Otkrivamo detalje: Dinamo je značajno manje pretrčao u Norveškoj, ali problem je puno dublji

Jedan od glavnih argumenata u navijačkim raspravama je broj pretrčanih kilometara. Nažalost, u SuperSport HNL-u nemamo privilegiju pristupa takvim podacima, ali Uefa je dosta transparentna po tom pitanju i mogli smo ući u srž.

Branimir Korać je u analizi utakmice lijepo rekao kako Viking nije bolji od Dinama, nego je jednostavno puno manje griješio. Apsolutno to potpisujem, uz dodatak da su Norvežani (očito) više htjeli ovu pobjedu jer su u potpunosti nadtrčali Dinamo.

Viking je pretrčao 8.3 kilometara više!

Nestvarno zvuči, ali ako griješim ja, griješe i službeni podaci Lige prvaka - Viking je u srijedu navečer pretrčao 8.3 kilometara više od Dinama. Domaćin iz Stavangera bio je na 124.1 kilometara, a gost iz Zagreba na 115.8 i to je podatak koji mora zabrinuti, ali ne samo Modre.

Jasno, Dinamo je većim dijelom susreta imao posjed (63 %) i naravno da će više pretrčati momčad koja se brani. “Nije sve u brzini ili kapacitetu. Trčanje je neophodno, ali treba se znati pozicionirati, prepoznati tajming te shvatiti gdje i kada treba trčati“ - rekao je jedne prilike Pep Guardiola.

Da je trčanje najvažnije u ovom sportu, onda bi kenijski maratonac Sabastian Sawe bio najbolji nogometaš na svijetu. Međutim, 8.3 kilometara ipak je prevelika razlika za ovaj rang i fazu natjecanja.

Usporedit ćemo to s utakmicom Lyon - Fenerbahče, gdje je francuski sastav dominirao posjedom (58 %). Statistički zapravo dosta slična utakmica u kojoj je Fener pobijedio 1:2, a iako je većinski bio u bloku, pretrčao je manje - 115.7 u odnosu na 119.8. Dakle, to nam govori da prijeđeni kilometri nisu presudni, ali ovdje je razlika dvostruko manja.

Upravo je između Vikinga i Dinama bila najveća razlika u prijeđenim kilometrima od svih kvalifikacijskih utakmica Lige prvaka, izuzev dvoboja Bodo/Glimta i NEC Nijmegena, gdje je gost od treće minute imao igrača manje (Bodo pretrčao 13.5 kilometara više).

U Zagrebu je situacija bila nešto bolja, ali svejedno je Viking bio trkački puno raspoloženiji. Dinamo je na Maksimiru bio na 113.9 kilometara, a Norvežani na 119.7, što je razlika od 5.8 km.

Mišić mora više

Iznad navedenu izjavu Pepa Guardiole redovno možemo koristiti u raspravama kada je u pitanju Josip Mišić. Kvaliteta Dinamovog kapetana je neosporna, zna razigrati, zna prepoznati trenutak za napraviti prekršaj, međutim trkački mora bolje i od toga ne treba bježati.

Mišić je u srijedu navečer u Norveškoj ostao na svega 10.4 kilometara, što je, uz dužno poštovanje, premalo za defenzivnog veznjaka. Usporedbe radi, na Maksimiru je tjedan dana ranije bio na 10.1.

Idemo još malo s usporedbama - Joe Bell, koji je držao sredinu terena Vikinga, prešao je 12.7 kilometara, što je čak 2.6 km više od Mišića. Tobias Moi bio je na 12.3, a treći veznjak Norvežana Kristoffer Askildsen na 'svega' 11.6.

Ako vam treba još podataka za usporedbu - Lyonov Corentin Tolisso je protiv Fenera bio na ravnih 12, njegovi protivnici sa suprotne strane Matteo Guendozi i N'Golo Kante na 11.7, odnosno 11.9, AEK-ov Kaan Kairinen 11.6...

Kada tvoja momčad dominira posjedom, a igraš kao zadnji vezni, ne moraš prednjačiti po prijeđenim kilometrima. Primjerice, Španjolskoj nitko nije mogao ni blizu na SP-u, a njezin Rodri svejedno je prosječno bio na 11.6 kilometara po 90 minuta. Dakako, Rodri kao (po)najbolji igrač svijeta možda nije relevantan za ovu usporedbu, ali nadam se da vam je jasno u kojem smjeru idem.

Nastavno na to, ruku na srce, Mišić se u dosta slučajeva nije nudio kao rješenje svojim suigračima iz obrane. Ne može svaki put on dolaziti po loptu, naravno, ali par puta su Dinamovi defenzivci morali ispucati loptu u manjku rješenja kroz dodavanje, što ide na srce i Luki Stojkoviću i Mihi Zajcu.

Generalno je Dinamov vezni red morao više sjeckati igru i tako sprječavati kontranapade, no to je već neka druga tema...

Nije do Dinama...

Sjećate se kada je Robert Graf došao u Hajduk i rekao da je SuperSport HNL trkački na razini druge poljske lige? Ne raspolažemo podacima koje on ima, ali očito je nešto znao jer ne bi to govorio bez dobre podloge.

Činjenica je da je Dinamo naviknut na utakmice slabijeg intenziteta, a navika je čudo. Teško je odjednom prešaltati se na jače kada vam nešto postane rutina i to je jedan od razloga zašto hrvatski klubovi ne mogu napraviti značajniji rezultat u Europi.

Od Norvežana nije sramota ispasti, sada imaju dva predstavnika u Ligi prvaka, a SHNL to ne može imati ni na videoigricama. Uspjeh je da budu dva kluba kroz tri europska natjecanja i to samo po sebi nešto govori. U Norveškoj se ulaže bitno veći novac nego u Hrvatskoj, liga je puno jača i po intenzitetu i infrastrukturi, no to ne znači da u SHNL-u nema kvalitete.

Sjetit ćete se Martina Baturine. Na samim počecima u Comu nije se uspio nametnuti, ali dok je malo pohvatao ritam (naviknuo se na jači intenzitet) postao je jedan od bitnijih igrača talijanske momčadi te poslije sjajno odigrao Svjetsko prvenstvo. Razina fizičke spreme koja mu je bila potrebna za hrvatsko prvenstvo nije ni blizu one potrebne za momčad iz gornjeg doma Serie A.

Zato možemo reći da je Dinamo u nekakvom međuprostoru - nekoliko koplja iznad svakoga u SuperSport HNL-u, a jednako tako ispod onoga što Liga prvaka zahtijeva. I kada si u takvoj situaciji jednostavno nisi u mogućnosti privući jača i kvalitetnija imena od ovih koje imaš.