Ajax i Dinamo dvije godine kasnije

Dinamo 2009. vs. Dinamo 2011.

Filip Lončarić vs. Ivan Kelava - Premda je prije dvije godine u amsterdamskoj Areni istrčao kao član početne postave, Filip Lončarić ni tada nije bio prvi vratar modre momčadi, a nije to ni danas. Iako postoji pristojan broj simpatizera Dinama koji ga prozivaju najvećim Dinamovim vratarskim potencijalom, Lončarić je drugi izbor trenera Jurčića, a sukladno prezentacijama kakve ove sezone pokazuje Ivan Kelava do daljnjega će tako i ostati. U hrvatskom prvenstvu uglavnom besposlen i teško ocjenjiv, Kelava je pravi posao odradio tek u Ligi prvaka, gdje je fantastičnim obranama spasio modre u trileru protiv Malmöa, a potom do ludila dovodio Cristiana Ronalda i ostatak kraljevskog kluba. Posve se zasluženo našao i na radaru izbornika Slavena Bilića, pa prednost u vratarskom dvoboju odlazi na njegovu adresu.

Etto vs. Šime Vrsaljko - Brazilac Etto najbolje dane u Dinamovom dresu uknjižio je u sezoni 2007./2008.,kada je zbog iznimne požrtvovnosti i za hrvatske nogometne travnjake zavidne brzine postao ljubimcem maksimirskih tribina. Brazilac iz Valentea dobio je i hrvatsku putovnicu i izrazio nadu kako će stopama Eduarda da Silve odjenuti i hrvatski dres, no u sezonama koje su uslijedile nije uspio održati razinu na kakvoj je igrao spomenute sezone. Iako se ne može pohvaliti besprijekornom sezonom niti igrom bez mane, Vrsaljkove predispozicije i potencijal te prisutnost u Dinamovim i reprezentativnim planovima za budućnost jamstvo su kvalitete dovoljne za, ako ništa drugo, pobjedu u ogledu s Ettom.

Robert Kovač vs. Josip Šimunić - Igrom slučaja, ali i pregovaračkom vještinom Dinamova sportskog direktora Zorana Mamića, modre obrane iz 2009. i 2011. godine mogu se pohvaliti iskusnim hrvatskim reprezentativcima, koji su u posljednju liniju Dinama unijeli iskustvo i mirnoću neophodnu za oglede s jakim europskim momčadima. Premda je Dinamo prije dvije godine poražen s 2:1, Kovač je u tandemu s Dejanom Lovrenom odigrao impresivnu utakmicu i blagu prednost ipak ćemo dati tadašnjem reprezentativnom kapetanu, ako već ne zbog spomenutog ogleda, a tada zbog činjenice da je u trenutku amsterdamskog ogleda u nogama imao više utakmica u modrom dresu od Šimunića.

Dejan Lovren vs. Domagoj Vida - Samo sezona i pol u udarnom sastavu modrih bio je posve dovoljan razlog Lyonu da zakuca na vrata maksimirskog stadiona, isplati odštetu i hrvatskog stopera dovede u svoje redove. Premda se iz tadašnje perspektive činilo kako je francuski prvoligaš povukao preuranjen potez, Lovren je opravdao očekivanja svojih novih poslodavaca, te se pokazao i dokazao kao karika na koju klub na toj razini može računati. S druge strane, inozemna avantura Domagoja Vide neslavno je završila, a osječki stoper Leverkusen je zamijenio Zagrebom i ponovno krenuo "od nule". Vida je, zanimljivo, puno brže i više prirastao srcu navijačima i javnosti zbog svoje beskompromisnosti i žestine, no ne smije se zaboraviti da je Lovren u jačem klubu isplivao, za razliku od Vide, da sada ima dobar status u europskim okvirima i da je u reprezentaciji ispred Vide.

Leandro Cufre vs. Luis Ibanez - Iako će zbog svoje požrtvovnosti nerijetko pobrati pljesak s tribina, Luis Ibanez teško može stati u istu rečenicu s Leandrom Cufreom. Napadačke ambicije omalenog Argentinca često su znale modru obranu ostavljati na cjedilu, a dodamo li tome i pogrešno postavljanje i pogreške kakve se na takvoj razini natjecanja ne bi smjele događati, a posebno ne ponavljati, pobjednik ovoga dvoboja je jasan. Iako ove sezone ne igra koliko bi to želio, Leandro Cufre i ove bi godine bio poželjniji izbor, baš kao što je to bio dvije godine ranije. No, u aktualnom sustavu Dinama važno je imati ofenzivnije bekove, pa to objašnjava zašto Ibanez dobiva prednost pred sunarodnjakom - aktivniji je u protivničkoj polovici.

Pedro Morales vs. Mateo Kovačić - Premda je 2009. godine bio jedan od stožernih Dinamovih igrača i najveći će laik nakon ovosezonskih nastupa Matea Kovačića zaključiti kako Dinamo u svojoj svlačionici ponovno ima neizbrušeni dragulj i istinskog nasljednika Luke Modrića. Malo tko se stoga neće složiti da raskošne tehničke i trkačke sposobnosti kojima raspolaže Dinamov 17-godišnjak, a koje već sada oduševljavaju i nadilaze očekivanja, ne donose prednost u ovom dvoboju veznjaka.

Ivica Vrdoljak vs. Jerko Leko - Uspoređujući Ivicu Vrdoljaka i Jerka Leku dovoljno je baciti pogled na popis nastupa za reprezentaciju. Jerko Leko ih je u sedam godina i pod vodstvom čak četvorice izbornika uspio prikupiti 59, što je curriculum vitae kakvim se ne može pohvaliti velik broj igrača. Leko se od povratka u Dinamo nametnuo kao jedan od vođa modrog sastava i Jurčić svakako može biti zadovoljan njegovim angažmanom. Za usporedbu, premda se od dolaska iz Kranjčevićeve profilirao u člana prve jedanaestorice, Vrdoljak nije uspio zakucati na vrata A reprezentacije.

Milan Badelj 2009. vs. Milan Badelj 2011. - U ogledu sa samim sobom, stariji i iskusniji Milan Badelj iz 2011. godine glatko pobjeđuje Milana Badelja iz 2009. godine. Današnji Badelj iza sebe ima još dva domaća naslova, dvije sezone europskih nastupa i otvorena vrata hrvatske reprezentacije, u kojoj igra sve značajniju ulogu.

Sammir 2009. vs. Sammir 2011. - Oko Sammira su se proteklih godina često lomila koplja, a njegovi su nastupi u modrom dresu često nailazili na kritike i opaske kako u njegovoj igri nema dovoljno htijenja. Istina je ipak drugačija jer Sammir je već duže vrijeme jedan od najboljih Dinamovih igrača, a svoju je igru u protekle dvije godine doveo na još višu razinu, zbog čega se sve češće spominje i njegov angažman u hrvatskoj reprezentaciji.

Ante Rukavina vs. Mario Mandžukić - Premda su po fizičkim predispozicijama možda i najsličniji par u usporedbi Dinama iz 2009. i 2011. godine, pobjeda u napadačkom ogledu definitivno odlazi u ruke Marija Mandžukića, koji bez obzira na podijeljena mišljenja i kritike spada među najbolje napadače kojima je Dinamo raspolagao u proteklih desetak godina. Mandžo svoje neosporne kvalitete iz tjedna u tjedan dokazuje u Bundesligi, dok se Rukavina nakon slabašne avanture u Panathinaikosu vratio na hrvatske travnjake i u ovoj se sezoni ne može pohvaliti zavidnim postotkom realizacije, posebno u Ligi prvaka.

Fatos Beqiraj vs. Dimitrios Papadopoulos - Nekadašnji golgeter Panathinaikosa nikada nije opravdao, niti ispunio trogodišnji ugovor s Dinamom vrijedan oko 650.000 eura. Papadopoulos se definitivno nije snašao u modrom dresu, pa stoga ne čudi da je nakon samo jedne slabašne polusezone napustio Maksimir. Puno više od nekadašnjeg grčkog reprezentativca pokazao je Fatos Beqiraj, koji se već prve sezone profilirao u pojačanje Dinamova napada. Ove jeseni je sporije ušao u prošlosezonsku formu, no nema dvojbe da se radi o kvalitetnijem, svestranijem i ubojitijem napadaču od Papadopoulosa. Barem od onog Papadopoulosa koji je igrao u Dinamu.

Ajax 2009. vs. Ajax 2011.

Iako je i u Amsterdamu tradicionalno prometno što se protoka igrača tiče, Kopljanici su puno manje promijenili izgled momčad u odnosu na Dinamo. Dokaz je to ipak veće moći kluba, koja proizlazi iz financijskih mogućnosti, ali i imena kluba, sustava koji planira dugoročno i koji si barem malo duže može priuštiti ostanak ponajboljih igrača.

Ajax će tako na travnjak Arene najvjerojatnije poslati više od polovice igrača koji su svladali Dinamo s 2:1 22. listopada 2009. godine. Zanimljivo je da je u Amsterdamu ostala cijela zadnja linija, Van der Wiel-Vertonghen-Alderweireld-Anita, ali da ta stabilnost zadnje linije nije posebno pozitivno utjecala na kvalitetu izvedbi. Naime, do susreta s Rodom proteklog vikenda i pobjede od 4:0, Ajax je u čak 19. utakmica zaredom primio barem pogodak.

Iako igra u slabijoj ligi, Dinamo ima puno impresivniji obrambeni učinak, pa je tako protiv Istre 1961 deveti puta u ligaškom natjecanju sačuvao mrežu netaknutom. I prva utakmica pokazala je da u Ajaxovoj obrani ima propuha i da činjenica kako je obrana ista već neko vrijeme ne mora nužno značiti da je neprobojna.

Od te momčadi iz 2009. Dinamu će se vjerojatno od početka sučeliti još i Enoh i Sulejmani, dok se ostatak ofenzivnijeg dijela momčad prilično izmijenio.

Ajax nakon odlaska Luisa Suareza nema rasnog strijelca, a da stvar bude gora, Islanđanin Kolbeinn Sigthorsson, koji je dobro krenuo u sezonu, izbivat će do kraja godine zbog ozljede gležnja zadobivene u ogledu s Groningenom.

Kako Rus Dmitrij Buljkin nikoga nije oduševio u Amsterdamu, puno prigoda u napadu dobiva Siem de Jong, kvalitetan nogometaš koji je, međutim, i u Zagrebu pokazao da nije rođen za napadača. Derk Boerrigter je kao krilni igrač opasniji od Pantelića, ali uzimajući u obzir gubitak Suareza, Ajax je sigurno slabiji nego što je bio 2009 u samom vrhu napada.

Međutim, dojam je da Kopljanici imaju nešto više kreativnosti u samoj sredini. Emanuelson i De Zeeuw pronašli su unosnije angažmane, ali iako se radi o kvalitetnim igračima bez kojih je Ajax izgubio malo na "radišnosti" i čvrstoći vezne linije, u Eriksenu i Janssenu je dobio više imaginacije i opasnosti za protivnički gol. Spomenuti slabiji učinak obrane sigurno se može objasniti i ovim promjenama u veznoj liniji koja je sada okrenuta stvaranju prigoda više nego čuvanju vlastitog gola.

Ajax je slabiji i među vratnicima – otišao je standardni prvotimac nizozemske reprezentacije, Maarten Stekelenburg, umjesto kojeg je na gol stao Kenneth Vermeer, solidan, ali ne sjajan vratar.

Summa summarum - Ajax je na papiru izgubio dva vrlo jaka igrača, Suareza kojeg još nije direktno nadomjestio, i vratara Stekelenburga, no danas je ipak opasniji u igri prema naprijed s Eriksenom i Janssenom kao kreativcima te Boerrigterom kao prodornim krilom kakvo Ajax mora imati da bi sustav 4-3-3 funkcionirao.

Naravno, važne uloge mogu odraditi i igrači koje nismo predvidjeli u prvom sastavu. Primjerice, amsterdamski strijelac Tomečak mogao bi čak i od početka biti Dinamov joker, kao što bi Dinamu mogli zaprijetiti i dvojica mladih nizozemskih napadača koji su zabili protiv Rode - Lorenzo Ebecilo i Jody Lukoki, 18-godišnjak koji je protiv Rode zabio svoj prvi gol u profesionalnoj karijeri. Možda se, pak, ključnima pokažu visoki centarfori, Krstanović ili Buljkin…

Kako niti u jedan od klubova nisu u međuvremenu ušli nekakvi Arapi s vrećom novca, kvalitativno nije došlo do nekakvih velikih iskoraka. Prodalo se ono što se moralo prodati, a pokušalo se pametnim investicijama momčad učiniti barem za nijansu boljom.

Dojam je da su obje momčadi to i učinile – Dinamo je konačno dospio do Lige prvaka, a Ajax do naslova prvaka Nizozemske. Iako će se vjerojatno i jedni i drugi složiti da je u ostvarivanju tih ciljeva pomogla lakša, slabija konkurencija od uobičajene.

Je li Dinamo napravio korak bliže Ajaxu? U Maksimiru se činilo kao da je napravio korak natrag, no Dinamova prava pozornica za oglede s Ajaxom ionako je amsterdamska ArenA…