Tužno i negledljivo: Dinamo se postavio kao da gostuje kod Manchester Cityja, a ne Hapoela iz Beer Sheve

Taj famozni "bod u gostima" jedino je pozitivno što je Dinamo izvukao iz susreta protiv Hapoela. Izraelci su bili bolja momčad i zaslužili su pobjedu i baš zato bod je dobar. Međutim, sam dojam i ono što je Dinamo pokazao na terenu, bilo je vrlo skromno i u skladu s prezentacijama koje je prikazivao u posljednje vrijeme.

Osim u prvih desetak minuta, hrvatski prvak izgledao je kao netko to bi iste sekunde potpisao remi da mu je netko ponudio. Skromno i bojažljivo prema naprijed, zatvoren u bloku kao da gostuje na Etihadu ili Emiratesu, a ne u Bukureštu kod protivnika s kojim ne bi imao problema da je iole u dobroj formi.

Maknite Belju i Dinamo prema naprijed više nema rješenje

Dinamo je u Bukurešt doputovao bez Diona Drene Belje koji se još nije oporavio od viroze i bilo je zanimljivo vidjeti što će Mario Kovačević smisliti prema naprijed. Na kraju je krenuo bez klasičnog napadača s idejom da s trojicom krilnih iz brze tranzicije našteti domaćinu.

Ništa revolucionalno ili neviđeno, ali nije prošlo. Teško se odlučiti tko je u lošijoj formi od trojice krilnih igrača koji su krenuli i u skladu s tim su i odigrali. Trud se ne može oduzeti, pokušavali su, ali nije to bilo to, nisu donijeli nikakvu opasnost.

Ideja je bila da se Hapoelovi braniči napadnu u tranziciji, međutim kod Dinama to nije izgledalo uigrano. Čak i kada bi netko krenuo prema naprijed, nije imao dovoljno rješenja i vrlo brzo se ostajalo bez lopte. U izostanku Belje nije bilo u kaznenom prostoru onog napadača koji će pospremati loptu u mrežu, Beljo sa sobom povlači protivnika prema golu, a osim toga u fazi obrane radi pritisak na stopere i omogućuje Dinamu da krene u oduzimanje lopte.

Tog pritiska na protivničke braniče je bilo puno premalo. Tek sporadično je to pokušavao Hoxha koji je već nakon pola sata jedva ispratio Dinamovu polukontru. Bilo je situacija kada su stoperi Hapoela stajali s loptom na mjestu, Dinamovi igrači metar-dva od njih, bez pokušaja ulaska u duel i stvaranja pritiska.

Općenito su Dinamovi igrači stajali daleko od protivnika, domaćini su uglavnom bez ikakvog pritiska primali loptu, imali dovoljno vremena odlučiti što će s njom i dalje nastaviti po svom planu. Hapoel niti je brza niti tehnički nadmoćna momčad, baš ničim nije oduševio, ali Dinamo nije imao dovoljno hrabrosti da se nametne i to iskoristi.

Hoćemo pobjedu, dobar je i bod

Dinamo je u Europi samo protiv najvećih protivnika igrao ovako zatvoreno i neambiciozno. Veliki broj primljenih golova ove sezone uplašio je i Kovačevića i igrače pa su tako stavljena dva defenzivno orijentirana beka, igralo se bez klasičnog napadača s brzim krilima što je u startu govorilo - idemo se zatvoriti pa probati iz kontre nešto napraviti.

To bi bilo legitimno da si gostovao čak i kod Sunderlanda ili da si igrao protiv Bayer Leverkusena, ali na suprotnoj strani je stajala momčad protiv koje bi se Dinamo u svom pravom izdanju nametnuo ili barem kad bi išao prema naprijed, radio bi to s nekim planom.

Od početka je u igri Modrih sve vrištalo kako je dobar i bod, pričalo se uoči susreta kako Dinamo ide po pobjedu, ali je u glavama bilo samo da ne primimo gol, super je i 0:0.

Mogu se na Maksimiru ljutiti na medije koliko god žele, ali ovo nije Dinamo kakav se obećavao i kakav navijači žele. Sa svakom utakmicom izgleda sve skromnije, očekivanja su sve niža, a koliko god Dinamo izgleda nemoćno i razbucano na travnjaku, trener i dalje pokušava pronaći nešto pozitivno i čestita igračima kao da je sam Zorko Srebrić na klupi.

Preživjeti Lokomotivu pa na reset

Iako su se pojavile priče da igrači bojkotiraju trenera, to odmah možemo demantirati i prekrižiti, jednostavno nije istina. Ali da na travnjaku vlada kaos i da samopouzdanja nema niti u tragovima, to je vidljivo baš svakom.

Dinamo još treba odigrati prvenstvenu utakmicu protiv Lokomotive u nedjelju, a onda odlazi na trotjednu stanku koja će biti ključna i za Kovačevićevu sudbinu u klubu.

Dobit će tri tjedna rada kako bi uklopio i podigao nove igrače i nakon toga više neće biti nikakvih alibija. Ako Dinamo već na Poljudu i odmah nakon toga protiv Anderlechta ne bude izgledao "kako Bog zapovijeda", ne bih stavio ruku u vatru da će Kovačević ostati na klupi.

Boban je strpljiv i nije sklon naglim odlukama, ali negdje postoji granica. Ovo Dinamovo izrazito loše i negledljivo izdanje traje već duže vrijeme, nedopustivo je da protiv bilo kojeg protivnika, a da nije iz onog ešalona najboljih europskih, izgleda ovako splašeno i skromno, sa željom da se što prije svira kraj i pospremi bod u džep.

Što će Kovačević i njegov stožer smisliti, kako će podići i posložiti momčad, ne znam, ali došao je polako do ruba i opasno po njemu hoda.

Svaka čast na deset mjeseci u SHNL-u bez poraza, ali u Dinamu se nije uvijek gledao samo rezultat, važan je i dojam, a on je trenutno jako loš. A loše igre u kontinuitetu za sobom će povući i rezultat. Tko je kriv za to da je više od polovice igrača potpuno van forme i niti blizu onog kakve smo ih navikli gledati? Mediji sigurno nisu krivi, čekamo objašnjenja.