Mršavac sa zlatnom petom

Ime je dobio prema grčkom filozofu i poborniku demokracije kojeg je njegov otac izuzetno štovao. I upravo ta odluka bila je najava onoga što je nogometu, navijačima i društvu općenito Socrates donio. Svojim sirovim talentom zadivljavao je mase, a osjećajem za pravednost iznenađivao i bacao u sjenu čak i najveće svjetske državnike.

Nogometom se počeo baviti kao desetogodišnjak i kao mnogi Brazilci do tada pokazao izuzetan dar za najvažniju sporednu stvar na svijetu. Iako je već u najranijoj dobi bio poprilično specifičan s obzirom na svoju fizičku građu i pregled igre u njegovom razvoju bilo je nekoliko prepreka. Već sa 17 godina mladi Socrates nije mislio kako će svijet oko sebe promijeniti isključivo profesionalnim igranjem nogometa. Upravo zbog ambicije koju je pretočio u akademsku karijeru i borbu za ljudska prava postao je specifičan primjer čovjeka koji na druge utječe na mnogim poljima života.

Naime, kada je trebala pasti odluka hoće li se profesionalno baviti nogometom ili upisati medicinski fakultet Socrates se odlučio za ovo potonje. Nogometnu karijeru gurao je poprilično uspješno, ali nije dopustio da ga ona spriječi u obavljanju fakultetskih obveza. Njegov trener u Botafogu Jorge Vieira izjavio je kako onaj koji ne trenira svakodnevno ne može niti igrati. Međutim, niti on nije ostao imun na mogućnosti koje je ovaj mladić imao. Socrates je igrao i studirao, ali je kada su se ta dva svijeta sudarala uvijek bi odabrao onaj akademski. Čak i kad mu se i pružila prilika da zaigra za Brazil na Svjetskom prvenstvu 1974. odbio ju je zbog ispitnih rokova.

Tek 1977. u potpunosti se posvetio nogometu da bi godinu kasnije prešao redove Corinthiansa. Ta odluka donijela je mnoge velike promjene u život novopečenog liječnika. Osim što se našao u jednoj od najfanatičnijih nogometnih sredina u čitavom svijetu njegov slobodarski duh je upravo u Sao Paolu doslovce procvjetao. Vrlo brzo je u noge preuzeo igru svoje momčadi, a nakon stupanja vojne diktature na vlast u Brazilu organizirao je svoje suigrače u svojevrsnu sindikalnu organizaciju koja je vodila Corinthians od 1982. do 1984. i dobila nadimak Korintska demokracija.

To vodstvo odnosilo se i na igru na terenu na kojem je Socrates, s nadimkom Magrao, tj. Mršavac zbog visine od čak 193 centimetra, plijenio atraktivnim potezima i pregledom igre koji je bio fascinantan. Njegov svojevrsni trademark bila su proigravanja petom koja bi rasijecala protivničke obrane doslovce po pola.

Na krilima njegova dugogodišnjeg prijatelja Zica, Falcaoa i samog Socratesa brazilska reprezentacija je nastupala na Svjetskim prvenstvima 1982. i 1986. Iako na tim natjecanjima Brazil nije osvojio nijedno odličje do dan danas se smatraju jednom od najjačih i najatraktivnijih nogometnih reprezentacija koje su ikada stupile na teren.

Socrates je tada već nastupao u redovima Fiorentine i polako se bližio zalazu svoje karijere koju je 1989. završio tamo gdje je i započeta, u Botafogu. Kao igrač izašao je na teren samo još jednom nastupivši za Engleskog niželigaša Garforth Town u posljednjih desetak minuta jedne ligaške utakmice.

Nakon oproštaja Socrates je radio kao kolumnist i komentator na mnogim brazilskim TV postajama i uvijek na svoj specifičan način komentirao aktualna zbivanja. Ostao je i ostat će zapamćen po mnogim uspjesima, ali prije svega po talentu i specifičnom osjećaju za pravdu i nemoćne kojim je zračio. Možda se za kraj najbolje poslužiti riječima njegova suigrača i najvećeg igrača brazilske generacije koju je upravo Socrates predvodio kao kapetan, Zica: "Bio je izvrstan čovjek. A što reći o tome kakav je igrač bio, jedan od najboljih koji je ikad zaigrao."