Balakovljev odlazak i Tomečakova tajna

Tajna Ivana Tomečaka

Dinamu je jedini preostali suparnik u Prvoj ligi - matematika. U Maksimiru odbrojavaju utakmice do službenog osvajanja novog naslova prvaka, a novi korak u tom smjeru napravljen je pobjedom protiv Slaven Belupa. Uz dva pogotka prvog strijelca lige, Fatosa Beqiraja, Dinamo je sigurno i relativno lako apsolvirao trećeplasiranu momčad prvenstva, samo četiri dana nakon što je pobijedio drugoplasiranu. Poruka je jasna...

Ante Čačić upisao je petu pobjedu u pet utakmica u Prvoj ligi, a samo pogodak Vukušića pokvario mu je gol-razliku koja iznosi 12:1. Još jednom će proljeće biti nezanimljivo, a o dominaciji Modrih unutar Prve lige dovoljno govori da je njihov omjer postignutih i primljenih pogodaka (+43) veći od broja postignutih pogodaka bilo koje druge momčadi (Hajduk je zabio 42 gola). Najbolji napad, najbolji strijelac, najbolji vratar, najbolja obrana, najveći potencijal... Prema Sportnet Manageru najbolji igrač jeseni, Luis Ibanez, čak nije ni standardan u prvom sastavu. Uoči matematičke potvrde sedmog uzastopnog naslova, čini se promašenim uopće pisati da "Dinamo očigledno ima najbolju momčad u Hrvatskoj" jer očitije ionako ne može biti.

No, u Dinamu nije dosadno ni onda kada na terenu načelno sve štima. Raskid suradnje s Igorom Bišćanom bit će tema za ovotjedne Packe, no u Maksimirskoj 128 još je nezadovoljnih igrača. Od spomenutog Luisa Ibaneza koji se teško miri s činjenicom da ga je Pivarić zapravo izgurao iz momčadi do Ivana Tomečaka koji, pak, nikako ne uspijeva ni doći do momčadi.

I Čačić je bio među brojnim stručnjacima koji su se prije ili pri dolasku u Dinamo pitali - zašto ne igra Tomečak? Lista tih trenera je podugačka, o Tomečaku su tako razmišljali i Vaha i Kruno i Otto Barić i Slaven Bilić. I dobar dio medija se to stalno pita, kao i dobar dio navijača i gledatelja. No, činjenica je da kod niti jednog trenera Tomečak nije dugo ostao u prvom planu, iako je uvijek dobivao prigode (stotinjak nastupa u četiri godine).

Argument koji okolo kruži uglavnom je kako "Tomečak nije Mamićev igrač", ali tanak je to argument kada vidite brojku od 100 nastupa, i kada vidite da u Dinamu standardno igraju i "neMamićevi igrači". Ne, Tomečak ne igra jer niti jedan od dosadašnjih trenera nije bio posebno zadovoljan onime što taj 22-godišnjak prikazuje na terenu. Tomečak ima brzinu i "motor" zbog čega se ističe u relativno sporom okruženju Prve lige i zbog čega ga mnogi vide kao "pravog, modernog igrača koji treba Dinamu", no puno tehničkih i taktičkih elemenata u njegovoj igri je manjkavo i zato je često zabetoniran na klupu ili tribinu. Nije slučajno da treneri koji ga hvale prije dolaska u Dinamo relativno brzo Tomečaka posjednu na klupu nakon što ga "osjete" na treningu i utakmicama. Možda stoga tajna Ivana Tomečaka i nije baš tako tajnovita? Ali s obzirom da ovakva situacija koči njegov potencijal neovisno je li on ogroman ili osrednji, možda je i Tomečaku vrijeme potražiti klub gdje će priliku dobiti u kontinuitetu i eventualno pokazati Dinamu i njegovim trenerima da su svi odreda bili u krivu... Što je iza sebe ostavio Balakov?

Plitka je bila Rijeka za Hajdukove trupe ove srijede, lakše nego ikad u posljednje vrijeme Bili su pokorili Kantridu. Uvjerljiva trica na krilima Ante Vukušića i Mije Caktaša (!) izazvala je pomiješane emocije među hajdučkim pukom. Je li ovaj "labuđi pjev" odlazećeg trenera Krasimira Balakova pokazao obrise nekog drugačijeg Hajduka koji se ipak neće ostvariti?

Odavno Hajduk lakše, uvjerljivije i dominantnije nije prohujao Kantridom. Dominacija splitske momčadi trajala je 80 od 90 riječkih minuta, a domaćini na koncu skoro da mogu biti zadovoljni što su samo triput vadili loptu iz svoje mreže. Bodovna situacija u Rijeci dijametralno je suprotna financijskoj, a što bi tek bilo da nisu ubilježili šest bodova zbog varaždinskih financijskih problema? Pred Hajdukovim jadranskim rivalom je žestoka borba za opstanak, šteta bi bilo da se lijepa riječka priča s talijanskim kapitalom uruši zbog ispadanja među drugoligaše.

No, riječki problemi na stranu, ima Hajduk i previše svojih da bi brinuo o tuđima. Usprkos uvjerljivoj partiji i pobjedi na Kantridi, neće Hajdukovci dugo moći uživati u riječkom trijumfu. I dobra igra čitave momčadi i partija karijere Mije Caktaša (pogodak i dvije asistencije) i činjenica da Ante Vukušić i dalje krca pogotke (pet komada u pet proljetnih utakmica) i uvjerljiva partija Mate Neretljaka - sve je ostalo u sjeni pitanja "Odlazi li Balakov". Odlazi, zov njemačke Bundeslige bio je prejak. Baš kao što je prije dvije sezone zov talijanske Serije A bio presnažan magnet za Edoarda Reju.

Balakov se od Hajduka oprostio u raritetnim uvjetima konferencije za medije zakazane za 3 ujutro. Nije se Bugarin želio pozdraviti u Rijeci, pozdravni govor ostavio je za ono kratko vrijeme između povratka s Kantride i ranojutarnjeg leta koji ga je iz Splita preko Zagreba i Frankfurta trebao dovesti do Kaiserslauterna. Hajdukova će povijest tako uz brojne kuriozitete sada upisati i još jedan. Konferenciju za medije u "NBA terminu". Iz koje god perspektive gledali - Hajduk je definitivno poseban klub.

O Balakovljevoj ostavštini pisat će se puno narednih dana, analizirat će se što je sve napravio i ostavio svom vjerojatnom nasljedniku Miši Krstičeviću. Je li "pravi Hajduk" u režiji Krasimira Balakova onaj koji dominantno gazi kroz donedavno teško osvojivu Kranjčevićevu i Kantridu ili je Balakovljev trenerski potpis Hajduk koji ne može kod kuće pobijediti Istru i Split? Jesu li disciplina i taktička zrelost, koje su se povremeno uočavale u igri Hajdukove momčadi, produkt Balakovljevih treninga ili "fatamorgana" koju su uočavali tek oni koji su željeli vjerovati da veliki bugarski nogometaš baš u Hajduku može prerasti i u velikog trenera? Je li sve ono što je radio doista vrijedilo 30-ak tisuća eura mjesečno ili je Hajduk zapravo napravio dobar posao što je na njemu čak i (navodno) zaradio nekih 300.000 €? 10 mjeseci koje je Krasimir Balakov proveo u Splitu iza njega je ostavilo i one koji će za njim žaliti i one koji neće...