Ples na rubu

"Ovo je sramotna sezona koja se više ne smije ponoviti", sažeo je jedan od nogometaša Rijeke, Fenan Salčinović, dojmove s Kantride nakon pretposljednjeg kola hrvatskog prvenstva. Tada su riječki navijači slavili svoj rođendan, no umjesto svečanih tonova, usprkos solidnoj igri, zaokruženo je tmurno razdoblje riječkog prvoligaša.

Zahvaljujući općem stanju hrvatskog nogometa, u kojemu niti jedan drugoligaš nije ulazio u elitno društvo, Rijeka je izbjegla grčevitu bitku za opstanak do zadnje minute, no time nije isprala činjenicu da klub koji u hrvatskim okvirima uživa ugled koji uživa Rijeka jednostavno može i mora bolje.

Ono što je Rijeci naposljetku najvažnije - netom završena sezona napokon se može spremati u zaborav te se može krenuti ispočetka. Na krilima Volpijevog kapitala počinje gradnja jedne nove momčadi u, nadaju se na Kantridi, zdravijem, sigurnijem i perspektivnijem okruženju.

Pozitivno

Najbolje što je Rijeka doživjela u ovoj sezoni jest lekcija za budućnost. Ako su u riječkom taboru uvidjeli kako sama najava ulaganja ne donosi rezultate i bodove, već da čimbenici izvan terena i oni na terenu moraju djelovati u simbiozi, na pravom su putu. Pritom su uspješna dovođenja Dine Drpića i Ivana Bošnjaka dala naslutiti da bi Rijeka mogla biti zanimljivo odredište nekim poznatijim imenima, što je važan plus za vrijeme trajanja nadolazećeg prijelaznog roka.

Za pohvalu je na kraju ostala i riječka defenziva, koja je primila samo 29 golova. Bolju obranu imali su tek Dinamo, Hajduk i Slaven Belupo, međutim, napad to nije uspio kapitalizirati.

Negativno

Uz kritike koje su nogometaši dobivali na račun svojih izvedbi, pa čak i samog zalaganja, Rijeka se ponovno mogla pohvaliti tradicionalnom hrvatskom boljkom, izostankom konstante na klupi. Momčad su vodili Alen Horvat, Ivo Ištuk, Dragan Skočić i Elvis Scoria, a razmišlja li uprava dugoročno, takva bi praksa morala napokon postati prošlost.

Osim toga, neslavno je propala i suradnja s meksičkim Atlasom iz Guadalajare, preko kojega su u domaću ligu stigli Alferez, Gutierrez i Delgadillo. O svakome se mogao steći određeni dojam, ali niti jedan nije ostavio dublji trag od toga da će biti upamćeni kao "egzotični" dodaci hrvatskoj nogometnoj svakodnevnici.

Istaknuli su se

Jedna od ključnih figura veznog reda Rijeke bio je Damir Kreilach, koji je u svim natjecanjima skupio gotovo 2.800 minuta na terenu, a pritom je postigao čak devet pogodaka. Pet je puta bio precizan s bijele točke, no svojim je učinkom izbio čak na peto mjesto ljestvice strijelaca cjelokupnog prvenstva. Posebno će mu u pamćenju ostati gostovanje na Šubićevcu (2:2), kada je dva puta tresao mrežu iz slobodnih udaraca i osigurao svojoj momčadi vrijedan bod.

Jedini koji je odigrao više od Kreilacha bio je vratar Robert Lisjak, kojega se u više navrata opisivalo kao "igrača koji je u danom trenutku spašavao Rijeku". Odigrao je 32 utakmice.

Utakmica sezone

Golijada na Stanovima odigrana 11. rujna prošle godine, u sklopu sedmog kola, jedan je od najljepših trenutaka inače prilično tmurnog hrvatskog prvenstva. Zadar je na krilima trostrukog strijelca Ivana Santinija vodila i 4:2, no ni Rijeka nije ostala dužna. Prekrasan pogodak Čavala iz daljine te Meksikanca Gutierreza ispisali su na semaforu konačnih 4:4 u sjajnom dvoboju u kojemu su prva četiri pogotka pala u prvih 11 minuta.

Iznenađenje sezone

Već je sama činjenica da je Rijeka sve do odluke Dugopolja strahovala za svoj prvoligaški status dovoljno iznenađenje, kao što je bilo iznenađenje i kada se "iz vedra neba" pojavio Volpijev interes. Tijekom zime je iznenađenje priredio i Sandi Križman selidbom u obližnju Istru 1961, u čijem se žuto-zelenom dresu, prema riječima novog mu trenera Pamića, "preporodio".

Presuda

U školi bi se to vjerojatno opisalo profesorskom frazom "evo ti sada dva, ali u idućem ćeš polugodištu to morati obilato nadoknaditi". Riječka će sezona 2011./2012. biti arhivirana u ladici pod natpisom "ne ponovilo se", a na Kantridi bi morali biti svjesni kako ovakvo plesanje na rubu ne mora uvijek završiti happy endom.