Simpatični Čile želi povijesni uspjeh

Dan nakon otvaranja kvalifikacijskog turnira za Olimpijske igre i susreta s Japancima, hrvatski će rukometaši za drugog protivnika imati realno i objektivno najslabiju reprezentaciju na turniru. Radi se o Čileu, zemlji uskog i duguljastog izgleda u Južnoj Americi, zemlji poznatoj po Andama, jezerima, fjordovima, pustinji Atacami, Pinochetu, Pablu Nerudi i koječemu drugom.

No, Čile je definitivno rukometno egzotična zemlja, a to pokazuje i službena ljestvica najboljih reprezentacija svijeta IHF-a. Od ukupno 69 zemalja koje se i službeno natječu na rukometnim natjecanjima te su pod ingerencijom Međunarodne rukometne federacije, Čile je 64. reprezentacija svijeta. Ispod njega nalaze se još samo Ujedinjeni Arapski Emirati, Novi Zeland, Belgija te Uzbekistan i Kamerun. Stoga je Čile i službeno najslabija reprezentacija kvalifikacija za OI, budući da je Japan 20., Island 12., a Hrvatska je deseta reprezentacija svijeta.

Međutim, Čile je jedna od najboljih južnoameričkih rukometnih ekipa uz Brazil i Argentinu, ali se po popularnosti među navijačima ne može mjeriti s primjerice nogometom (Alexis Sanchez, Marcelo Salas i Ivan Zamorano), tenisom (Marcelo Rios, Nicolas Massu i Fernando Gonzalez) ili pak njihovim nacionalnim sportom, Rodeom. No, treba reći kako je rukomet u Čileu, iako slab, u stalnom rastu kvalitete koji je u posljednje vrijeme počeo davati i rezultate.

Najveći uspjesi

Čileanska rukometna povijest prazna je i u njoj se od zamjetnijih rezultata nije moglo naći gotovo ništa, sve do prošle godine i Svjetskog prvenstva u Švedskoj. Tada je Čile ostvario povijesni uspjeh kvalificiravši se po prvi puta na jednu svjetsku smotru. U Švedskoj su Južnoamerikanci upisali pet poraza, a iznenađujuće su bod otrgnuli Slovacima. Stoga su na kraju bili posljednji u grupi s jednim bodom, nakon poraza od Argentine, Poljske, Švedske i Južne Koreje, ali nisu bili zadnja momčad prvenstva. već su zauzeli 22. mjesto.

Na Olimpijske se igre nikada nisu kvalificirali, a ta će se tradicija najvjerojatnije nastaviti i nakon nadolazećeg turnira, jer teško Čile može zauzeti jednu od prve dvije pozicije koje vode u London, pored Hrvatske, Japana i Islanda. Najveće je uspjehe La Roja ostvarila na Panameričkim igrama gdje je od 1981. godine zabilježila šest nastupa, a osim dva peta mjesta prošle je godine uzela i broncu, što je najbolji rezultat te zemlje.

Trener

Reprezentaciju Čilea vodi za dvadesetak dana 49-godišnji stručnjak Fernando Luis Capurro, koji je ujedno i najuspješniji rukometni trener te zemlje. Kao i Lino Červar ili Velimir Kljajić u Hrvatskoj, Capurro je najcjenjeniji rukometni strateg u Čileu, a takav je status zaslužio povijesnim rezultatima koje je s reprezentacijom polučio tijekom godina, a najviše u 2011. Jedina stvar koju Capurro još nije ostvario s ovom selekcijom Čilea jest odlazak na Olimpijske igre, a novi pokušaj slijedi mu uskoro.

Najveće zvijezde

Zasigurno najbolji, najkompletniji i najpoznatiji rukometaš Čileanske reprezentacije je Marco Oneto, pivot aktualnog prvaka Europe, španjolske Barcelone. Ovaj 29-godišnji dva metra i četiri centimetra visoki kružni napadač i kapetan reprezentacije je već s 18 godina došao u Kataloniju, nakon godina igranja po Španjolskim nižim ligama, dobio je priliku 2009. godine u prvoj momčadi Barcelone gdje i danas uživa status dobrog, požrtvovnog i konstantnog igrača.

Osim Oneta, Čile ima osam igrača iz svoje lige, dvojicu iz nižih španjolskih liga te jednog igrača koji kruh zarađuje u Beču igrajući austrijsku ligu, a vrlo su poznata i ''njemačka'' braća Erwin, Emil i Harald Feuchtmann. Oni igraju u nižim razredima njemačkog rukometa, a Erwin na lijevom vanjskom i Emil na srednjem su već godinama okosnica reprezentacije te njena najveća snaga, a ujedno uz Oneta i najbolji igrači.

Ozljede i problemi

Nema informacija o ozlijeđenim igračima Čilea te je cijeli kadar trenera Capurra spreman suprotstaviti se jakim reprezentacijama i rukometnim silama te skupo prodati kožu. Problemi Čileanaca može biti neiskustvo na ovakvim natjecanjima i smotrama, budući da igraju protiv renomiranih protivnika, dok se Čile tek u posljednje vrijeme počeo uzdizati na ljestvici svjetskog rukometa.

Možda i najveći problem Crvenih jest taj da u London odlaze samo dvije prvoplasirane reprezentacije, a oni su najveći autsajder u cijeloj priči. Kvaliteta postoji u momčadi Čilea, ali je ona neznatna gledajući igrače i igru ostalih reprezentacija, stoga se Čile može samo nadati, ali realno uz sve dobre strane njihovog rukometa nema velike izglede za plasman na Olimpijske igre.

Dosadašnji skor s Hrvatskom

U novijoj povijesti Hrvatske i Čilea, njihove rukometne reprezentacije nisu se susrele niti jedanput. Od nezavisnosti Hrvatska nije odigrala utakmicu protiv Čilea pa će stoga ogled na Veliku Subotu ostati zapamćen kao prvi.

Čile je jedna velika nepoznanica za sve obožavatelje rukometa pa tako i za Kauboje, međutim zbog razlike u kvaliteti, imena u sastavima obje ekipe, tradicije i ostalih parametara koji su relevantni za sam rukomet, problema za hrvatske rukometaše u prvom službenom susretu s ekipom iz Južne Amerike ne bi trebalo biti.