Stari rivali na prvoj stepenici prema željenom cilju

Panathinaikos i CSKA istinski su velikani europske košarkaške scene. Za mnoge pojam uspješnih klubova, klubova koji priznaju samo trofeje i gotovo redovnih sudionika završnice najelitnijeg europskog košarkaškog natjecanja. Uspješnost sezone u oba tabora se mjeri u dobrom dijelu i konačnim rezultatom u Euroligi, a cilj je svake sezone isti - naslov prvaka Europe. Tko će biti uspješniji, tko će pognute glave napustiti istanbulski parket, nije lako prognozirati. Riječ je o sjajnim momčadima koje se itekako dobro poznaju i u njihovom slučaju odlučivat će nijanse.

O kakvim je rivalima riječ, dovoljno pokazuje povijest. I to bliska povijest, prisjećanje na dva velika finala Eurolige iz 2007. i 2009. godine. U oba navrata slavili su Grci, u Ateni 2007. godine 93:91 na krilima današnjeg člana CSKA Ramunasa Šiškauskasa, a dvije godine kasnije u Berlinu su bili bolji 73:71. Bile su to dvije velike pobjede Željka Obradovića protiv Ettorea Messine, danas na klupi Moskovljana sjedi Jonas Kazlauskas, a da se neke stvari mijenjaju pokazao je i prvi dio sezone u kojem je CSKA u dva navrata bio bolji od Panathinaikosa čime je ujedno i prekinut niz pobjeda Panathinaikosa u međusobnim susretima koji je trajao još tamo od 2005. godine. No, hoće li Kazlauskas sa svojom momčadi konačno napraviti onaj presudni korak i na završnom turniru zaustaviti Obradovića, ostaje za vidjeti.

Obje momčadi su u lovu na sedmu titulu prvaka Europe. CSKA je do naslova dolazio 1961., 1963., 1969., 1971., 2006. i 2008. godine dok je Panathinaikos prvakom Europe postajao 1996., 2000., 2002., 2007., 2009. i 2011. godine. Najviše naslova u povijesti ima madridski Real koji je osam puta osvajao titulu, a jedna od ove dvije momčadi doći će u priliku stići na korak od Realovog dosega.

Učinak u Euroligi

Ako se za jednu momčad može reći kako je dominirala u dosadašnjem dijelu sezone, onda je to apsolutno CSKA. U prva dva kruga natjecanja u 16 odigranih susreta ubilježili su tek jedan poraz i to u Istanbulu protiv Galatasaraya, a u pobjedama su izgledali uvjerljivo, nadmoćno i nije bila rijetkost da protivnik potpuno ponižen napusti parket. Četvrtfinale im je donijelo španjolskog protivnika, Bizkaiju Bilbao, a Moskovljani su i tu prepreku uspješno apsolvirali posrnuvši samo u trećem susretu u Španjolskoj. Dosadašnji učinak je za čistu peticu i nalaze se na dobrom putu ka osvajanju sedmog naslova prvaka Europe.

S druge strane također šesterostruki prvak Europe Panathinaikos je bio nešto manje uvjerljiv. Iskusni Izraelac Tal Burstein još uvijek sanja Dimitrisa Diamantidisa i izgubljenu loptu u završnim sekundama pete utakmice četvrtfinala. Tu se PAO provukao kroz ušicu igle, Maccabi je imao priliku doći do Final Foura, no nije uspio. Prvi krug natjecanja Grci su odradili u skupini s CSKA i zauzeli drugo mjesto bez prevelikih problema dok su u drugom krugu već imali mnogo teži posao, na kraju ipak završili kao prvi s omjerom 4-2, ali da su izgledali posebno uvjerljivo - nisu.

Prednosti/mane

Kada je riječ o sudionicima završnog turnira Eurolige, posebno ovako jakim momčadima, prednosti su uvijek brojne dok su mane vrlo rijetke. Obje momčadi vrve igračima vrhunske kvalitete, svestranim igračima koji su prepuni iskustva i znaju kako se nositi s pritiskom. Moskovljani su posloženi školski, za primjer kako treba biti složen roster jedne ekipe. Iznimno su svestrani, sposobni igrati kvalitetno u oba smjera i u samoj rotaciji imaju vrlo malo rupa. Veći problem od same kvalitete protivnika mogla bi im predstavljati glava. Bez obzira na ovosezonske dvije pobjede u prvom dijelu natjecanja, Panathinaikos na čelu s Obradovićem im je nabio popriličan kompleks, Obradović jako dobro zna kako treba igrati protiv ove momčadi, a i protiv momčadi koje trenira Kazlauskas kojeg je već pobjeđivao dok je Litavac vodio i Olympiakos.

Panathinaikos s druge strane odlikuje pobjednički mentalitet kao malo koju europsku momčad. Oni su jednostavno navikli na naslove, kako u Europi, tako i u Grčkoj, a velike zasluge za to idu Željku Obradoviću. Diamantidis je apsolutni vođa ove momčadi, čovjek koji ima tri euroligaška prstena, jedan je od najboljih obrambenih igrača u povijesti europske košarke i već dva puta proglašavan za MVP-a završnog turnira Eurolige. Uz sebe ima niz odličnih igrača koji mogu stvoriti prevagu. Međutim neki porazi ove sezone naslutili su kako PAO ne igra najkonstantnije. Pa i u Grčkoj, gdje su na prste mogli nabrojati poraze posljednjih desetak godina, nisu dominirali kao ranije. Nositelji igre su godinu stariji i to se osjeti, teže drže visok intenzitet nego ranije, a to se posebno očituje kod Batistea, Jasikevičiusa pa i Sata koji je što je sezona odmicala, sve više padao u formi. A sve su to bitne karike u Obradovićevom lancu...

Prve violine

Obje momčadi posjeduju iznimnu kvalitetu na poziciji razigravača. Moskovljane predvodi Miloš Teodosić koji ne samo da je vrlo dobar razigravač već je i sjajan šuter koji je sposoban pogoditi iz svih pozicija. Na drugoj strani je već "opjevani" Diamantidis, također igrač dobrog pregleda igre, dobrog šuta i kvalitetnog prodora. Osim tih napadačkih kvaliteta, posjeduje i iznimnu obrambenu kvalitetu, uostalom o tome dovoljno govore i brojne nagrade za obrambenog igrača sezone.

Snaga broj dva leži na centarskim pozicijama gdje su i jedni i drugi pokriveni dvojicom ponajboljih igrača na svojoj poziciji u Europi. CSKA tu ima Nenada Krstića, igrača koji se dokazao i u NBA ligi, dok je na drugoj strani iskusni Mike Batiste, igrač koji poput Diamantidisa zna kako se osvaja naslov prvaka Europe. Na kraju ostaju krilne pozicije gdje će se također sučeliti sjajni igrači. Rusi tu imaju Andreja Kirilenka, najkompletnijeg igrača Europe i igrača u kojeg se kunu kako će donijeti prevagu u ovom polufinalu. No i s druge strane će stajati također igrač visoke kvalitete, ukoliko se pojavi u pravom izdanju. Riječ je o Romainu Satu, također vrlo svestranom igraču koji može stvoriti probleme svakoj obrani.