S "repovima" i bez njih

Podnošljiva lakoća pobjeđivanja

Ako je Dinamo prije Reala mogao uživati u adrenalinu nadolazeće Lige prvaka, poslije Reala u svojoj prezentaciji, a trener Jurčić u slatkim brigama oko raspoloživog igračkog kadra, poslije Varaždina sve je to postalo još - slađe...

Dinamov dvoboj s izranjavanim Varaždinom uz slabosti vratara Denisa Krkleca teško može biti pravo mjerilo aktualnih mogućnosti, no svakako vrijedi istaknuti da je hrvatski prvak u mnogočemu pogodio u subotu navečer.

Ne treba bježati ni od činjenice da je to uvelike i zasluga trenera Krunoslava Jurčića, koji time vrlo učinkovito razbija kritike i sumnje koje su pratile njegov povratak na klupu zagrebačkih Plavih. Očigledno je odlično odradio i "motivacijski moment", čime je potvrdio svoje planove psihičke pripreme u kojima motivacijski govor treba protiv Lučkog, a ne protiv Reala.

Protiv Varaždinaca je "ljekovito" je izrotirao momčad, omogućio (vrlo uspješan) povratak Moralesa, debi Puljića, dao Šimuniću i Pokrivaču iznimno potrebnih 90 minuta, dobio pogotkom osokoljenog Beqiraja, novu potvrdu Kovačićevog talenta, vidio dva Ibanezova gola... i naposljetku u ladicu pospremio sve najave da bi potencijalno ispražnjeni Dinamo zbog Real Madrida mogao imati problema u HNL-u.

Josip Šimunić na svom domaćem debiju u dresu Dinama nije imao previše posla, no u samo je nekoliko poteza uspio pokazati kvalitetu koju donosi u Maksimir. A upravo je Šimunić, prekaljeni hrvatski reprezentativac u godinama koje još uvijek ne limitiraju braniče, odličan pokazatelj trenutačne forme stoperskog dvojca Domagoj Vida - Tonel.

Obojica su protiv Real Madrida pružili vrhunske partije - mirne, čvrste, uvjerljive, pa i rutinirane, a Vida je lakoćom i sigurnošću dobivanja duela i pravodobnim intervencijama impresionirao i protiv Varaždina. Protiv fenjeraša prvenstva pljesak je zaslužio i povremenim probojima prema naprijed, a ne treba zaboraviti da je jednom to odlično napravio čak i protiv Kraljevskog kluba.

Šimunić će, dakle, potvrđuju to i riječi trenera Jurčića, morati uhvatiti svoju staru, najbolju formu želi li razbiti zasad standardni Dinamov stoperski par. Kad zdravlje dopusti, pritom je na raspolaganju i univerzalni profesionalac Leandro Cufre. Preostaje tek pitanje koliko bi dominantno djelovala Dinamova obrana da je na raspolaganju još i ozlijeđeni kapetan Igor Bišćan, u prošlojesenskim izdanjima?

U narednim danima Jurčić će se vjerojatno morati više puta ponoviti kako se "kroz domaće utakmice mora održavati pobjednička atmosfera za Europu". Zasad mu to jako dobro ide, a Radoboj u Kupu ne bi smio biti problem, dok bi Lokomotiva u petak mogla predstavljati "nagaznu minu" (koje Dinamo u ovoj fazi uspješno izbjegava). A potom se sve oči okreću prema Lyonu, gdje će se od svih dobrih stvari u Maksimiru tražiti "elitna postrojba u punoj spremi"... Napokon slavlje u Vinkovcima

Hajduk je slavodobitno priveo kraju slavonsku turneju i u Split se vraća s punim plijenom. Rutinskoj kup-pobjedi u Gunji uslijedila je pobjeda na tradicionalno teškom travnjaku uz Bosut kojom su "Bili" zadržali drugu poziciju i pet bodova minusa u odnosu na Dinamo...

Ono po što su u Slavoniju došli, Hajdukovci su i dobili. Bez većih šokova prošli su Gunju i plasirali se u osminu finala Kupa, a onda su u subotu po prvi put poslije četiri godine pobijedili Cibaliju na njezinu terenu. Nije to bila igra za pamćenje, svjestan je toga i Balakov, no isto tako ima pravo kada kaže da je pobjeda ono što je najvažnije.

Ne samo zbog činjenice što se Hajduk posljednjih godina muči gotovo na svakom gostovanju, posebno u Vinkovcima, već i zbog činjenice što je Balakovljev (i Malešov) projekt još uvijek u začetku te da je svaka pobjeda, nebitno uz kakav umjetnički dojam, jako bitna za stvaranje samopouzdanja i "njegovanje" pobjedničkog mentaliteta, koji je zadnjih godina nekako "izmigoljio" iz pora Hajdukovih igrača.

Ponovno je strijelac bio Kukoč, koji je već sada istaknuo kandidaturu za otkriće sezone u redovima "Bilih", a koji je svojom borbenošću i požrtvovnošću u svakom duelu već osvojio srca svih Hajdukovih navijača. Milićević i Maloča odigrali su još jednu vrlo dobru utakmicu, Subašić ponovno postaje sve sigurniji i pouzdaniji, no dojam je kako je desni bok i dalje rak rana Hajdukove momčadi. James barem za sada nije pokazao da je pojačanje, za razliku od lijevog beka Lime.

Raspored je "Bilima" sada naizgled nešto povoljniji (Slaven i Osijek kući, Karlovac i Lučko vani), ubrzo će se u konkurenciju vratiti i ozlijeđeni Vukušić i Hajduk svakako ima pravo nadati se velikom bodovnom utršku iz sljedećih nekoliko utakmica. U Poljudu se nadaju kako će Dinamo kad-tad kiksati u prvenstvu, a da će oni do tog trenutka bilježiti pobjede i tako vršiti dodatni pritisak na Modre. No, o tom potom.

Ni utakmica u Vinkovcima nije mogla proteći bez "repova". Cibalijini pristaše žale se jer je sudac Strahonja čak dvaput ponavljao jedanaesterac Anasa Sharbinija prije nego što je ovaj iz trećeg pokušaja ipak zatresao mrežu i zapečatio pobjedu, smatraju da im je u prvom poluvremenu dosuđeno nepostojeće zaleđe u stopostotnoj situaciji Kresingera te da je Strahonja u 75. minuti trebao dosuditi najstrožu kaznu za njih kada je Bartolović pao poslije duela s Jamesom.

Kresinger je zaista bio u zaleđu, jedanaesterac Sharbinija bio je ispravno ponovljen dva puta (Cibalia bi svoju ljutnju trebala usmjeriti na svoje igrače koji su u oba navrata neshvatljivo rano ušli u kazneni prostor), a duel Jamesa i Bartolovića čini se dosta sumnjiv i tu Vinkovčani ipak možda imaju razloga što se žale. Bilo kako bilo, nezadovoljnih suđenjem u HNL-u sve je više. Hajduk u (pret)prošlom kolu, Cibalia i Slaven u ovom, tko je sljedeći?