Hrvatski snovi o medalji

Hrvatska je posljednji put iskusila Europsko prvenstvo dok su većina sadašnjih prvotimaca bili mahom osnovnoškolci, sada već daleke 2001., što je i više nego dovoljan razlog i motiv da sada iskoriste domaći teren, jer ovo je jedinstvena prilika da futsal na velika vrata uđe u hrvatske domove. "Sad ili nikad" će možda zvučati malo predramatično, ali definitivno nije daleko od istine.

Prilika je to da se na krilima mlađe generacije igrača i bučne publike, za koju se svi nadaju da će se pojaviti u velikom broju u splitskoj Spaladium Areni dođe do određenog rezultatskog iskoraka. Hrvatski futsal reprezentativci u turnir ulaze željni dokazivanja i s izraženom dozom "gladi" za rezultatom, a hoće li to biti dovoljno, tek ostaje da vidimo.

Izbornik

Mato Stanković

Hrvatski izbornik je rođen 28. rujna 1970. godine u Dubrovniku gdje je u Ćilipima i Konavljaninu razvio ljubav prema nogometu općenito, a dolaskom u Split na Kineziološki fakultet ta ljubav se razvila u futsal (malonogometnom) smjeru. Kombinirajući fakultetske obveze i sport prve ozbiljne korake je napravio u MNK Dalmi, a konačan odabir futsala kao "zanimanja" dogodio se nakon što je 1996/1997 u sastavu Splita 1700 osvojio naslov prvaka Hrvatske, a kao igrač je nastavio s nastupima sve do 2000. godine kada postaje trenerom spomenutog kluba, kasnije znanog kao Split Gašperov.

S istim klubom, u ulozi prvog trenera, je u razdoblju od sezone 2000/2001 do 2005/2006 osvojio maksimalnih pet dvostrukih kruna, a kao poseban doseg vrijedi istaknuti i treće mjesto na UEFA Futsal Cupu (klupsko europsko prvenstvo) 2002. godine. U periodu od 2002. do 2004. godine je obnašao i dužnost pomoćnog trenera reprezentacije Hrvatske. Nakon što je diplomirao na Kineziološkom fakultetu Stanković je upisao te potom i završio dvogodišnju trenersku školu, smjer futsal.

Sljedeća postaja, ali i svojevrstan izazov bio je odlazak u Libiju 2006. godine na mjesto trenera nacionale momčadi s kojom je osvojio Afričko prvenstvo 2008. godine, a iste godine je osvojio i Arapsko futsal prvenstvo. Novi trofej je podignuo 2009. godine kada je Libija postala pobjednica Sjevernoafričkog prvenstva.

Reprezentaciju Hrvatske je preuzeo je 2010. godine, zatim inicirao bolji status futsala unutar HNS-a, ali i umjesto dotadašnjih reprezentativnih okupljanja jednom ili dva puta godišnje, uveo mjesečno okupljanje, što je uskoro dalo i ploda pa je reprezentacija počela biti prepoznatljiva i kao takva se konačno otrgla medijskom zaboravu.

Igrači

Jedini hrvatski legionar među igračima je Frane Despotović koji kruh zarađuje na poljskim parketima u momčadi Akademia Pniewy, dok je ostatak reprezentacije satkan iz redova hrvatskih prvoligaša. Najistaknutiji pojedinci i igrači na koje treba obratiti pozornost su svakako, uz spomenutog Despotovića, vratar Ivo Jukić te Dario Marinović i Tihomir Novak.

Vratari:
Ivo Jukić (MNK Split BSI)
Marin Stojkić (MNK Murter)

Igrači:
Josip Suton (MNK Split BSI)
Dario Marinović (MNK Split BSI)
Branko Laura (MNK Split BSI)
Franco Jelovčić (MNK Split BSI)
Tihomir Novak (MNK Split BSI)
Saša Babić (MNK Kijevo Knin)
Jakov Grcić (MNK Uspinjača)
Matija Đulvat (MNK Uspinjača)
Vedran Matošević (MNK Uspinjača)
Duje Bajrušević (MNK Mejaši KD)
Denis Mijatović (HMNK Vrgorac)
Frane Despotović (FC Academia)

Povijest

Hrvatska je do sada nastupila na tek dva Europska prvenstva, 1999. i 2001., a oba puta je njen put završio u grupi, identičnim ostvarenjem od jedne pobjede i dva poraza.

Prvo pojavljivanje bilo je 1999. godine na prvenstvu koje se održavalo u Španjolskoj, a Hrvatska je bila smještena u grupu zajedno s domaćinom, Nizozemskom i Jugoslavijom. Jugoslaviju su svladali rezultatom 4:3, od Španjolske izgubili 3:1, dok su u odlučujućoj utakmici za prolaz u polufinale Kockasti izgubili od Oranja 8:3 i tako zaključili svoj nastup. Kasniji pobjednik bila je reprezentacija Rusije.

Dvije godine kasnije prvenstvo se održavalo u Rusiji, a Hrvatskoj je ždrijeb ponovno namijenio Španjolsku od koje smo poraženi 3:0, zatim i Ukrajinu koja je slavila s visokih 5:0, dok smo jedinu pobjedu od 2:1 zabilježili protiv Poljske. Skupinu smo, kao i dvije godine prije, zaključili na trećem mjestu i tri boda na kontu uz gol razliku od 2:9. Naslovom se okitila reprezentacija Španjolske, koja je inače pobijedila na pet od sedam održanih Eura.

Na prvenstva čiji su domaćini bili Italija (2003.), Češka (2005.), Portugal (2007.), Mađarska (2010.), Hrvatska se nije plasirala.

Ambicija

Nakon dugih 11 godina Hrvatska se ponovno dokopala nastupa na Europskom futsal prvenstvu, čiji je i domaćin. Dug niz godina "mini" Kockasti su bili, može se to slobodno reći, u nemilosti i HNS-a i medija, ali i javnosti, a podatak kako su se okupljali svega jedan do dva puta godišnje dovoljno će reći kakve su ambicije imali i u kakvom je statusu bio futsal kod čelnika hrvatske krovne nogometne organizacije.

Stvari su krenule nabolje 2010. godine dolaskom Mate Stankovića, povratnika iz Libije koji je imenovan izbornikom i koji je konačno (!) uveo reda te futsalu u Hrvatskoj vratio barem dio nekadašnjeg sjaja.

Dobiveno domaćinstvo Hrvatskoj je donijelo i automatsko sudjelovanje te nastup u grupi A gdje će joj društvo praviti reprezentacije Češke i Rumunjske. Uzmemo li u obzir da su Česi brončani s posljednje europske smotre, a da su se Rumunji plasirali na Svjetsko prvenstvo, na koje se, budi uzgred rečeno, mi nismo, onda je zbilja teško davati ikakve suvisle prognoze.

No, nakon razočaranja na kvalifikacijskom turniru za odlazak na Svjetsko prvenstvo koje se održavao u Azerbajdžanu i na kojem je istočnoeuropska kuhinja odradila svoj dio priče pa je Hrvatska postala jedina država u povijesti koja se s dvije pobjede nije uspjela kvalificirati na svjetsku smotru, sada se nameće i određeni imperativ uspjeha, odnosno barem prolaska skupine, ako ne i medalje.

Izbornik Mato Stanković u nekoliko je navrata je naglasio u kojem smjeru Hrvatska mora ići i što moraju biti njihove glavne odlike: "Ovo je nova, mlada momčad koja može iznenaditi sve preostale reprezentacije. Mislim da ćemo igrati agresivni futsal. Prethodna momčad je također bila dobra, ali su konstantno bili u strahu, misleći da je Španjolska, ili neka od drugih momčadi, bolja od njih. Nastojim usaditi mojoj momčadi da možemo igrati protiv svakoga, samo da moramo biti agresivni."

Hrvatski izbornik je također prokomentirao i naše protivnike u grupi: "Znamo sve o rumunjskoj momčadi, iako je možda bolje da ne znamo. Ne mogu otkrivati njihove slabosti, ali to je momčad s 10-12 jednakih igrača i jako su dobri. Lucidni su, imaju balkanski štih, a španjolski trener im je usadio disciplinu i brzinu. Ne bojim ih se, nama je bitno samo da odigramo najbolje što možemo."

"Česi su trećeplasirana momčad s prošlog prvenstva, iznimno iskusni i jaki i sitni detalji odlučivat će u te dvije utakmice tko će proći dalje. Nadam se da će nam domaći teren i podrška s tribina biti velika pomoć."

Hrvatskoj je ovo velika prilika da konačno široj javnosti prezentira futsal u najboljem svjetlu, međutim za to će i sami morati polučiti određen uspjeh, čega je i sam izbornik svjestan: "Primarni cilj je domoći se drugoga kruga. Mislim da bi to bilo dobro i radi nas samih, radi samog natjecanja te radi ukupnog futsala u Hrvatskoj. Posvetit ćemo se prvotnom cilju, dat ćemo sve od sebe da prođemo u drugi krug i tada ćemo vidjeti što će se dalje događati."

U pripremnom razdoblju Hrvatska je odigrala i nekoliko susreta s top svjetskim reprezentacijama, Rusijom i Iranom. Prva utakmica je odigrana u Novigradu protiv Rusije i završila je s vrlo poticajnih 1:1, a možda najbolji komentar poslije utakmice je dao hrvatski izbornik: "Ako je ovo bila Rusija u svom najboljem izdanju i ako se po tome možemo mjeriti, onda je ovo naša izvedba kakvu želim na prvenstvu."

Nakon remija s Rusijom, hrvatska futsal reprezentacija nastavila je pripreme za Futsal Euro utakmicom protiv Irana u splitskoj Spaladium Areni. Konačan rezultat od 2:1 u korist Irana mnogi su s podsmjehom komentirali, ne znajući da riječ o šestoplasiranoj reprezentaciji Fifine svjetske futsal rang liste.

Nekoliko dana poslije, u Jelsi na otoku Hvaru, isti akteri su pred prepunom dvoranom ponovno odmjerili snage, no i pobjednik i rezultat su bili isti kao i nekoliko dana ranije.

Nije to demoraliziralo hrvatske reprezentativce, jer unatoč porazima, Hrvatska je prikazala brz, moderan i atraktivan nogomet s velikom brojem udaraca na gol protivnika te velikom dozom agresivnosti koju je i izbornik u više navrata isticao kao najveću vrlinu ove reprezentacije.