Kraljevstvo za napadača

Bila je to još jedna frustrirajuća, ali ovoga puta i vrlo turbulentna jesenska polusezona hrvatskog prvoligaškog nogometa na Kantridi. Od promjene trenera (što je, nažalost, čest scenarij), dolaska meksikanskih (polu)pojačanja, afere s igračima do arbitraže na koju su se pozvali četvorica prvotimaca. A ono najvažnije - rezultat je isti kao i prošlih godina - sredina tablice. Rijeka je jesen zaključila na sedmom mjestu, no ta činjenica nikako ne može veseliti vjernu Armadu koja svoj voljeni klub ne želi vidjeti nigdje drugdje osim na trećem mjestu prvenstvene ljestvice. Ali, prošla su vremena kada su se Riječani borili za trofej u kupu te za europske pozicije.

Što se samog nogometa tiče, pod stijenama Kantride se on vrlo malo ili, u češćim slučajevima, nije igrao. Dakako, doslovno se nije igrao samo u 15. kolu kada Karlovčani zbog štrajka nisu došli, no loptu i gledatelje riječki su igrači mučili na svakoj domaćoj utakmici. Ipak, na početku sezone bodovi su se osvajali čvrstom obranom i golovima iz prekida pa se skupila dovoljna bodovna zaliha za relativno miran život izvan zone ispadanja, no teško se sjetiti kada je Rijeka zabila gol na Kantridi koji je bio plod smišljene i iskreirane akcije. Dobro je poznato da su Bijeli domaćinski klub te da na gostovanjima redovito loše prolaze, a tako je bilo i ove jeseni kada su nogometaši s Kvarnera bodove gubili čim bi vidjeli cestovni natpis da napuštaju Rijeku.

U sezonu je krenula baby Rijeka na čelu s Alenom Horvatom koja je imala odličnu sinergiju s navijačima, no na putu je to postala Rijeka koja je plovila na krilima Salčinovićevih projektila i nešto sreće pod vodstvom Ive Ištuka koji se (konačno) odlučio riješiti balasta, tereta u svlačionici, ali i na platnim računima Roberta Komena. Neki su igrači već dobili raskid ugovora, neki stoje u redu za prodaju, a neki od mladića koji su dokazali talent čekaju prvoligašku afirmaciju. A treba nekoga i prodati ove zime da se može živjeti...

Ispunjeni ciljevi

Kada se pogledao roster na početku sezone, cilj je bio samo jedan - ostati u prvoligaškom društvu. Ipak, malo pomalo stigao je Salčinović, stigli su Gutierrez i Alferez koji su u prvim utakmicama dali navijačima optimizam da se može i do - trećeg mjesta. Ipak, Europa je (zasad) daleko, Rijeka je mirna na sedmom mjestu i dovoljno daleko od zone ispadanja. Dakle, može se reći da je prvotni cilj ispunjen bez obzira na načine i igru kako se došlo do njega.

Drugi cilj uprave Rijeke bio je afirmirati mlade igrače i to je definitivno put koji se pokazao ispravnim budući da su momci poput, u prvom redu, Datkovića i Miloša, pa zatim Mancea i Močinića dokazali da se mogu nositi s ostatkom svojih kolega u drugim klubovima. Relativno mali klub kao što je Rijeka može živjeti isključivo od proizvodnje i prodaje svojih igrača, a trenutno su na Kantridi vrlo potentni mladi nogometaši.

Neispunjeni ciljevi

Jedna stvar se mora priznati, Robertu Komenu nije bilo lako, a neće mu biti lako niti u budućnosti. Pokušao je pokrenuti stvar s mrtve točke, našao je prijateljski klub u meksičkom Atlasu koji mu je poslao trojicu nogometaša kako bi se u Rijeci afirmirali te stekli kontinuitet igranja. Delgadillo se nije dokazao na treninzima, Alferez se izgubio u prijevodu, svađama sa sucima i jelovniku okolnih restorana dok je Carlos Alberto Gutierrez pokazao nešto više te zadovoljio apetite riječke publike. Njegove solidne igre pratio je matični klub koji ga već ove zime želi vratiti u Meksiko. Suradnja s Atlasom nije završena, spominju se neki drugi igrači, no što se tiče jesenske polusezone bila je - promašaj.

Novac je nezaobilazna stvar kada se priča o MAXtv Prvoj ligi, a drugačije nije ni na Kantridi. Sadašnji predsjednik naslijedio je dug prijašnje uprave od nekoliko plaća, a taj dug postoji i do dana današnjeg. Istina, Komen je osigurao kakvu takvu redovnu isplatu, pa se dug nije povećao, no morat će naći način kako da isplati nezadovoljne i "gladne" Čulinu i Sandija Križmana koji su povukli arbitražni postupak. Stabilizacija kluba također je bila jedan od ciljeva, no odlazak trenera, pobune unutar svlačionice i razni ekscesi nisu pridonijeli tome. Čistka u svlačionici već je krenula, treba vjerovati da će nova Ištukova metla pomesti ono što njegovi prethodnici nisu uspjeli.

Također, jedan od neispunjenih ciljeva je i stagniranje Sandija Križmana koji će u očima riječkih ljubitelja nogometa ostati zapamćen kao vječni, ali nikad dokazani talent. Priliku za dokazivanje svakako je imao, no brojke, ali i umjetnički dojam nije na njegovoj strani. Na žalost svih uključenih u rad Rijeke budući da ga se trebalo lijepo prodati...

Najbolja/najgora utakmica

U moru bodova sakupljenih na domaćem terenu niti jedan nije bio osvojen dominantnom i lijepom igrom, no najbolja riječka ovosezonska utakmica bila je pobjeda u šestom kolu protiv Šibenika. Bila je to domaća premijera meksikanskog dvojca te su na startu oduševili riječke navijače od kojih su neki na utakmicu došli sa sombrerima. Alferez je prodavao driblinge, odlično surađivao s Gutierrezom, zaista su pokazali da mogu biti vrijedna i važna pojačanja. Gdje su nestali driblinzi meksikanskog napadača, on sam najbolje zna. Rijeka je taj susret pobijedila s 1:0 pogotkom Kreilacha nakon kornera u 22. minuti.

Lošijih susreta bilo je mnogo više, ali definitivno kao najgoru predstavu treba izdvojiti onu u prvom susretu četvrtfinala Hrvatskog kupa protiv Osijeka. U možda i najvažnijih 90 jesenskih minuta Riječani nisu pokazali ni trunku želje i htijenja da ostvare povoljan rezultat uoči puta u Slavoniju te su gosti igrom na kontre i polukontre slavili s 2:1 te si praktički osigurali polufinale kupa.

Igrač polusezone

Ne bi bilo pogrešno da je ovu titulu ponio standardno dobri Robert Lisjak, no ona je ipak otišla u ruke najkonstantnijeg riječkog igrača, veznjaka Damira Kreilacha koji je polusezonu zaključio s epitetom najboljeg strijelca (četiri gola). Damir je bio okosnica koja je povezivala riječku obranu i napad, ali istodobno se i odlično bavio destrukcijom protivničkih napada. Ugovor mu istječe na ljeto, već na početku kalendarske godine može potpisati za novog poslodavca, a da Rijeka pritom ne dobije ni kunu odšteta, no igrač skupa s menadžerom uvjerava da to toga neće doći.

Pogled u proljeće

"Prosinac će biti vrijeme čišćenja, provjerit ćemo svlačionicu, to je prvi i osnovni preduvjet za nastavak sezone", kazao je nedavno Ivo Ištuk. Da njegove riječi nisu bile samo dodvoravanje klupskim čelnicima i navijačima, pokazao je već na početku prosinca kada se zahvalio nekim igračima, a određenima poručio da im klub neće praviti problema prilikom eventualnog transfera. Dakle, na proljeće treba očekivati mladu, potentnu, energičnu Rijeku s puno želje, htijenja i borbenosti da se njezini igrači dokažu, ali i pokažu pokojem stranom skautu. Što se same ljestvice tiče, klub s Kantride ne bi smio imati problema s "crvenom zonom", dok su Split i Belupo ipak možda previše odmaknuli u borbi za europska mjesta.

Najveći problem cijele jeseni bila je napadačka igra, golgetera nije bilo "ni za lijek", a oporavljeni Ilija Sivonjić možda će to promijeniti na proljeće.