Ibanez na mjestu Sammira

Omaleni argentinski lijevi bočni, Luis Ezequiel Ibanez, dobitnik je nagrade za najkorisnijeg igrača jesenskog dijela sezone MAXtv Prve lige. Očekivano, samim pogledom na vrh prvenstvene ljestvice, moglo se pretpostaviti kako će takva nagrada završiti u rukama nekog igrača iz vodeće momčadi lige, ali nakon Moralesa 2009. te Sammira, koji je tu jesensku titulu osvojio 2010. godine, malo tko se nadao kako će upravo Ibanez osvojiti trofej Sportnetova bet-at-home.com Managera, interaktivne online igre u kojoj sudjeluje tisuće igrača.

Loša jesenska forma najboljeg Dinamova dvojca Sammir - Badelj, kasno golgetersko buđenje Beqiraja, slabiji učinak i ostalih napadačkih vedeta, izbacili su u prvi plan obrambene igrače aktualnih prvaka. Osim slavljenika Ibaneza, Domagoj Vida zauzeo je treću poziciju, iza Marina Tomasova, dok je prošlosezonski osvajač titule, vratar Ivan Kelava, šesti.

Kriteriji su bili strogo objektivni, poredak je utvrđen prema broju osvojenih bodova kroz prvih 17. odigranih kola, a na temelju broja nastupa, postignutih (auto)golova, asistencija, kartona, primljenih golova i sačuvanih mreža, što znači kako neki osobni subjektivni dojam, pozicija i vrijednost na tržištu te simpatije publike nisu igrale nikakvu ulogu u slaganju ove liste.

Lucho u odličnim jesenskim brojkama

Ibanez je s 97 osvojenih bodova (samo tri manje nego što je to klupski kolega Sammir osvojio prošle jeseni, čime je još više dao na značaju svom učinku) premoćno osvojio ovu nagradu, a prvog pratitelja Tomasova ostavio je na 15 bodova zaostatka. Bio je dio najčvršće obrane lige, koja je u 17. kola primila samo sedam golova.

Propustio je otvaranje domaće prvenstvene sezone i gostovanje Intera, ali je već u drugom kolu i maksimirskoj pobjedi nad Cibalijom postignutim pogotkom usmjerio svoju ekipu prema slavlju. U četvrtom kolu, kada je Dinamo nadigrao Karlovac, asistirao je Krstanoviću, dok je u sedmom kolu zabio možda i najvrjedniji ovosezonski pogodak, za remi s Hajdukom na Poljudu.

Već u idućem kolu s dva postignuta gola sudjelovao je u deklasiranju Varaždina 7:0, a u 15. kolu je s pogotkom i asistencijom bio igrač utakmice u pobjedi nad Splitom. Od jesenske sezone oprostio se pogotkom u Vinkovcima, gdje je Dinamo ipak nije uspio doći do slavlja, jer je uporni domaćin u završnici otkinuo bod zagrebačkom sastavu.

Propustio je samo dvije utakmice, od preostalih 15. kola samo jednom nije bio u početnoj formaciji Krune Jurčića, sada već bivšeg stratega zagrebačkih Modrih, kada je ušao na poluvremenu u porazu kod Zadra. Samo je u još dvije utakmice travnjak napuštao prije posljednjeg sučeva zvižduka, na poluvremenu susreta s Osijekom te u 73. minuti velike pobjede nad Varaždinom na Maksimiru. Ostale dvoboje odradio je u punoj minutaži, što znači da je ove jeseni na terenu ukupno proveo 1243 minute. Protivničke mreže tresao je šest puta, dodao je tom učinku još i dvije asistencije, čime je zaokružio učinak kojim je uzeo titulu najkorisnijeg igrača MAXtv Prve lige i Sportnetova bet-at-home.com Managera, u ovom prvom dijelu sezone.

Srčan, borben, uporan...kvalitetan?

Doprinos 23-godišnjeg Luisa Ibaneza na terenu često je u ove dosadašnje tri godine, od kada je bočni igrač, topovske ljevice, stigao u Zagreb iz argentinskog, južnoameričkog, ali i svjetskog velikana Boca Juniorsa, bio osporavan. Dežurni zlobnici će kazati: da je nešto vrijedio ne bi on nikad iz Boce stigao u Dinamo, no, Ibanez se kroz ove tri godine potvrdio kao najbolji lijevi bek Prve lige. Hoće li mu to biti dovoljna preporuka za neki veći iskorak u karijeri tek ćemo u narednih godinu ili dvije dana vidjeti?

I prema njegovom priznanju, Argentinac je po dolasku u Dinamo prvi put zaigrao na poziciji lijevog braniča. Karijeru je započeo na poziciji polušpice, da bi ga trener kasnije stavljao na mjesto lijevog krila u veznoj liniji (slično Jarnijevoj poziciji za vrijeme legendarnih Ćirinih 3-5-2). Taktički, ali i tehnički je za mjesto u posljednjoj liniji obrane potpuno neškolovan, no upornim radom, treningom, učenjem ipak je vidljivo napredovao, a sve ove ofenzivne kvalitete koje je usvojio na počeku karijere i danas mu višestruko koriste.

Sportskog žara, borbenosti i požrtvovnosti nikada mu nije nedostajalo i to mu nitko ne može osporiti. Uvijek na travnjaku ide 'sto na sat', bez obzira na mjesto, vrijeme, suparnika i natjecanje. Njegov profesionalni pristup cijene i navijači, a na taj način sigurno može i nadoknaditi nedostatak tehničke i taktičke kvalitete. Svojevremeno je i Ivica Olić slovio kao momak i igrač koji samo zna trčati, no, napornim treningom, fanatičnom i beskompromisnom borbom, radom i upornošću na kraju je dokazao svoju klasu, ostvario fenomenalnu, vrhunsku karijeru i apsolutno zaslužio svoje mjesto u današnjem europskom klupskom, ali i hrvatskom reprezentativnom nogometu.

Vjerojatno je i Ibanez svjestan svojih nedostataka, kao što i svi pratitelji zagrebačkog sastava, ali i hrvatskog nogometa znaju da mu defenzivna igra nije jača strana. Ponekad naivno zna ispasti iz posljednje linije ili jednostavno 'zaboraviti' na svog igrača, što je često izravna posljedica njegove 'zaigranosti' na protivničkoj polovici. MAXtv Prva liga, dominantnost Dinama, ali i slabost ostalih protivnika, to još može tolerirati, ali ozbiljne europske utakmice pokazale su kako njegove izvedbe još uvijek nisu na potrebnoj razini kvalitete za taj nivo natjecanja. Na kraju se jednostavno može postaviti pitanje, prvenstveno trenerima koji su ga vodili tokom karijere u Dinamu, zašto se Ibaneza na koristi tamo gdje je već nebrojeno puta dokazao svoje vrline, bliže protivničkim vratima.

Danijel Pranjić prolazio je svojevremeno gotovo identičan put kao i Ibanez danas. Često osporavan u Dinamu, proslavio se tek u Nizozemskoj, golovima i asistencijama, ali igrajući na mjestima bliže protivničkim vratima, kao ofenzivni krilni igrač, ponekad i polušpica, a ne kao lijevi bek. U reprezentativnom dresu također nije korišten na svojim prirodnim pozicijama, ali je u nedostatku izbornikovih rješenja, korektno odrađivao i zadatke u obrani, sve dok nije naišao protivnik koji je to znao obilato iskoristiti.

Ibanez je u Dinamo stigao na ljeto 2008. godine, svladao je jezik, doslovno se udomaćio u Zagrebu, ove godine dobio je i hrvatsko državljanstvo, čime je formalno uklonio prepreke za nastup u nacionalnoj nogometnoj selekciji, a popularni Lucho je i sam izrazio želju kako bi vrlo rado zaigrao za hrvatsku reprezentaciju. Ali, želje su jedno, a realnost je nešto sasvim drugo. Niti je Ibanez Dinamov Gareth Bale, a još manje legendarni Roberto Carlos, kako mu se često zna tepati, a usporedba s takvim veličinama i igračima poput njih sigurno mu neće olakšati nogometni put. Ibanez (još uvijek) nije niti približno ta klasa, a defenzivno će trebati još puno, puno raditi i trenirati ukoliko želi karijeru posvetiti toj poziciji.

Kao ofenzivni lijevi bek, u viziji bivšeg trenera zagrebačkog sastava, istisnuo je s te pozicije starijeg kolegu i zemljaka Cufrea, koji je na koncu pred smiraj karijere novu nogometnu sreću morao potražiti u meksičkom Atlasu, na veliku žalost zagrebačke publike.

Dobrog igrača s kvalitetnom i ubojitom lijevom nogom teško je naći i zato ga se ponekad može i istrpjeti, a definitivno ga vrijedi pričekati. Njegov trud, želju i volju mu nitko ne može osporiti, a ovakve nagrade i priznanja samo će još više ukazati koliko su u stvari velike njegove mogućnosti. Pitanje je samo koliko će treneri biti u stanju i znanju to iskoristiti. No, na kraju, ako je i Mihael Mikić s godinama naučio uputiti uspješan i upotrebljiv centaršut, nema razloga zašto i Ibanez ne bi mogao svladati tu vještinu.