Koliko su realne Splitove (visoke) ambicije?

Smjena trenera Ivana Katalinića ovog ljeta ipak nije negativno utjecala na rezultate Splita. Crveni su se po prvi put predstavili Europi i to je značajno utjecalo na njihove početne izvedbe na domaćim travnjacima. Shodno tome, Kate nikako nije bio jedini krivac za slabije rezultate i mnogi su odluku predsjednika Slavena Žužula dočekali sa skepsom, baš kao i onu godinu dana ranije kada su uloge bile obrnute i kada je Katalinić naslijedio Bašića.

Katalinić je poslije svoje smjene izjavio kako su ambicije čelnika kluba previsoke i da ova momčad ne može ispuniti Žužulova očekivanja i postati prvakom. Ima li bivši trener brojnih hrvatskih prvoligaša pravo?

S Bašićem krenuo novi uzlet

U trenutku kada je Bašić po drugi put sjeo na klupu, Split se nalazio na desetoj poziciji sa samo pet osvojenih bodova iz prve četiri utakmice. Danas, četiri mjeseca kasnije, Split je treći na ljestvici i bodovno je poravnat s drugoplasiranim Hajdukom. Za Dinamom je zaostatak i dalje sedam bodova, baš kao što je bio i u trenutku smjene Katalinića.

Uspješna europska avantura (ma što Žužul mislio) stavljena je sa strane, a na oporavak u domaćem prvenstvu nije trebalo dugo čekati. Kataliniću je presudio domaći remi s Osijekom (2:2), nakon kojeg je Bašić u sljedećih deset utakmica upisao osam pobjeda, jedan remi i jedan poraz. Uz gol razliku 19:8.

Split je danas uz Dinamo i Rijeku jedini neporaženi na svom terenu (3 pobjede i 3 remija), a na gostujućim utakmicama osvojio je čak 18 bodova, najviše od svih klubova u ligi. Upisao je čak šest pobjeda naspram samo dva poraza (Cibalia, Rijeka). Prilično impresivno, zar ne?

Bašić je svojim ambicioznim pristupom brzo ponovno osvojio Splitove navijače, koji ga nikada nisu ni zaboravili niti prestali cijeniti. Svoj ambiciozni i pobjednički mentalitet s lakoćom je prenio na igrače i vratio im samopouzdanje nakon što je klub prošao kroz turbulentno razdoblje (smjene trenera, tehničkog direktora i glasnogovornika, ostavka sportskog direktora Nenada Pralije).

Veliki Bašićev plus, posebno kod navijača, je ofenzivni pristup. Neovisno o protivniku, Bašić od svojih igrača uvijek traži isto - pobjedu. Takav pristup rezultira ranim pritiskom na suparnika na njegovoj polovici, pogotovo u Parku mladeži, no ukoliko taj početni pritisak ne urodi vodećim pogotkom, suparnik će se nerijetko stabilizirati i sam početi stvarati prilike.

Problem nastane i u slučaju suprotnog ishoda. Ako Split rano povede, uglavnom se (ne)svjesno povuče i prepusti suparniku inicijativu. To opuštanje, bilo ono namjerno ili nenamjerno, za sada nije koštalo Crvene, iako je moglo. Prvenstveno u domaćim utakmicama protiv Lokomotive i Istre.

Bašiću se može prigovoriti da ponekad prekasno mijenja vezne igrače Antu Vitaića i Predraga Šimića, koji se jako puno troše i obavljaju lavovski dio posla pa vrlo često od 60. minute nadalje "dišu na škrge". Upravo to je bio jedan od razloga zbog kojih su pobjede protiv Lokomotive i Istre dolazile u pitanje u završnici.

Na Kantridi u porazu protiv Rijeke (2:0) Split je odigrao svoju uvjerljivo najlošiju utakmicu za vrijeme Bašićeva drugog "mandata". No, sve ostalo bilo je za svaku pohvalu, posebice derbi s Hajdukom u kojem je Split objektivno bio bolji

Ako bismo se igrali uloge školskog profesora, dosadašnji Bašićev učinak vjerojatno bismo ocijenili s vrlo dobrim. S odličnim ipak ne. Za to je najviše zaslužna izvedba u Rijeci, ali i rano ispadanje iz Kupa, u kojem je Bašić imao najviše moguće ciljeve.

Ante & Ante sve opasniji

Ono što je krasilo Splitovu momčad i u prošloj sezoni još je uvijek aktualno. U Parku mladeži vlada zajedništvo kakvim se malo koja momčad u Hrvatskoj može pohvaliti. Vlada jaka i zdrava konkurencija, koja svakog igrača, zvao se on Križanac ili Galović (uz svo poštovanje obojici), tjera na maksimalan angažman ne bi li dokazao da upravo on zaslužuje biti u početnom sastavu.

Ako ćemo gledati pojedinačne učinke igrača, teško da ćemo nekome moći pronaći neku ozbiljniju zamjerku. Split je prava "klapa", forte Crvenih je baš prava momčadska igra, pa i ne čudi što ne postoji previše pojedinaca koji "odskaču".

Obrana je i dalje vrlo pouzdana premda je pod Katalinićevim vodstvom primala manje pogodaka. Točnije, u prvih 14 utakmica prošle sezone Crveni su primili samo osam pogodaka, a poslije ovosezonskih 14 kola 14 pogodaka. No, to je posljedica puno ofenzivnijeg Bašićevog pristupa u odnosu na onaj Katalinića koji tako ostavlja suparniku mnogo više prostora za vlastiti napad. Prošle sezone u navedenom periodu 14 utakmica Split je postigao 19 pogodaka, a ove sezone čak sedam više.

Križanac je za naše pojmove i dalje "avion", Velimir Vidić je nešto podložniji pogreškama, ali je svejedno vrlo dobar, Filip Marčić i Igor Budiša odlično se nadopunjuju i obavljaju kvalitetan posao na bokovima, a status stopera Gorana Milovića još uvijek je nerazriješen i to je velika šteta s obzirom da se radi o talentiranom momku, koji ovako gubi vrijedne prvoligaške minute i iskustvo.

Zato se umjesto njega probio još mlađi Nino Galović, koji je također zanimljiv "materijal", a pod posebnim je povećalom Mirko Hrgović, koji je već mjesecima izvan natjecateljskog ritma i za kojeg se ne zna koliko je trenutno spreman. Ono što je za Bašića posebno važno je činjenica da njegova momčad zna pobjeđivati i bez Križanca, što je dokazala u Varaždinu i Kranjčevićevoj.

Vitaić i Šimić još uvijek su neizostavne karike u srcu veznog reda, a Bašića može radovati i napredak mladih nada Ante Ercega i njegova imenjaka Rebića. Erceg ima odličnu minutažu i postaje sve važniji igrač. Ne zabija puno, ali svojom hitrinom i dobrim driblingom često se nađe u izglednim situacijama za pogodak ili ih namjesti suigračima.

Rebić još uvijek sazrijeva i Bašić pametno dozira njegovu minutažu i ne dopušta mu da "izgori". Pa ipak mu je tek 18 godina i za njega je najvažnije da u svojoj prvoj seniorskoj sezoni prikuplja vrijedne prvoligaške minute. Dosadašnje utakmice pokazale su da puno bolje reagira kada uđe kao joker s klupe i svojom brzinom iskoristi umor suparničkih igrača nego kada krene od prve minute.

U svakom slučaju, riječ je o modernom igraču, koji bez straha ide izravno na suparnika i traži okomiti proboj. Jako je brz, snažan, iznimno talentiran i ako se nastavi razvijati kao do sada, Split bi mogao dobiti velikog igrača.

Žorž "procvjetao"

Od mladih, svakako vrijedi spomenuti i Marka Tešiju. Iako je prošle sezone proglašen najboljim igračem juniorskog prvenstva, u seniorskom nogometu šanse i dalje dobiva "na kapaljku". Do sada je ove sezone upisao samo četiri nastupa, no može ga radovati što mu Bašić daje sve više prilika. I ovdje se nedvojbeno radi o talentiranom igraču, no Tešija kao da u svojim nastupima uvijek ostane nedorečen. Erceg i Rebić u ovom trenutku pokazuju više, pa zato i igraju više.

Posebnu pažnju u ovom osvrtu zaslužuje Romano Obilinović, prvi Splitov "topnik" u ligi (6 pogodaka). Među prijateljima i bliskim poznanicima poznat kao Žorž, Romano proživljava novi procvat. No, samo na travnjaku u Parku mladeži. Naime, tamo kao da je posebno nadahnut jer je na tom terenu postigao svih šest svojih pogodaka (Split ukupno 11) i uvijek pružao svoje najbolje partije. On je i izvođač većine prekida, koji suparnicima stvaraju posebnu opasnost s obzirom na njegovu munjevitu ljevicu.

Na gostujućim terenima Romano nije ni sjena igrača iz Parka mladeži, no rezultat momčadi ipak ne pati. U junaka se jednostavno prometne netko drugi. U Zaprešiću prije dva tjedna to je bio bivši Hajdukovac Duje Čop, koji je Žute potopio s dva pogotka. Time je prekinuo svoj post započet još tamo 20. kolovoza, no za njega vrijedi isto što i za Bojana Golubovića.

Obojica su solidni, ali nedostaje njihov konkretniji učinak. Redovito se nalaze u prilikama za pogodak, no ne zabijaju koliko se od njih očekuje. Čop je sada popravio svoju statistiku pa u 19 nastupa u svim natjecanjima ima šest pogodaka, a Golubović samo tri u 18 nastupa. Potonji je posljednji put mrežu pronašao prvog dana listopada protiv Zadra.

Ivan Baraban je vrijedan timski igrač, no gotovo nikad ne igra kao istureni napadač već više kao krilni napadač, zbog čega je ipak puno rjeđe u situacijama za pogodak. Njegova primarna zadaća je velikom trkom vršiti pritisak na obrambene igrače suparničke momčadi.

Pomalo zaboravljeni Pehar i Serdarušić već su dugo izvan pogona zbog ozljeda, a igrači iz drugog plana, poput Radnića, Rašića, Lojića, Žužula i Ćapina odlično nadopunjuju momčad. No,...

Naslov prvaka? Ne još

Ako već Hajduk u posljednjih 5-6 godina ne može skinuti Dinamo s trona u Hrvatskoj, može li to poći za rukom Splitu? Oni optimističniji među navijačima kluba iz Parka mladeži vjerojatno bi odgovorili pozitivno na to pitanje. No, realnost je drukčija.

Katalinić je u pravu. Split, barem zasad, ne može konkurirati Dinamu na duge staze.

Prije svega, u napadačkom dijelu nema igrača vrhunske klase. Primjerice, Dinamo ima Sammira, Badelja i Rukavinu, a Hajduk ima Anasa, Tomasova i Vukušića, koji je rođen s "nosom" za gol. Erceg i Rebić na pravom su putu da postanu vrhunske klase, no njihovo vrijeme tek dolazi i oni se u ovom trenutku ne mogu usporediti s Dinamovim i Hajdukovim perjanicama.

Splitu nedostaje i duža klupa. U usporedbi s Dinamom, koji si može priuštiti izostanke Vide, Kelave i Beqiraja, Split bi puno teže nadoknadio izostanke recimo Vukovića, Križanca i Ercega.

Žužul je mnogo uložio u momčad, no za daljnji iskorak i eventualnu ozbiljniju borbu za naslov morat će uložiti još. Aktualni kadar ne može ispuniti njegove visoke ciljeve. Crvenima bi odlično došao jedan pravi golgeter, koji će po sezoni utrpati 10-15 golova, kao i jedna "desetka", kreativac s iskustvom, koji će biti sposoban "povući" momčad kada joj bude najpotrebnije. Uz takva dva igrača, Split bi zasigurno postao puno ozbiljniji kandidat za titulu. Možda bi od koristi bio još jedan kvalitetan zadnji vezni, a obranu smo već dovoljno nahvalili.

Split više nije novi prvoligaš. Split je sada jak, stabilan prvoligaš i jedan od rijetkih u kojima se igrači ne žale zbog zaostalih plaća, i kao takav ne bi trebao imati puno problema u dovođenju potrebnih pojačanja. Pojačanja, a ne prinova.

Do tada, Split će se morati zadovoljiti pozicijom druge ili treće "pratilje"...