Daleki put do povratka povjerenja

Dalek put

Derbi danas živi na staroj slavi, razlike između Dinama i Hajduku u proteklih su se sedam godine produbile do razine da smo gledali tek nekoliko domaćih "el clasica" koji su nosili nekakvu natjecateljsku draž, uglavnom u prvom dijelu sezone. I ova je utakmica pokazala kako je pred oba kluba dalek put, s različitim kursevima – Dinamo pokušava uloviti srednji europski sloj, a Hajduk pokušava uloviti – Dinamo…

Razgovor o Bebekovoj odluci tipičan je primjer površne, demagoške i populističke analize nogometne utakmice koju su mediji prihvatili jer ne zahtijeva poznavanje nogometa i jer se kroz nju najlakše mogu podići tenzije, iskoristiti loše stanje u državi kako bi se dizala tiraža i brojanje klikova kroz jeftino pirenje vatre. O sudačkoj odluci dovoljno govori sljedeće – u maksimirskoj novinarskoj loži SVI novinari složili su se da nemaju pojma je li bilo jedanaesterca, ali 10 minuta nakon utakmice, nakon "konzultacija s urednicima, redakcijama i prijateljima", za divno čudo splitski su novinari bili uvjereni kako prekršaja nije bilo, kao i oni članovi redakcija koji uvijek i u svemu traže senzaciju i kut koji bi privukao čitatelje, dok je dobar dio zagrebačkih novinara ustvrdio kako je "kontakta bilo". Balakovu to nije penal, Čačiću jest, hajdukovcima se "to ne bi sviralo", Krstanoviću je sve čisto.

Televizijska snimka ne otkriva puno, ali zato serija fotografija – uključujući ovu naslovnu na Sportnetu – sugeriraju (fotografija to ne može potvrditi) da se radilo o prekršaju mladog i naivnog Obšivača. I zbog takvog spornog, dakle u najmanju ruku "50-50" detalja, koji je teoretski odlučivao samo hoće li Dinamo imati 10 ili 13 bodova prednosti – dakle o ničemu važnom – sve drugo palo je u drugi plan. I ponovno je krenula hajka na Dinamo, pa se skrivajući iza lake mete, napada na svima omrženog Zdravka Mamića, napadaju i Dinamove titule, osvojene izuzetno uvjerljivo na terenu, s očitom razlikom u kvaliteti u odnosu na sve konkurente. Je li moguće da se samo i isključivo pričom i optužbama, bez ijednog dokaza ili barem stručne sveobuhvatne analize suđenja unutar barem jedne cijele sezone, mogu prebrisati sve pobjede koje su na travnjacima ostvarivali Eduardo, Modrić, Mandžukić, Ćorluka, Sammir, Bišćan i ostali?

Hajdukov problem nije Ivan Bebek, već činjenica što je prešao centar pet puta u cijeloj utakmici. Mogao je Hajduk, naravno, i tako do boda ili i do pobjede, posebno da je Drago Gabrić bio pametniji u čistoj kontri, jer Dinamo nije tako moćan da svoju terensku nadmoć uvijek okruni pobjedom, kao što je jako dobra Istra 1961 dva puta pokazala. No, s obzirom na situaciju na ljestvici, Splićanima je ovoga puta bilo važnije vidjeti gdje su u igri u odnosu na Modre nego ostvariti dobar rezultat. Isključiva orijentiranost na kontru jasno je pokazala da današnji Hajduk u sredini terena ima samo jednog igrača koji bi kvalitetom mogao parirati srednjem redu Dinama, no Anas Sharbini nema s kime igrati protiv Badelja, Sammira, Kovačića i Leke, aktualnih, bivših, budućih i potencijalnih reprezentativaca Hrvatske. Kolegi koji je mjerio broj točnih dodavanja Sammira i Anasa u jednom je trenutku ponestalo mjesta za plusiće kod Sammira (već je bio na tridesetak), dok je Anas bio na tri, uključujući briljantnu asistenciju za gol. To nije potvrda Sammirove, već Dinamove dominacije.

Hajduk i tako može ostvarili dobar rezultat na Maksimiru, ovoga puta koštala ga je Gabrićeva greška, no ovih 10/13 bodova prednosti nastalo je upravo zbog te razlike u kvaliteti, jer Hajduk ne može u kontinuitetu nametnuti svoju igru kao što je recimo uspio protiv Zagreba. Pred Hajdukom je, nažalost po hrvatsko prvenstvo koje je zbog toga postalo dosadno i predvidljivo, dalek put do Dinama, a kao što je ovaj solidan, a opet po ničemu impresivan nastup Dinama, daleko od one europske razine kojoj teži. No, najdalji je zapravo put pred svima nama kojima je stalo do ovog sporta da prihvatimo realnosti domaćeg nogometa, poput one da je Dinamo danas bolji od Hajduka, da ne postoji ozbiljna analiza koja bi pokazala da je Hajduk u dugom roku oštećeniji od Dinama u Prvoj ligi, da koncentriranjem na trivijalnosti i traženjem opravdanja u jednoj dvojbenoj sudačkoj odluci neće biti premošten jaz u kvaliteti, i najvažnije, da ovaj naš nogomet, govorim o onome na terenu, nije sjajan, no nije ni približno tako loš kakvim ga mnogi žele prikazati. Poraz Hajduka i vjere u HNL

75 minuta Hajduk je držao prednost u Maksimiru i hranio se nadom da bi mogao izvući barem utješni "slatkiš" iz sezone koju će još jednom završiti bez ijednog trofeja i nekog osobitog razloga za zadovoljstvo. Bio je tipični "Balakovljev Hajduk", s puno discipline i reda u igri, ali i s malo lucidnosti i poteza koji bi Hajdukovom navijačkom puku dali nadu kako "u svići ipak još ima ulja"...

Dinamo je pobijedio Hajduk, Čačić je matirao Balakova, Krstanović je nadmudrio Obšivača. No, kako god okrenuli i prevrnuli čitavu priču, derbi je na koncu ipak presudio Ivan Bebek. Jer koliko god puta vrtjeli snimke, pregledavali fotografije i usporavali taj detalj iz 81. minute kad su se na ulazu u kazneni prostor u dvoboju našli Ivan Krstanović i Jure Obšivač, vjerojatno se nikad Bili i Modri dio države neće složiti oko toga što su vidjeli.

Kako prvi dojam često bude i ispravan, ja ću se i nakon 30 puta odgledanih usporenih snimki tog dvoboja držati onoga što sam mislio i u trenutku kad se dogodio. To za penal u tako osjetljivoj utakmici, u tako osjetljivom periodu igre, pri takvom rezultatu - nije. Pričati o tome je li bilo kontakta ili nije po meni je promašeno. Nije svaki kontakt u kaznenom prostoru automatski i jedanaesterac. Kontakta između Obšivača i Krstanovića možda je i bilo, ali nedovoljnog za najstrožu kaznu. Nedovoljno za bacanje sudačke sjene na derbi koji niti je bio toliko rezultatski bitan, niti je trebao završiti s takvim sudačkim repom s kakvim je završio.

Hajduku, ali i čitavom trusnom ambijentu unutar hrvatskog nogometa ništa posebno neće značiti što su se sudački analitičari koji nisu Zdravko Mamić, Ivan Krstanović ili Krasimir Balakov uglavnom složili da je Bebek na taj start mogao i odmahnuti rukom i pustiti da utakmicu do kraja riješe igrači, a ne njegova sumnjiva odluka. Nažalost, hrvatski nogometni derbi novim kontroverzama vjerojatno će potjerati i ovo malo i sve manje auditorija kojega još uvijek zanima što će se to dogoditi u "najvećoj utakmici hrvatskog sporta". Jesmo li zaista toliko prokleti da ni nakon jednog derbija ne možemo pričati o nogometu, nego o onome što je napravio ili nije napravio sudac?

Šteta, jer moglo se barem ovog puta izvući i ponešto dobroga iz tog našeg derbija. Iako ni ovaj ogled Dinama i Hajduka nije prštao od silne kvalitete, uzbuđenja i majstorskih poteza, ovog puta barem smo gledali kakav-takav nogomet u izvedbi obje momčadi. Dinamo je očekivano bio više s loptom, više boravio na polovici Hajduka, no splitska momčad u nekoliko je navrata opasno izlazila u kontre i barem na trenutke djelovala kao momčad koja zna što hoće napraviti u Maksimiru. Bez obzira što će derbi u narednim danima zasjeniti priča o Bebeku i jedanaestercu, iz Hajdukove perspektive ne može se zatvoriti oči na glupost koju je napravio Drago Gabrić kad je u 18. minuti s Anasom Sharbinijem krenuo sam prema Kelavi i umjesto da gurne loptu suigraču i tijelom zatvori put Dinamovom igraču, on se odlučio na udarac s 30 metara.

Hajduk je u Maksimiru bio blizu, a opet daleko od pozitivnog ishoda koji je Balakovu očajnički trebao za održavanje barem nekakvih dobrih vibracija za nastavak proljeća. Prosuti domaći bodovi protiv Istre i Splita u Maksimiru su dodatno "umnoženi", pa će i Balakovljeva priča o tome kako "novoj momčadi treba vremena" sve manje padati na plodno tlo bez obzira koliko kredita imao i kod uprave i kod navijača. Dinamov preokret režirala su dvojica igrača koje je Čačić poslao na travnjak kod 0:1, a Balakovu se "zalomilo" da je baš onaj kojeg je netom poslao u igru skrivio taj "tanki" jedanaesterac. Hajduk u svojoj momčadi ima previše "crnih točaka", koje ni sumnjivi penal u Maksimiru ipak ne može skriti.

Hajduk je na koncu još jednom iz Maksimira otišao poražen. Nažalost, nova sporna situacija koja je na koncu presudila pobjednika veći poraz nego Hajduku nanijet će ugledu i vjeri u budućnost hrvatskog klupskog nogometa. Ako ni kod ovakve međusobne bodovne razlike ne možemo pogledati normalnu utakmicu u kojoj više nećemo pričati o sucima, nego moramo opet pregledavati snimke i glumiti sudačke supervizore, onda doista hrvatski klupski nogomet nema previše smisla.