Povoljan ždrijeb i podrška s tribina kao protuteža manjku kvalitete

Bijelo-crvenima ovo će biti ukupno drugo pojavljivanje na završnicama Eura, a premijeru su imali u 2008. u Švicarskoj i Austriji kada su bili smješteni u skupinu s Hrvatskom, Njemačkom i domaćinom Austrijom, da bi na koncu završili posljednji s jednim osvojenim bodom i to protiv Austrije, dok su od Hrvatske poraženi s 1:0, a Njemačke 2:0.

Reprezentacija je to koja na svjetskoj ljestvici drži skromno 65. mjesto, što je još i relativno dobro ako se u obzir uzme da su u ožujku bili deset mjesta niže u poretku. Prema riječima njihovog izbornika, ali i općeg dojma, nogomet u Poljskoj je u silaznoj putanji, stoga ova generacija ima imperativ da na domaćem terenu napravi potreban iskorak koji bi bio zamašnjak za bolje rezultate u narednim godinama.

Njihova glavna, a sukladno kvaliteti i sasvim logična strategija bit će defenziva, dok će u napadu sve ovisiti o inspiraciji Roberta Lewandowskog i kapetana momčadi Jakuba Błaszczykowskog, no povijest nas uči da su se događala i veća "čuda", nego što bi to bio njihov eventualan dobar rezultat na vlastitom teritoriju.

Put do Eura

Poljska je kao domaćin prvenstva bila lišena kvalifikacijskih muka, a dvogodišnji post od "pravih" natjecateljskih utakmica kratili su nizom prijateljskih dvoboja u kojima su se na neki način nastojali isprofilirati te pritom isprobati mnoge igrače, taktike, planove "A" i planove "B".

Početkom veljače 2011. godine u Portugalu su odigrali dva susreta protiv reprezentacija Moldavije i Norveške te u oba slavili s minimalnih 1:0. U ožujku iste godine Bijelo-crveni su gostovali u Litvi gdje su upisali poraz od 2:0, da bi samo četiri dana nakon toga u Grčkoj pokazali kudikamo bolju igru te s domaćinom odigrali neriješeno (0:0).

Lipanj je Poljacima donio dva izuzetno snažna protivnika, Argentinu i Francusku, a dok su u prvom dvoboju svladali Gaučose rezultatom 2:1, što im je definitivno jedan od "jačih" rezultata posljednjih godina, četiri dana naklon morali su priznati primat Francuzima uz poraz od 0:1.

Nakon kolovoške minimalne pobjede protiv Gruzije od 1:0, rujan je donio remije protiv Meksika (1:1) i Njemačke (2:2), a slično se nastavilo i u listopadu s Južnom Korejom (2:2), da bi krajem istog mjeseca protiv Bjelorusije ipak došli do pobjede od 2:0.

Do kraja 2011. godine Poljaci su odigrali još tri susreta, a nove pobjede upisali su protiv Mađarske (2:1) i Bosne i Hercegovine (1:0), dok je poraz u Wroclawu stigao od Talijana rezultatom 0:2. Jedini susret u 2012. godini Poljaci su odigrali u Varšavi protiv Portugala te pritom izvukli poticajan remi bez golova.

Do osmog lipnja i prve utakmice Europskog prvenstva Poljska će odigrati još tri pripremne utakmice, a za završni test odabrali su reprezentacije iz "donjeg doma" europskog nogometa, Slovačku, Latviju i Andoru.

Izbornik

Franciszek Smuda rođen 22. lipnja 1948. godine, a riječ je o bivšem nogometašu koji je nastupao u niz klubova u Poljskoj, SAD-u te naposljetku i Njemačkoj gdje je 1983. zaključio svoju igračku karijeru, a počeo onu trenersku. Nakon što je uspješno vodio nekoliko njemačkih niželigaša, Smuda je krajem 80-ih preuzeo turski Altay Izmir, a nakon toga i Konyaspor.

Povratak u rodnu Poljsku uslijedio je 1993. godine kada je od ispadanja spasio Stal Mielec, da bi 1995. preuzeo klupu Widzewa iz Lodza te u istoj sezoni osvojio drugo mjesto iza tada neprikosnovene Legije iz Varšave. U narednoj sezoni Smudi je za rukom pošlo osvojiti prvenstvo bez poraza, što je doseg kakvim se malo tko može podičiti. Taj rezultat donio mu je i igranje u Ligi prvaka, gdje je zauzeo vrlo dobro treće mjesto u skupini.

Potom je uslijedilo nekoliko turbulentnih sezona u Widzewu, što je uvjetovalo i njegov prelazak na klupu Wisle s kojom je također ostvario zapažene rezultate. Okušao se Smuda u narednim godinama i kao prvi trener Legije i Lecha, međutim, tek je s Lechom 2009. uspio osvojiti Kup.

Iako je unazad desetak godina prilikom biranja novog izbornika Smuda uvijek slovio kao jedan od većih favorita, tek je 2009. godine došao do te pozicije na kojoj se uspio održati i do dan danas, a ova uloga može se smatrati i vrhuncem njegove bogate karijere.

Kadar, taktika i forma

Glavni oslonac poljske reprezentacije je dvojac iz Borussije Dortmund, napadač Robert Lewandowski i kapetan momčadi, veznjak, Jakub Błaszczykowski, a svakako treba izdvojiti i vratara Arsenala Wojciecha Szczęsnyja.

Sudeći po posljednjim izdanjima poljski izbornik forsira sustav 4-2-3-1, a kao glavna zadaća i cilj nameće se obrana vlastitog gola, što su u utakmicama protiv renomiranijih reprezentacija prilično dobro prezentirali, prvenstveno u posljednjoj provjeri protiv Portugala.

Ipak, to je ujedno i glavna mana, jer se u vrlo malom postotku lopta na kvalitetan način donosi pred protivnički šesnaesterac, a očit je problem i manjak kvalitete u veznoj liniji koja se uglavnom oslanja na učinak Błaszczykowskog. Također, problem bi im mogla predstavljati i obrana koja unatoč nekim dobrim izdanjima, ipak ne djeluje sasvim uigrano, što bi posebno moglo doći do izražaja u situacijama kada se bude morao loviti rezultat i kada budu ostavljeni na širokom prostoru bez konkretnije pomoći vezne linije.

S druge strane, njihovo glavno oružje, uz spomenuti trojac, bit će i domaći teren, publika i sve što uz to ide kada je domaćin prvenstva u pitanju, a nije na odmet spomenuti i visok prosjek godina (27,3), što ih svrstava i među iskusnije momčadi, a to pak u ključnim trenutcima može puno značiti.

Prvi vratarski izbor je Wojciech Szczęsny, no kao zapeta puška svoju šansu čeka i njegov suigrač iz Arsenala Lukasz Fabianski. Obrambenu četvorku tvore iskusni Damien Perquis (Sochaux), Marcin Wasilewski (Anderlecht), Lukasz Piszczek (Borussia Dortmund) i Jakub Wawrzyniak (Legia), a potonji je možda i najslabija karika u momčadi.

Vezna linija trebala bi zaigrati u sastavu Dariusz Dudka (Auxerre) i Eugen Polanski (Mainz 05), kao dva zadnja vezna, dok bi nešto ofenzivnije stajala trojka Ludovic Obraniak (Bordeaux), Maciej Rybus (Terek Grozni) i kapetan momčadi Jakub Błaszczykowski (Borussia Dortmund).

Većina napada svoj će završetak tražiti preko Roberta Lewandowskog (Borussia Dortmund), a njemu će prvi sekundanti u tom segmentu igre biti Błaszczykowski i Obraniak.

Širi popis momčadi:
Vratari: Wojciech Szczęsny (Arsenal), Łukasz Fabiański (Arsenal), Przemysław Tytoń (PSV Eindhoven).
Braniči: Łukasz Piszczek (Borussia Dortmund), Marcin Wasilewski (Anderlecht), Damien Perquis (Sochaux), Sebastian Boenisch (Werder Bremen), Jakub Wawrzyniak (Legia Warszawa), Tomasz Jodłowiec (Polonia Warszawa), Grzegorz Wojtkowiak (Lech Poznań), Marcin Kamiński (Lech Poznań).
Veznjaci: Dariusz Dudka (Auxerre), Ludovic Obraniak (Bordeaux), Adam Matuszczyk (Fortuna Düsseldorf), Sławomir Peszko (FC Köln), Eugen Polanski (Mainz), Jakub Błaszczykowski (Borussia Dortmund), Adrian Mierzejewski (Trabzonspor), Maciej Rybus (Terek Grozny), Sebastian Mila (Śląsk Wrocław).
Napadači: Robert Lewandowski (Borussia Dortmund), Kamil Grosicki (Sivasspor), Ireneusz Jeleń (Lille).

Očekivanja

Poljska je automatizmom smještena u grupu A, a ples kuglica bio joj je vrlo milostiv, jer su za protivnike dobili Grčku, Rusiju i Češku, stoga je za očekivati da do posljednje utakmice budu u ozbiljnim kombinacijama za prolazak skupine, što je i njihov osnovni cilj.

Poljska će prvenstvo otvorili susretom protiv Grčke osmog lipnja u Varšavi, a na istom će stadionu snage odmjeriti i četiri dana nakon protiv reprezentacije Rusije. Posljednji, a vjerojatno i odlučujući, susret u grupnoj fazi Poljaci će odraditi u Wroclawu protiv susjeda Čeha.

Posljednje informacije govore kako su već davno sve karte razgrabljene, stoga nema sumnje kako će huk s tribina biti silan motivator Bijelim orlovima, ali isto tako i svojevrsna obveza. Kako će sve to odraziti i na same igrače te mogu li podnijeti silan pritisak i nametnuta očekivanja, tek ostaje za vidjeti, međutim, odgovor na to pitanje dobit ćemo već nakon prve utakmice.

Sukladno napisanome, govoriti o Poljskoj kao jednom favorita za osvajanje Eura, čak i sa šireg popisa, bilo bi deplasirano, a dojam je da bi prolazak skupine njima bio i više nego dobar podstrek za daljnje nogometne akcije, no bilo bi ih pogrešno i sasvim otpisati, jer domaćinstvo sa sobom uvijek nosi i neke druge pogodnosti.