Poraz iz kojeg se može učiti

Dinamo je na Gerlandu čisto, zasluženo poražen od Lyona 2:0. Nakon drugog kola na kontu je i dalje nula, ali poraz može poslužiti kao svojevrsno otriježnjenje poslije leta u oblacima zbog minimalnog poraza od Reala. Lyon se pokazao kao zrelija, spremnija i iskusnija momčad uzevši rutinsku pobjedu koja je mogla biti i izraženija u rezultatu.

Oba gola plod su grešaka Dinamovih igrača, veći dio momčadi nije bio ni na približnoj razini kao prije dva tjedna protiv Real Madrida, a trener Krunoslav Jurčić sada ima priliku sagledati u čemu je griješio.

Selekcija igrača bila je logična s obzirom na viđeno protiv Real Madrida s tim da se Fatos Beqiraj u međuvremenu nametnuo kao prvi napadač, a Nikola Pokrivač ušao umjesto ozlijeđenog Ivana Tomečaka. Međutim, ništa nije išlo kako je Jurčić zamislio. Beqiraj je ostao na jednoj (polu)prilici i uglavnom je bio besposlen između dominantnih francuskih braniča i veznjaka, a Pokrivač je bio, iako jedan od iskusnijih, izravni krivac za prvi gol.

Milan Badelj dobio je mjesto na desnoj strani veznog reda čime se izgubilo na kreaciji i kontroli lopte u sredini, a Dinamov kapetan se našao u najboljem dijelu Lyonove momčadi, lijevom boku gdje dominiraju Bastos i Cissokho. Kako se nadovezala i ozljeda aduktora, nije ni čudo kako je obrana "puštala" baš na desnoj strani u prvom poluvremenu.

Obrana je odigrala puno slabiju partiju nego protiv Reala. Ipak, Domagoj Vida bio je uvjerljivo najbolji Dinamov igrač koji je svojom borbenošću i inteligentnim postavljanjem mogao biti inspiracija suigračima. Tonel jest pogriješio kod drugog pogotka, ali to je - Tonel, najbolji Dinamov stoper u posljednjih godinu dana.

Leko se puno više mučio nego protiv Reala s atletičnim Lyonovim "brzancima" pa ga je u dosta navrata morao ispravljati Vida, a Ibanez je s nekoliko propusta podsjetio na svoja blijeda izdanja i opet otvorio pitanje problematičnih bekovskih pozicija.

Ulaskom Josipa Šimunića obrana je izgledala kompaktnije i Jurčić će morati pronaći način da u najjačim utakmicama u sastav ukomponira i reprezentativnog stopera kojeg debi u Ligi prvaka nije nimalo impresionirao.

S dva zadnja vezna, Pokrivačem i Calellom, i jednim ofenzivcem (Kovačić), Dinamo nije uspijevao stvoriti ritam kao protiv Reala, dapače, bio je gotovo potpuno neopasan. Dio krivice u tome leži na Sammiru koji je ponovno previše komplicirao, solirao, usporavao protok lopte u rijetkim situacijama kad se mogla stvoriti opasnost za Llorisa.

Osim toga, izostale su prijetnje s bokova, a baš je jedan Ibanezov ubačaj stvorio priliku za Beqiraja. U drugom poluvremenu, guranjem Ibaneza na krilo i uvođenjem Tomečaka, situacija se malo, ali samo malo popravila jer je Lyon tada već umrtvio Dinamove pokušaje.

Za razliku od Reala, Lyon je u prvom dijelu nametnuo snažan pritisak i ofenzivu koji su urodili s dva gola pokazavši opet kako se Dinamo "gubi" pod pritiskom. Lavovi su prijetili uglavnom brzim, neugodnim probojima po bokovima, a inače kružili s loptom oko Dinamovog veznog reda koji je nije uspijevao uzeti u svoj posjed niti mogao nametnuti ritam.

Na kraju je to bila rutinska partija Lyona, još jedna u nizu u posljednjih 12 godina koliko igra Ligu prvaka. Istih 12 godina koliko je Dinamo tražio mjesto među najboljima. I zato poraz ne treba shvaćati tragično, on je bio očekivan koliko god se širio umjereni optimizam.

Ako namjerava biti nekakav faktor u svojoj skupini, Dinamu slijede ključni ogledi u kojima to može napraviti. Ajax je nominalno treća momčad skupine, momčad protiv koje se može osvojiti poneki bod. Ako se ne uspije ni u tome, Dinamova europska jesen sigurno neće biti crna. Nakon 12 godina Modri su opet dio Lige prvaka, osjetili su kako je igrati protiv najboljih u važnim utakmicama, a utakmica protiv Lyona samo je jedna iz koje se može izvući mnoštvo zaključaka koji mogu biti korisni u budućnosti.