Vani su odlični, a u Hrvatskoj - ne valjaju. Podcjenjujemo li znanje naših trenera?

Mate Omazić utorak, 20.10.2026.
Dodaj Sportnet.hr u omiljene izvore na Googleu
Vani su odlični, a u Hrvatskoj - ne valjaju. Podcjenjujemo li znanje naših trenera?
Foto: Ina Fassbender/AFP/Hina

Dok u svakodnevici možemo čuti riječi o tome kako su treneri u SHNL-u općenito 'neznalice', isti ti cijenjeni su dok odu u inozemstvo. Nije lako doći do lige petice ili bilo kojeg najjačeg europskog ranga, a Hrvatska ima nekolicinu kojima je to pošlo za rukom. Zašto oni nisu bili cijenjeni doma?

Dobar dio simpatizera i pratitelja hrvatskog nogometa ima jedan zajednički problem - onaj sa strpljenjem. Dok dođe prvi poraz, kiks, ma i lošija predstava, odmah se upale dežurni kritičari (a ima ih) i zazivaju smjenu trenera. Na takvom udaru ovih dana je Mario Kovačević, iako se sada stanje tu barem malo smirilo, a ne tako davno u istoj situaciji bio je Gonzalo Garcia.

Garcia je od svog dolaska u Hajduk zazivao strpljenje, tražio je vrijeme i konstantno ubacivao frazu da je Hajduk u procesu. Očigledno je da Urugvajac zna što radi, sada su počeli dolaziti i rezultati, a ne treba niti govoriti koliko je Hajduk napredovao pod njegovom palicom. Navodno, u jednom dijelu prošle sezone živio je na tankom ledu, a ostao je zbog visoke odštete koju bi Splićani morali platiti u slučaju otkaza.

Gonzalu je ta odšteta bila spas, odnosno Hajduku je bila, ali pojedinci nisu imali tu sreću da klub ima razumijevanja i strpljenja. Ne samo u Hajduku. Transfermarkt kaže da su Bili u posljednjih 20 godina (od početka 2006./2007.) promijenili čak 44 trenera (računajući privremene). Dinamo je na 37, Istra 1961 na 33, Rijeka i Osijek na 30. Hajduk je najviše strpljenja imao s Tudorom - godinu, devet mjeseci i šest dana, a Dinamo sa Zoranom Mamićem - dvije godine, osam mjeseci i jedan dan.

Zar nije poražavajuće to da se nitko ne može zadržati barem tri godine? Ponekad je taj pritisak na trenerima toliko nepodnošljiv, prelazi granice bilo kakve sportske rasprave i postane napad na čovjeka osobno. A pogledajmo kako to izgleda s hrvatskim trenerima vani.

Niko Kovač - Borussia Dortmund

Niko Kovač nikada nije imao priliku voditi klub u SuperSport HNL-u i za njega je to vjerojatno bolje, ali upoznat je s reakcijama hrvatske javnosti jer je bio izbornik Vatrenih. Nakon toga vodio je Eintracht Frankfurt, Bayern München, Monaco, Wolfsburg i sada je u Borussiji Dortmund.

Prije nekoliko dana produžio je ugovor sa Žuto-crnima do ljeta 2029. godine. Kada usred sezone dobiješ podebljan ugovor, onda to dobro govori koliko klub ima povjerenja, a kako ga Dortmund ne bi imao kada je Kovač na njegovoj klupi u 82 utakmice na 49 pobjeda, 15 remija i 18 poraza. Zanimljivo, ako ćemo to prebaciti u bodove - učinak je identičan Garcijinom u Hajduku, 1.98.

Kovačev Dortmund se po financijama i kvaliteti ne može mjeriti s Bayernom, a u ovom trenutku su izjednačeni na vrhu Bundeslige s po 14 bodova. Niko je izgubio svaki od tri derbija u prošloj sezoni, ali u Borussiji su svjesni da je to realno stanje i njegov posao nikako nije došao pod znak pitanja.

Otkad je otišao iz Hrvatske, može se reći da ga naša javnost cijeni i hvali njegov rad.

Sergej Jakirović - Hull City

Presudio mu je poraz protiv Bayerna 9:2, a samo par dana nakon otkaza isti taj Dinamo izgubio ja 4:1 u Koprivnici protiv Slaven Belupa. Došao je u ulozi vatrogasca, osvojio dvostruku krunu, uveo klub u Ligu prvaka i jednostavno je morao imati više kredita.

Jakirović je nedugo po otkazu iz Dinama otišao put Kayserispora, gdje je u 17 utakmica ostvario osam pobjeda, pet remija i četiri poraza. S obzirom na situaciju u kojoj se Kayseri tada nalazio, bilo je to praktički ravno čudu za izvući, Profa je spasio momčad ispadanja, a onda je došla nagrada i poziv Hull Cityja. Poveznica je turski vlasnik.

Sergej je potom ostvario čudo i u Hullu, kojemu se predviđala grčevita borba za ostanak u Championshipu, a zapravo je ostvarena promocija u Premier ligu. Zaključno s utorkom 20. listopada, Jakirović na klupi Tigrova ima 61 utakmicu, 27 pobjeda, 14 remija i 20 poraza. Trenutačno drži deveto mjesto na tablici s devet osvojenih bodova, a iza su momčadi poput Manchester Uniteda, Tottenhama...

Ne treba niti govoriti koliko hvalospjeva dobiva otkad je vani.

Ivan Jurić - Monza

Ivan Jurić nema iskustva u hrvatskom nogometu, ali je u Italiji jako cijenjen. Vodio je Genou, Hellas Veronu, Torino, Romu, Atalantu i sada Monzu, a par mjeseci bio je i menadžer Southamptona. Najdublji trag ostavio je u Torinu, a treba priznati da razdoblje u Romi, Southamptonu i Atalanti nije bilo najbolje.

Međutim, do Rome, Southamptona i Atalante treba doći. Monza ga je angažirala po ulasku u Serie A ovoga ljeta, a dosad je na devet utakmica, četiri pobjede, jednom remiju i četiri poraza. Baš u ponedjeljak njegova momčad svladala je Cagliari 4:0, a čisto usputno - Cagliari je prije tog susreta primio tek tri gola u šest kola.

Igrači koje je vodio opisuju Jurića kao stručnjaka koji je dosljedan svojim zamislima, treninzi su jako zahtjevni i zapravo traži ratnike. Možda u Romi i Atalanti nije sjelo kako je trebalo, ali početak u Monzi je obećavajući i svakako da se ondje nadaju da će to biti njegov novi Torino.

Kada je odlazio iz Atalante, Gian Piero Gasperini predložio je upravi Jurića kao svog nasljednika. I to nešto govori.

Ivan Leko - Club Brugge

Ivana Leke dotaknuli smo se prošlog tjedna kada je njegov Club Brugge svladao Inter u Milanu. Za vrijeme provedeno u Hajduku označen je kao neznalica, tvrdoglav i slično, a u Belgiji radi sjajan posao. Ondje valjda nema pritiska.

Leko od odlaska iz Hajduka vodio Standard Liege, Gent i usred te epizode došao je poziv Club Bruggea. Ondje je na 40 utakmica, 28 pobjeda, tri remija i devet poraza, odnosno osvaja 2.18 bodova po utakmici. Osvojio je belgijsko prvenstvo prošle sezone.

Ugovorom je vezan uz Brugge do ljeta 2028. godine, uživa ogromno povjerenje, kako uprave, tako navijača. U ovoj sezoni upisao je tek jedan poraz u domaćem prvenstvu i to protiv Genta u gostima. Samo Gent (22) u ovom trenutku i ima više bodova od Bruggea (21).

Sada se hvale njegovi uspjesi, a ne tako davno bio je neznalica.

Krunoslav Jurčić - bez posla, posljednji angažman u Pyramidsu

Kruno Jurčić specifičan je karakter, a njegovu trenersku karijeru u Hrvatskoj najviše je obilježila fotografija sa Joseom Mourinhom. Kako je sam rekao, izvlačilo se dosta stvari iz konteksta, a ta fotografija se podrugljivo koristila u medijima.

Po odlasku iz Dinama Kruno je vodio Maribor, Adanaspor, Al-Nassr, Baniyas, Al-Nasr (Dubai) i posljednje Pyramids. S egipatskom momčadi osvojio je afričku Ligu prvaka, dva puta egipatski Kup, jednom Superkup i jednom Afričko-azijsko-pacifički kup.

Statistika kaže da je Jurčić vodio Pyramids u 132 utakmice, u kojima je upisao 89 pobjeda, 25 remija i 18 poraza, odnosno bodovi po utakmici su na 2.21.

Od čovjeka čije je znanje iz nekog razloga ismijavano, do onoga koji je odjednom - stručnjak.

Zašto su stručnjaci tek kada odu iz Hrvatske

Da ne nabrajamo dalje trenere, pokušat ćemo dati odgovor na pitanje iz nadnaslova. Gleda se šira slika i ona je u principu zadovoljavajuća. Malo tko pratit će utakmice, primjerice, Club Bruggea detaljnije, gledati ih na tjednoj bazi pa onda donositi zaključke o Lekinom doprinosu.

Većina funkcionira tako da s vremena na vrijeme baci pogled na stanje na tablici, statistiku kakvu ti klubovi imaju, učinke u derbijima i slično. A tako se ne gleda primjerice Mario Kovačević, koji je s Dinamom na 47 pobjeda, 11 remija i 12 poraza. Pisali smo i o tome u statistici Dinamovih posljednjih pet trenera.

Razumljive su i frustracije kada ne ide, navijaš i voliš klub, ali potrebnije je unositi mir u takvim trenucima. Prvenstveno tu aludiramo na povike s tribina.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

  • Najnovije
  • Najčitanije

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!