Zaslužio je veće priznanje i zbog silnih igrača koji su se razvijali pod njegovim okom i na kraju napravili veliku karijeru.

Ovo su samo neki od igrača koji su seniorski debi upisali pod Čabrajinom palicom: Ivan Canjuga, Marin Šotiček, Nikola Čavlina, Toni Silić… Zbog specifične politike poslovanja, u Lokomotivi mu se momčad redovno mijenjala, tko god se imalo istakne - pravi transfer. Međutim, Čabraja je iznova 'kopao' neke nove dragulje.

Dokazan je kao odličan stručnjak za razvoj mladih igrača. Možda da se okrene karijeri izbornika mladih reprezentacija? Ili da se prije poziva hrvatske 'velike trojke' okrene inozemstvu? Već je na nekoliko primjera dokazano da su hrvatski stručnjaci više cijenjeni vani.

Osim rezultata, cijenjen je i zbog stava

U spomenutom derbiju protiv Varaždina Ilija Nestorovski dobio je crveni karton, a o tom isključenju bilo je dosta govora. Dakako, Čabraja je upitan o toj situaciji, a njegov odgovor bio je sljedeći:

“Iskreno, nisam to uopće pogledao, svi govore da nije bio crveni karton. S klupe to nisam mogao vidjeti, bilo mi je glupo reći je li bio ili nije. I da nije, ne bih ga komentirao, nikada se ne miješam u sudačke odluke.“

I doista je tako - Čabraja nikada ne traži alibi u sudačkim odlukama, a svi znamo da je to česta pojava u SHNL-u. U svojim izjavama uvijek je izravan i objektivan te preuzima odgovornost u situacijama kada ne ide. Zato ga cijene i unutar svlačionice i zato svi s kojima je surađivao uvijek hvale njegov rad i znanje.

Dojam je da vrhunski dozira minutažu svakog igrača, da svakoga razumije 'u dušu', a sve što radi, radi sa stilom - laganini, opušteno i mirno. Te karakteristike i prenosi na igrače koje izvede na teren.

Sa Slavenom je zasad na sedam utakmica, četiri pobjede, jednom remiju i dva poraza (Dinamo, Hajduk). Ugovor je potpisan do kraja sezone, a vidjet ćemo što će biti poslije toga. Nakon Lokomotive i Vukovara 1991, klasa se dokazuje i u Slaven Belupu, a interesa sigurno ne manjka...