'Ma šta će Viking... Leko je prevara...' Gospodo, smanjite očekivanja i pogledajte realnost

Vratimo se u kolovoz, Dinamo je saznao da će mu protivnik u play-off fazi Lige prvaka biti norveški Viking. Još tada Branimir Korać upozoravao je kako su Norvežani opasniji nego što se misli, ali naravno da je u većem dijelu hrvatske javnosti prevladavalo ono 'Ma šta će Viking...' Prvak Norveške i to ispred Bodo/Glimta koji je u toj sezoni rušio Manchester City, Inter, Atletico Madrid. Ali da, šta će Viking...

Dinamo je u te dvije utakmice pokazao da ima više kvalitete od Vikinga i to nitko ne može osporiti. Međutim, napravio je previše pogrešaka, pucao si sam u koljena te prokockao pobjedu i prolaz u Ligu prvaka. No, nije to bila nikakva sramota i to sam napisao u analizi dvoboja u Stavengeru.

Razlika u fizičkoj spremi bila je očita, ali nije tu kriv (samo) Dinamo jer naviknut je na SHNL razinu koja tu zaostaje za ligama poput norveške. To je realnost koju neki ne žele prihvatiti.

Viking nikada nije bio bezveze momčad

Premijerni nastup u Ligi prvaka Viking je započeo gostovanjem kod Stuttgarta, gdje je poražen 3:1. Naravno da je sastav iz Bundeslige favorit na svom terenu, ali Norvežani su tu pružili sasvim pristojan otpor i presudio im je blitzkrieg Ermedina Demirovića. No, nisu se osramotili.

To sramoćenje bilo je 'rezervirano' za ovaj utorak i dvoboj protiv minhenskog Bayerna. Imao je Viking tu 2:0, gubio 2:3 i onda izvukao remi u sudačkoj nadoknadi. Eto, idealan pokazatelj kakvu 'sramotu' si je Dinamo dozvolio - ispao je od norveškog prvaka koji je remizirao s Bayernom.

Da se razumijemo, Bayern bi razbio Viking u devet od deset utakmica, možda bi Norvežane nekad dočekala i Dinamova sudbina s Allianz arene, ali za otkinuti dva boda Bayernu trebaš nešto više od puke sreće pa i igrača više u zadnjih dvadesetak minuta. Treba ti mentalitet, karakter i naravno - kvaliteta.

Idemo konkretno s brojkama - Viking je u utorak pretrčao više od Bayerna (124.5 - 123.1). Da je Olise ostao do kraja na terenu, to bi otprilike bilo izjednačeno, ali rijetko tko uopće može parirati Bavarcima po pitanju intenziteta i ritma.

I nije to samo ovu utakmicu, Viking u kontinuitetu neko vrijeme pokazuje da je ozbiljna momčad, ali takva nije samo kada igra protiv Dinama. Očito.

Hajduku nisu valjali...

Osim Vikingovog remija s Bayernom, u utorak je posebno upadao u oči okršaj Intera i Club Bruggea na Giuseppe Meazzi, gdje su Belgijci slavili 3:4. Trener gostujuće momčadi? Ivan Leko. Ne tako davno, etiketiran kao neznalica u očima hrvatske javnosti nakon epizode u Hajduku.

Leko je vodio Hajduk u 34 utakmice, ostvario je 19 pobjeda, četiri remija i 11 poraza. Manje od godinu dana proveo je na Poljudu, ali svi smo već naviknuti na trenerske promjene u SHNL-u dok se upadne u manju krizu. Jedan poraz dovoljan je za komentare 'stručnjaka' kako je trener neznalica, kako je zalutao i slično.

Očigledno klupski čelnici padaju pod pritiskom navijača, a i lakše im je promijeniti trenera, nego nekoliko igrača. Lakše je i tražiti pozitivni šok iznova, nego dati malo vremena trenerima da im se uopće može suditi na osnovu prikazanog.

Najbolje je to Sergej Jakirović objasnio: “Kod nas kada izgubiš jednu utakmicu, odmah se priča o otkazu. Ovdje [Hull] izgubim ih pet zaredom i nikom ništa.“

Ne gledamo širu sliku, nego dopustimo da trenutak i vruća glava diktiraju. Da se tom politikom vode europski velikani, Diego Simeone bi 100 puta dobio otkaz u Atleticu, Hansi Flick bi u prosincu prošle godine poslije dva poraza, dva remija i dvije pobjede bio bivši u Barceloni.

A nije Leko jedini, u nešto ranijem terminu u utorak Valdas Dambrauskas ostvario je pobjedu sa Sabahom u Ligi prvaka u kojoj je čak Ivan Lepinjica bio asistent. Dambrauskas je ipak bio voljeniji u Hajduku, ali otkaz je dobio nakon remija u Šibeniku i gola primljenog u sedmoj minuti sudačke nadoknade.

Lukša Jakobušić rekao je tada da Hajduk u tom trenutku više 'nije imao ni igru ni atmosferu' te da mu je žao što Dambrauskasa nije smijenio nakon poraza u Superkupu protiv Dinama dva mjeseca ranije. Bilo je 0:0 u regularnom vremenu i Dinamo je slavio na penale.

S druge strane, Leko je porazio Dinamo, a onda izgubio protiv Rijeke i Osijeka i to je bilo dovoljno za otkaz u Hajduku. Ispostavlja se da su mu, kao Dambrauskasu Šibenik, to bile utakmice za spas. Kao i Jakiroviću Bayern.

Svakodnevno trovanje okolice i ljubomora

Zatrovani, gnjusni i prije svega komentari puni ljubomore svakodnevica su na društvenim mrežama hrvatskih klubova. Svatko tko prikupi pet lajkova na komentaru misli da zna više od predsjednika, sportskog direktora i trenera. Ta negativna energija prenosi se na okolicu.

Nerijetko ćemo danas čuti zvižduke domaćih navijača i nakon pobjeda jer svaku utakmicu treba zabiti pet golova, stvoriti deset prilika, napraviti 20 krasnih poteza. Nitko nema pravo na loš dan, lošiju formu. Nogometaši ne mogu misliti na privatne probleme, nisu 'obični' ljudi, nego dobro plaćeni roboti koji moraju biti imuni na negativne komentare, prijeteće poruke i to ih zapravo treba motivirati. Kako da ne.

Kao primjer, dat ću vam situaciju oko Diona Drene Belje. U godinu i tri mjeseca za najbolju hrvatsku momčad odigrao je 61 utakmicu, zabio 50 (!) golova i upisao 12 asistencija. Dobio je reprezentativni poziv, zabio europskom i svjetskom prvaku na njegovom terenu.

Inozemni mediji nazivaju ga najpodcjenjenijim i najzanimljivijim napadačem Europe, na Otoku se pojavi informacija kako se o njegovim uslugama raspituju Manchester United, Everton i Leeds. To se prenese u hrvatskim medijima (dakle, tamošnja saznanja), a naša javnost to dočekuje s podsmijehom i uvjerenjem da mu se tako pumpa cijena.

Komentira se na društvenim mrežama da su ga medijski natpisi gurnuli u reprezentaciju i osuđuje se kada se Beljo spomene kao Vatreni. Gle čuda, netko misli da 24-godišnjak koji trpa kao na traci za hrvatskog prvaka treba igrati za hrvatsku reprezentaciju. Kako se uopće netko usudi na takvo mišljenje?

Kada Beljine predstave nisu dovoljne za pozitivne komentare, čije onda jesu? Najgore je da, što god da Beljo napravi, uvijek će biti dio ljudi koji će ljubomorno komentirati da je 'drvo', da je zalutao u reprezentaciju i širiti negativu. Isto vrijedi za sve ostale, DDB je samo primjer.

Kada ćemo smanjiti očekivanja i suočiti se s realnosti?

Kada igra reprezentacija ili neki hrvatski klub u Europi, hrvatska javnost uopće ne gleda drugu stranu. Kao da Viking, Anderlecht, Ajax ili engleska reprezentacija ne igraju nogomet. Kao da oni ne treniraju svakodnevno i kao da to nisu profesionalci, koliko god da su u dobrom dijelu slučajeva bolje plaćeni i kvalitetniji.

Kao da Španjolci, Norvežani, Belgijci ili Nizozemci nemaju svog Belju, Livaju, Stojkovića i ostale igrače koji su u stanju riješiti utakmicu. Ne, takvi postoje samo u Hrvatskoj i sramota je ako njih nadigraju neki tamo igrači Betisa, Celte, Genka...

Došli smo do toga da postoji slučajan, zalutali uspjeh i sramota. Nema pobjede, nema remija, nema zarađenog uspjeha - ili je slučajno dobro ili je sramota. A jedva se čeka remi ili poraz, samo da se vlastite frustracije mogu liječiti komentiranjem na društvenim mrežama.

Zbog toga, očekivanja su uvijek najveća moguća. Dinamo i Hajduk moraju proći skupinu u Europi, inače je to sramota. Samo hrvatski klubovi mogu se osramotiti, svi ostali ako podbace su podbacili zbog lošeg dana ili je jednostavno takvo stanje realno.

A budžeti, infrastruktura i ulaganja u nogomet općenito govore potpuno drugačije. Primjerice, Slavia Prag po Transfermarktu vrijedi 111.2 milijuna eura, što je za 33.25 milijuna više od Dinamove vrijednosti. Slavia je potrošila 30 milijuna eura minulog ljeta, 13 više nego Dinamo u onom svom megalomanskom prošlom kada je promijenio cijelu momčad. Ista ta Slavia izgubila je od Sabaha u utorak.

Zamislite kakvi bi samo komentari bili da Dinamo ili Hajduk izgubi protiv Sabaha, a pogotovo s takvim ulaganjima.