Česi produžuju tradiciju igara na Europskim prvenstvima

Češka je nogometna reprezentacija kao i savez osnovana davne 1901. godine, a tijekom vremena je obzirom na politička događanja i velike promijene u 20. stoljeću nosila imena država u čijem je sastavu i bila. Tako su prvi češki nogometaši stasali u okviru Austro-ugarske, kasnije se Češka nazivala i Bohemia, a najveće rezultate koje pamte ljubitelji nogometa, napravila je ta zemlja pod nazivom Čehoslovačka, uz naravno i Slovake koji su u to vrijeme participirali u istoj zemlji pa tako i u reprezentaciji.

Češka je od 1992. samostalna država što se nogometa tiče, a ipak je najveće uspjehe na svjetskim i europskim manifestacijama imala za vrijeme Čehoslovačke. Dakako, apsolutno je najveći uspjeh osvajanje Europskog prvenstva u Jugoslaviji kada se proslavio Pražanin Antonin Panenka zabivši pred 54.000 ljudi na beogradskoj Marakani prekrasan penal Seppu Maieru za pobjedu nad Zapadnim Nijemcima. No, '76 je daleko, a i u bližoj prošlosti Česi imaju odlične rezultate, prvenstveno na Europskim prvenstvima.

Ono što je zajedničko Češkoj i njenoj bivšoj državi jest to da su tijekom godina Česi rijetko nastupali na završnim smotrama Europskih prvenstava, ali kada su nastupali, odnosili su medalje. Čehoslovačka je samo tri puta od devet Eura prisustvovala na završnicama, ali je od ta tri puta jednom uzela zlato, a dvaput broncu. Od osamostaljenja i igranja samo pod svojom zastavom, Češka je bila na sva četiri EP-a, a na debitantskom 1996. u Engleskoj, zlato joj je uzeo Oliver Bierhoff na Wembleyju u produžetku, prvim zlatnim golom u povijesti svih Europskih prvenstava. Osim tog drugog mjesta, Češka je zahvaljujući Milanu Barošu, Janu Kolleru i Petru Čechu došla do bronce 2004. u Portugalu , dok je 2000. i 2008. zapinjala već u grupnoj fazi natjecanja.

To je zemlja izuzetno značajna za europski nogomet, a samim time i za Europsko prvenstvo jer ima zavidne rezultate, tradiciju i konstantu, a ujedno je i jedna od devet reprezentacija koje su barem jednom podignule pehar europskih prvaka.

Put do Eura

Put do Europskog prvenstva u Ukrajini i Poljskoj, za Čehe je počeo u posljednje izvučenoj grupi I na ždrijebu kvalifikacijskih skupina u Varšavi. Česi su se u skupini našli zajedno sa svjetskim i europskim prvacima te braniteljima naslova Španjolcima, nogometnim velikanima Škotima te potpunim autsajderima Litvom i Lihtenštajnom. Stoga je od samog izvlačenja skupine bilo jasno da će se Česi morati sa Škotima boriti za progres u završno natjecanje.

Češka je lako pobijedila Lihtenštajn dva puta kao što je izgubila od Španjolaca u obje utakmice. Minimalni poraz od Litve kod kuće, koju su u gostima svladali 4:1, gotovo je stajao Čehe Eura, međutim odlučile su utakmice protiv Škotske u kojima su Česi bili bolji. Kod kuće su pobijedili 1:0, dok su na Hampden Parku u Glasgowu dvaput gubili, ali izvukli krucijalni remi 2:2. U toj je utakmici izjednačujući gol za Češku u 90. minuti zabio Michal Kadlec lijevi bek reprezentacije i suigrač Vedrana Ćorluke iz Bayer Leverkusena, što se kasnije pokazalo kao jedan od važnijih pogodaka. Kadlec je bio i najbolji strijelac kvalifikacija za Čehe s četiri gola od kojih je tri (kao i protiv Škotske) zabio iz penala.

Nakon odigranih utakmica u kojima Česi tijekom kvalifikacija nisu briljirali, došao je red na doigravanje za plasman na Euro, budući da je Češka s dva boda više od Škotske, točnije 13, ostala drugo plasirana iza Španjolske koja je bila neprikosnovena s maksimalna 24 boda iz osam susreta. Česi su izvučeni da igraju protiv Crne Gore koja je ranije s mjesta trenera smijenila Zlatka Kranjčara. S neiskusnim su se Crnogorcima Česi lako obračunali, golovima Pilara i Sivoka u drugom poluvremenu domaće utakmice su si osigurali miran uzvrat pobjedom od 2:0. Uzvrat u Podgorici bio je i više nego uspješan za Nároďák koji je golom Jiračeka deset minuta prije kraja uništio sve nade Hrabrih Orlova te je Češka s ukupnih 3:0 osigurala nastup na Euru koji je uskoro slijedi u Wroclawu.

Izbornik

Trener reprezentacije je 47-godišnji Čeh rođen u Pragu, Michal Bilek, bivši nogometaš koji je čitavu karijeru igrao u Europi, a najčešće u Češkoj te je bio i reprezentativac Čehoslovačke i neovisne Češke tijekom ranih 90-tih. Bilek je za reprezentaciju zabio 11 golova u 35 utakmica, a najviše je upamćen ostao po nastupu za Čehoslovačku na Svjetskom prvenstvu u Italiji 1990. godine gdje je postigao i dva gola.

Bilek je većinu igračke karijere proveo u domovini, ponajviše igrajući za prašku Spartu, a jedini inozemni angažman bio mu je Real Betis u kojem je proveo dvije sezone. Kao trener je radio samo s češkim klubovima, a prije 2009. godine je sedam godina bio trener mlađih reprezentacija Češke. Tada mu se pružila prilika da postane izbornik jer se, nakon neuspjeha Ivana Hašeka i neodlaska Čeha na SP u JAR, otvorilo mjesto izbornika. Od listopada iste godine Bilek je postavljen za trenera Češke nacionalne vrste, a pomoćnik mu je legendarno krilo Liverpoola te član zlatne češke generacije iz 90-tih, Vladimir Šmicer.

Kadar, taktika i forma

Česi njeguju svoju tradicionalnu igru s dosta ofenzivnim postavljanjem. Michal Bilek je trener starog kova i stoga više njeguje standardne i klasične formacije tipa 4-4-2, nego neke modernije varijante. Češka, što se igračkog kadra tiče, nije ni blizu momčad po imenima kakva je nekad znala biti. Dokazala je to i u kvalifikacijama kroz koje se jedva provukla na Europsko prvenstva, iako je bila uvjerljiva u play-offu.

Momčad je nedavno doživjela smjenu generacija tako da Češka u stvari ima okosnicu reprezentacije oko par starijih igrača, nekoliko mlađahnih i perspektivnih koji tek dolaze te je većina reprezentativnog kadra u najboljim igračkim klubovima. Međutim, u Češkoj nema zvijezda, nema natprosječne kvalitete u igračkom smislu, nema pojedinaca koji igraju u velikim klubovima značajne uloge kao što je to nekad bio slučaj. Većina nogometaša igra u domaćoj ligi i to u Viktoriji Plzen i praškoj Sparti, dok su igrači iz inozemstva u prilično slabijim klubovima, osobito oni koji igraju u Njemačkoj.

Najveće zvijezde Češke su zasigurno vratar Chelseaja Petr Čech, kapetan i veznjak Arsenala Tomaš Rosicky i Bordeauxov internacionalac Jaroslav Plašil. Od starijih igrača treba izdvojiti Milana Baroša koji je blizu igračke mirovine, ali još uvijek pruža solidne partije u Galatasarayu. Potom je tu Tomaš Hübschmann iz Šahtjora, a od mlađih igrača se ističu dva Tomaša - Pekhart i Necid, koji su najveće mlade nade te reprezentacije.

Najveća snaga Češke je ofenzivna i efikasna igra, potentna mladost te vrlo dobra obrana, no Česima fali kreator. Nedostaje im igrač koji zna proigrati, koji može odigrati vrhunski potez u važnom trenutku, koji može potegnuti momčad i zabiti kada se utakmica lomi. Tomaš Rosicky nije taj kalibar igrača. On nije Pavel Nedved ili Karel Poborsky prema naprijed, a nije ni Tomas Galasek prema nazad. Češka nema vezni red, nema jako ukomponiranu momčad pokrivenu dovoljno kvalitetnim igračima na svim pozicijama, a najveća su joj boljka oscilacije, kojih se već godinama ne može riješiti.

Slabosti i jakosti pokazuju Česi tijekom posljednjih sezona iz utakmice u utakmicu, no kvalifikacije su pokazale da se ne mogu nositi s najjačima jer su glatko poraženi od Španjolaca u obje utakmice. Ipak, pokazali su karakter i zrelost u utakmicama protiv Škotske, Crne Gore te posebice Litve koju su nakon neugodnog domaćeg poraza svladali u Vilniusu za potvrdu drugog mjesta u skupini. U prijateljskim utakmicama na briljiraju, ali se i ne sramote. Prosipanje ugleda nije opcija kod čvrstog trenera kakav je Bilek tako da u prijateljskim utakmicama najčešće remiziraju, a do početka Eura će odigrati još dvije utakmice u sklopu priprema. Na neutralnom terenu u Grazu Česi će igrati protiv Izraela, a tjedan dana prije početka Eura će za ispraćaj kod kuće ugostiti Mađarsku.

Očekivanja

Nakon dugo vremena se može reći da Češka nema momčad za velike stvari na Europskom prvenstvu. Česi nisu u krugu favorita i svoju reprezentaciju ispraćaju bez većih očekivanja i ciljeva. No i takav ispraćaj može biti dvosjekli mač jer može biti dodatni motiv igračima koji su relativno nepoznati da se dokažu. Međutim, sve od prolaska skupine na više bio bi odličan rezultat za Čehe koji nemaju niti jednu karakteristiku niti igrački kadar za postizanje velikog i zamjetnog rezultata.

Štoviše, Češka se nalazi u dosta jakoj i izjednačenoj skupini, u kojoj će se sudariti s Rusima, Grcima i domaćom Poljskom u Wroclawu. Rusija je objektivno jača reprezentacija, dok je Grčka u najmanju ruku teško savladiva, a za Poljake je dovoljno reći da igraju kod kuće, premda nemaju jaku reprezentaciju. Stoga od Čeha ne valja očekivati mnogo jer je sve moguće u toliko izjednačenoj skupini. Češka bi lako mogla završiti prvenstvo bez osvojenog boda, a mogla bi osvojiti skupinu sa svih devet, no prolazak u četvrtfinalu i ulazak u polufinale je manje realan nego ulazak Hajduka u Ligu prvaka.

Veliku pomoć bi svojoj reprezentaciji mogli donijeti navijači kojima Wroclaw nije daleko i koji bi se mogli sliti u velikom broju u taj poljski grad, kako bi bodrili svoje momka jer će im dobro navijanje biti prijeko potrebno. No, u skupini s Poljskom je svako češko navijanje zanemarivo, premda bi moglo pomoći u ostalim susretima. Češka zasigurno nije u krugu favorita, čak ni za prolazak skupine, no jedna je stvar činjenica. Češka može iznenaditi i samu sebe, a tako i nogometni svijet.