Rođeni pobjednik

"Robert Lewandowski je najuzbudljiviji poljski igrač u posljednjih 15-ak godina", riječi su to trenera aktualnog i budućeg njemačkog prvaka Borussije Dortmund Jürgena Kloppa koji izgovarajući to možda i nije slutio koliko je u pravu. Gledajući čak i površno, kako i ne bi kada mu je upravo napadač reprezentacije Poljske, koja je i domaćih ovogodišnjeg Europskog prvenstva, bio jedan od ključnih igrača i na krilima čijih je golova došao do nove titule, druge uzastopne. Slučajno druge u njegovoj drugoj sezoni? Hm, ne bih se složio...

No, priča o Robertu Lewandowskom započela je prije 23 godine, točnije 21. kolovoza 1988. godine, kada je u sportski nastrojenu obitelj stigla prinova, momčić koji će nakon 23 godine izrasti do 184 centimetra, prikupiti 78 kilograma i biti predmet svih poljskih nadanja i ime za čije će se zdravlje horde navijača obojenih u bijelu i crvenu boju ovog ljeta moliti, jer, prosto rečeno, imaju i zašto.

Sudeći po obiteljskom pedigreu, gdje je otac Krzysztof svojevremeno bio judo prvak, zatim majka Iwona vrsna odbojkašica, sestra Milena također odbojkašica i reprezentativka, "malac" je bio predodređen za sport, za uspjeh i u konačnici za onog u čije sposobnosti svi Poljaci polažu nade vezano uz nadolazeće prvenstvo.

Prve nogometne korake, golove, nadu, veselje i suze, okusio je nastupajući na Varsoviju iz Varšave, mali razvojni klub koji vjerojatno nije ni slutio kakav majstor izrasta njima pred očima, a potom i kod lokalnog kluba Delte. Prvi od "velikih" na njega su oko bacili skauti Legije, no tamošnji "stručnjaci" napravili su "epic fail" ne prepoznavši njegov talent, stoga je svoju nogometnu karijeru ipak odlučio graditi okolnim putem, čime je još u ranoj fazi karijere, kao 17-godišnjak, pokazivao silno samopouzdanje i vjeru u vlastite sposobnosti.

Prijeći iz velikana kao što je Legija u jedan mali i nepoznat trećeligaški klub poput Znicz Pruszkówa bio je ništa doli odraz odlučnosti, ali i velike hrabrosti. Odmah po dolasku postao je prvi strijelac momčadi pritom je uvevši u Drugu ligu, da bi se odmah u narednoj sezoni okitio i naslovom prvog strijelca. Sjajne predstave nisu prošle nezapaženo ni kod renomiranijih klubova, stoga je sljedeći logičan korak bio prelazak u Prvu ligu, a najbrži i najodlučniji u namjeri da ga dovedu bili su čelnici Lecha iz Poznana.

Što su praktički besplatno dobili saznali su već prilikom njegova debija u Europskoj ligi kada je odmah zabio gol, a jednak debi, ponovno ulazeći s klupe, imao je i u nacionalnom prvenstvu, da bi istu, prvu prvoligašku, sezonu završio kao ukupno drugi strijelac prvenstva.

Već naredne sezone prometnuo se u prvo ime svoje momčadi i kao najubojitija "špica" u ligi svojoj momčadi omogućio i naslov prvaka. Pobjednički gen i uspjeh koji je sa sobom nosio, pokazat će se, definitivno nisu bili plod slučajnosti.

Zanimanje za njegovim uslugama odmah je pokazalo desetak renomiranih europskih klubova, no najkonkretniji bili su predstavnici Borussije Dortmund, Blackburna i Genoe, a vidjevši da je "vrag odnio šalu" Michael Zorc je brzo spakirao kofere i privolio mladog Poljaka na dolazak u Njemačku, u transferu vrijedom 4,5 milijuna eura.

Prva sezona po dolasku bila je ipak prožeta novim dokazivanjem, Borussija je igrala sjajan nogomet, na kraju se okitila i naslovom, a momčad koja pobjeđuje nikad se ne mijenja, stoga je bilo i nelogično za očekivati više prilika nego li ih je dobivao. Ipak, i s nešto skromnijom minutažom, uspio je zabiti osam golova u prvenstvu i tako nagovijestiti što navijači od njega mogu očekivati u novoj šampionskoj sezoni momčadi sa Signal Iduna Parka.

Pripreme za novu sezonu u samo nekoliko tjedana sažele su sve ono kroz što je prošao u dotadašnjoj karijeri, sve one sumnjičave poglede, početak praktički od nule, zatim svako korištenje i najmanje prilike, tona strpljenja, a za svaku minutu treneru Kloppu vraćao je s kamatama.

Na sjajan i predan rad, požrtvovnost i nesebičnost, dakle sve ono na čemu je gradio sebe kao čovjeka i nogometaša, nitko nije mogao ostati ravnodušan, stoga je mjesto u udarnom sastavu bilo i više nego logičan slijed događanja.

Svojstveno njemu, i potvrda ranije spomenute "genski" pozitivne reakcije, kako momčadi na njega, tako i obrnuto, stigla je već u prvim susretima, a ostatak sezone odradio je u jednom dahu i stilu, njemu tako "prokleto" jednostavnom, jednom riječju - pobjedničkom. 20 golova u 32 nastupa, treće mjesto u ukupnom poretku s tek 23 godine na leđima, a najbolje od njega tek je pred nama.

Treba li reći da je i u Borussiji prvi strijelac kluba, da je, gle slučajnosti, s njegovim dolaskom krenula i njihova žetva trofeja, baš kao što je to bio slučaj s Varsovijom, Deltom, Znicz Pruszkówim, Lechom iz Poznana, svugdje gdje je dobio priliku, svugdje osim Legije gdje istu nije dobio, a Legija je taj propust preskupo platila.

Tko ga onda ne bi volio, poštivao i želio? Čovjek "match i trophy winner" - rođeni pobjednik, Robert Lewandowski.