Tko je vidio Juru Sporta?

Europsko prvenstvo u futsalu ovih je dana okupiralo Hrvatsku, točnije, Zagreb i Split, te je sve njegove čari predstavilo i pokazalo kako hrvatskoj tako i široj publici. Zaljubljenika u futsal bivalo je sve više, bez glasne podrške reprezentaciji Hrvatske nije se moglo kao ni bez rasprava o Ricardinhu i Serjau te jesu li Španjolci stigli po svoj četvrti uzastopni naslov, rekordi su se rušili i rušili, a dani su prolazili. Odličan futsal pokazan je u zagrebačkoj Areni, ali i u u splitskoj Spaladium Areni, a kako je vrijeme prolazilo oni najbolji sve su se više isticali te su kroz grupnu fazu natjecanja stigli i do četvrtfinalnih susreta.

Oni najbolji, dakle, Hrvatska, Rumunjska, Španjolska, Ukrajina, Rusija, Italija, Portugal i Srbija, svoje su mjesto u četvrtfinalu izborili velikim trudom i odličnom igrom. Hrvatska je, dapače, imala i šestoga igrača na terenu, čak i sedmog i osmog, u obliku silne podrške koju je dobivala s tribina splitske Arene vidno zaluđene i zaljubljene u taj mali čarobni futsal. No, kako svaka priča ima svoje dobre i loše strane, svoje izvana i iznutra, tako i Europsko prvenstvo u futsalu ima svoju javnu, ali i onu tajnu stranu, sakrivenu od svih pogleda, a dobro znanu u očima brojnih volontera, zaštitara, čistača i drugih djelatnika ovog sportskog događaja.

Ruše mi se rekordi

Da su Hrvati veliki domoljubi i zaljubljenici u sport nikada nije bilo sporno, naime uvijek se znalo kako će upravo oni biti najbolja, najveća i najglasnija podrška hrvatskoj reprezentaciji o bilo kojem sportu se radilo. Nogomet, rukomet, vaterpolo, skijanje, tenis, plivanje, futsal, golf ili boćanje. Nebitno. Bitno je da igra Hrvatska. Bitno je da se Hrvatsku voli i da se za nju navija iz petnih žila.

Upravo je to ono što su pokazali Hrvati na samom otvaranju Europskog prvenstva u futsalu u njihovoj zemlji. Naime, njih osam tisuća stiglo je na tribine splitske Spaladium Arene te je hrvatskim igračima pružilo nevjerojatan doček i ambijent na samom startu prvenstva. Uefi potom nije preostalo ništa drugo nego li potvrditi kako je 8000 gledatelja u Spaladium Areni najveća posjeta jednoj utakmici Europskog prvenstva u futsalu. Dotadašnji rekorder, španjolska Granada, i njeno finale Eura u futsalu 1999. između Španjolske i Rusije posjetilo je tek 7.500 gledatelja, zbog čega su Španjolci morali priznati uvjerljiv poraz.

Velike brojke toga dana nisu stale samo u Splitu, i Zagrepčani su, naime, imali što za reći. Na prvoj utakmici, onoj između aktualnih prvaka, Španjolaca, te Slovenije pogledalo je pet tisuća gledatelja što je za susret, u Hrvatskoj podosta nerazvikanog futsala, ukoliko dakako ne igra Hrvatska, uistinu velika brojka. Preostaje tek vidjeti što će biti ukoliko Hrvati prođu u polufinale te stignu u Zagreb, hoće li možda biti srušen i ovaj novi rekord, hoće li cijela Arena biti puna crveno-bijelih kockica te hoće li njenim redovima odzvanjati zvuci poznatih hrvatskih navijačkih pjesama.

Portugalski vs. slovenski Ricardinho

Tek jedna utakmica dnevno, odrađeni trening, večera i vrijeme je za počinak. Ukoliko ste pomislili da to tako izgleda u očima zagrebačkih futsalaša vrijeme je da se uvjerite u suprotno. Futsal i lopta svima su u krvi i od njih ne mogu pobjeći ni da žele, stoga se u hotelu umjesto odlaska na odmor ekipa dobro raspoloženih Portugalaca i Slovenaca uvijek odlično zabavlja. Ovoga su puta, budući da se nalaze zajedno u skupini, odlučili odmjeriti snage ni više ni manje nego u hotelskom hodniku. Kako ipak ne bi bilo problema, izabrali su svaki svog Ricardinha te su odlučili vidjeti tko je bolji, a usput se dobro i zabaviti. Tko je bolje baratao loptom, a tko se ipak više zabavio, prosudite sami.

Zapleši sa mnom

Nossa, nossa
Assim voce me mata
Ai se eu te pego
Ai ai se eu te pego...

Pjesma Michela Telóa "Ai se eu te pego" i njen neizostavni pratitelj, ples, protekle su godine doslovce obilježili nogometne terene, no kako to i priliči mlađoj braći, nije bilo potrebno puno da se ovaj ples i pjesma presele i na futsal terene, bolje rečeno njihove svlačionice. Portugalci su, razumljivo, najveći ljubitelji ove pjesme tako da se ovih dana u njihovim redovima pobjeda slavila isključivo plesom na zvuke ove lako pamtljive pjesme koja je naprosto odzvanjala iz portugalske svlačionice nakon svake pobjede.

Cristiano Ronaldo i Neymar tako su dobili konkurenciju u vidu njihovih futsal kolega, ili su možda ovoga puta oni ipak bili uzor u ovoj priči, tko zna. Koliko je pjesma zarazna pokazali su potom i portugalski novinari koji u press centru pobjedu svoje momčadi nikako nisu mogli proslaviti bez "Ai se eu te pega" i dobro znanog plesa, a uveselilo je na koncu to i brojne druge novinare i volontere koji su i nekoliko dana kasnije još pjevušili stihove ove vrlo zarazne pjesme.

Čvrsto me primi za ruku

Uvijek je zanimljivo vidjeti koliko u svijetu postoji različitosti, iako se ovdje radi samo o onom europskom dijelu. Akteri ove priče posebni su po načinu na koji slušaju himnu netom prije početka utakmice, uz ruku na srcu ili na ramenu, držanje za ruke ili, pak,nešto treće. To je na koncu i obilježje onoga što svaka zemlja donosi sa sobom i svojom tradicijom. Hrvati, Portugalci i Česi u ovoj su se priči nekako najviše izdvojili.

Već tradicionalno svaki Hrvat ruku polaže na srce kada začuje prve taktove hrvatske himne, stoga i svaki igrač, bio on nogometaš, rukometaš ili vaterpolist, čini to isto. Ruka na srcu, kako kažu, svima djeluje kao izraz narodne duše, kao iskaz ljubavi svojoj zemlji, kao posebno zajedništvo koje jača hrvatsku naciju u cjelini budući da se stvara poseban ugođaj kada svi posjetitelji utakmice stave ruku na srce prilikom intoniranja hrvatske himne.

Portugalci, pak, prilikom intoniranja svoje himne imaju potpuno drugačiji, čak i pomalo iznenađujuć pristup. Kao u vrtiću, uz geslo primi me za ruku i ne puštaj, pozorno se sluša svaki takt portugalske himne, a posebna su podrška u toj priči kako trener tako i cijeli stručni stožer koji čine to isto. I dok Portugal prakticira držanje za ruke, Srbija je tu ponovno posebna, naime, njeni igrači obavezno polože ruku na rame svog suigrača. S druge strane, Česi se tu nameću kao sasvim treća strana koja nudi sasvim novi pristup. Muževan poluzagrljaj, čvrst stisak i upijanje svakog takta nacionalne himne jest ono što krasi češke igrače. S držanja za ruke, uz brojne neobične insinuacije s tribina, preko ruke na srcu do muževnog zagrljaja, uistinu vrijedi ona "sto ljudi, sto ćudi."

Biser tjedna

Kako svaki pogled iza zavjese ima svojih zanimljivih trenutaka tako ima i onih humorističnih, bez toga nekako ipak ne ide. Uz brojne šale, pošalice, viceve, podvale i salve smijeha uvijek se dogodi neka točka na i cijele priče s kojom možete zaključiti da vam je dan potpun. Činjenica jest da se takve stvari i lapsusi događaju svima, no uvijek je lijepo podsjetiti se i nasmijati se onim najboljima.

Jeste li već upoznali Juru Sporta? Ukoliko niste vrijeme je da to učinite. Televizijska kuća Eurosport je, naime, otkupila prava prenošenja svih utakmica Europskog prvenstva u futsalu te je stoga svoje kamermane i opremu poslala u Zagreb i Split kako bi zabilježili sve što se događa na futsal terenima dviju Arena. Prilikom ulaska u dvoranu i prije ulaska na teren kamermani kod simpatičnih volontera moraju preuzeti svoje photo bibove kako bi ih se raspoznali u dvorani, a upravo se na tom putu pronašao ovotjedni biser.

Naime, uz engleski izgovor riječi Eurosport (čitaj: Jurosport) mogu postojati određene nedoumice te se stoga ljudi lako zbune. Akterica ove priče stigla je do zaključka kako je Juro Sport zasigurno jedan od kamermana koji su netom prošli pored nje. Međutim, problem je nastao kada je na obližnjem tv uređaju bacila oko na Eurosportov program nakon čega više ništa nije bilo jasno. Shvatila je tada ipak kako su "Jurosport" i "Eurosport" zapravo ista stvar, dakako, televizijska kuća.

Bisera je, dakako, bilo još, no upoznati Juru Sporta i pogledati što taj dan Eurosport nudi na svom programu nešto je najzanimljivije što se taj dan ponudilo, a tako su anegdote i kratke priče iza kulisa Europskog prvenstva u futsalu dobile i svoj zaključak, svoju "točku na i". Tjedan natjecanja po skupinama, dakle, predvodili su Portugalci svojim neizostavnim Ricardinhom, plesom i pjesmom, kao i držanjem za ruke, no pred njima je sada novi tjedan za dokazivanje u hrvatskim Arenama i hotelima, stoga vrijedi pričekati i vidjeti što su priremili u nastavku te može li netko u drugom tjednu Eura u Hrvatskoj biti zanimljiviji i na koncu zabavniji.