Tko će iskoristiti derbi?

Tko će zaslužiti derbi?

Rezultatski najuvjerljiviji nastup pod vodstvom Ante Čačića, pobjeda od 4:0 protiv Lučkog, učinio je dovoljno da u Maksimiru ne bude previše stresa uoči derbija s Hajdukom, posebno s obzirom na novi kiks Splićana, smrznutih na -10 u odnosu na maksimirski sastav. Stoga će u tjednu pripreme za najatraktivniju utakmicu proljeća najzanimljivije biti promatrati borbu za prvih 11...

Čačić je prvenstveno započeo prilično uvjerljivo, s tri pobjede bez primljenog, a s osam postignutih pogodaka. Na papiru lijepo, na travnjaku ipak manje dojmljivo, no dovoljno dobro da Čačić ne bude pod pritiskom uoči susreta s Hajdukom. Međutim, iako ta utakmica ne nosi rezultatsku tenziju jer je Dinamo već jednom rukom prigrlio naslov prvaka, Čačiću Hajduk može puno toga donijeti, ali i odnijeti.

U dvije utakmice s Istrom 1961, po svemu najboljom momčadi s kojom je Dinamo igrao ove polusezone, Modri nisu uspjeli slaviti. Proljetni Hajduk nije impresivan, i to je utakmica u kojoj će navijači i vodstvo kluba očekivati pravi Dinamo koji će potvrditi status prve hrvatske momčadi. Kvalitetan, pobjednički, samopouzdan, dominantan nastup učvrstio bi Čačićevu poziciju i omogućio mu da u miru provede ostatak proljeća radeći selekciju za iduću sezonu.

Novi trener do sada najviše pažnje plijeni konstantnim rotacijama u momčadi, tek je nekolicina igrača sigurna u prvih 11 pa je teško pogoditi i pola, a kamoli cijeli sastav Dinama za derbi. Sammir se polako vraća, no Čačić mu za sada ne daje nikakav povlašteni status niti ga hrani komplimentima. Napadači se rotiraju, baš kao i Ibanez i Pivarić na poziciji lijevog beka, a opet je na marginama Ivan Tomečak kojem svaki Dinamov trener vjeruje manje nego javnost, premda se pri dolasku na klupu kunu u Tomečakove vještine. Pravo je pitanje - zbog čega onda Tomečak izgubi kredit kod trenera?

Nije standardan čak ni ponajbolji jesenski dinamovac, Domagoj Vida, što nije dobro za njegove reprezentativne izglede. S obzirom da je odlazak igrača na Euro i interes kluba, a ne samo igrača, Čačiću bi netko mogao (ili trebao?) sugerirati da se Vidin status treba popraviti i doći na razinu drugih Dinamovih potencijalnih reprezentativaca, Badelja, Vrsaljka, Kelave i Šimunića. A možda i Kovačića? Tvrd orah iz Parka mladeži

Logična je situacija u kojoj vas prošlost uči o budućnosti. No, što kad vam budućnost baci drugačije svjetlo na prošlost? Primjerice, nakon utakmice protiv Splita mnogi su se Hajdukovci vratili tjedan dana unatrag na pobjedu u Kranjčevićevoj. I upitali se je li zaista tada Hajduk bio toliko dobar ili je dobrom dojmu ipak najviše kumovala jedna od "onih" utakmica Anasa Sharbinija?

Četvrti gradski derbi, treći remi. Jedinu pobjedu protiv Splita u ove dvije sezone otkako su opet zajedno u istom ligaškom razredu nakon gotovo pola stoljeća, Hajduk je proslavio u utakmici u kojoj je zapravio bio najlošiji. Tvrd je orah izrastao tek kilometar dalje od Poljuda, ove sezone već su četiri boda prosuli Bili protiv Crvenih. A to je otprilike polovica puta do Dinama na vrhu ljestvice.

Da, ovo je napokon pravi gradski derbi. Svaka čast mnogim pokušajima da u glavnom gradu izroni netko tko bi mogao "ugristi" Dinamo, ali više je iskri i rivalstva bilo u četiri spomenute utakmice između Hajduka i Splita nego u svim utakmicama između Dinama i zagrebačkih klubova zajedno od prvih dana HNL-a. Možda vrijedi izdvojiti tek onu sezonu 2001./2002. kad je Zagreb s Cicom Kranjčarom i Ivicom Olićem postao prvak. Navijačka snaga Splita ne može u istu rečenicu s Hajdukovom, ali nema dvojbe da bi mnogi poskočili od radosti na zapadnoj i istočnoj tribini da su Splitovci na Poljudu stigli do ponekog pogotka ili konačnog trijumfa.

Anas Sharbini brzo je dao odgovor na pitanje može li u kontinuitetu biti onakav kakav je bio u prošlom kolu u Kranjčevićevoj. U prvom poluvremenu protiv Splita nešto je čak i "kemijao", bio je često s loptom, pokušavao nešto kreirati, no svi njegovi pokušaji razbijali su se o crvenu obranu kao valovi o kamene blokove lukobrana. U drugom dijelu potpuno je nestao, ugasio se i on i Hajdukova prijetnja Splitovim vratima, tek je Ante Vukušić u nekoliko situacija pokušavao priprijetiti. Bez rezultata.

Split za hrvatske uvjete ima odličnu obranu, Križanac i Vidić sposobni su ukrotiti sve napadače unutar HNL-a. Križanac je i ovog puta imponirao staturom i čitanjem igre, pravovremenim postavljanjima i čitanjem igre. Njegove "prijetnje" Vukušiću i ostatku Hajdukovog napada nisu bile bez pokrića. Čovjek je najavio - čovjek je isporučio. Hajdukov napad nije imao rješenja za čvrstu i discipliniranu obranu Splita, a onaj jedan "ekstrapotez" nekoga iz Bilog napada navijači nisu dočekali. Koliko će Anas "propustiti" utakmica do neke nove "Kranjčevićeve"? U narednih deset dana čekaju ga Maksimir, pa Kantrida. Veliki igrači svoju veličinu dokazuju u velikim utakmicama.