"Poklon narodu" spreman za finale Eura

Punim imenom Olimpijski Nacionalni Sportski Kompleks smješten je na Čerepanovljevu brdu u ukrajinskom glavnom gradu, a a radi se o višenamjenskom sportskom objektu. Njegovo obnovljeno zdanje otvoreno je 9. listopada 2011. godine velikom manifestacijom na kojoj su sudjelovali brojni ukrajinski glumci i glumice te ostale važne javne i političke osobe. Kolumbijska pjevačica Shakira, koja je između ostalog poznata i po ljubavnoj vezi s Barceloninim braničem Piqueom te pjesmi "Waka Waka" koja je bila hit za vrijeme Mundiala u JAR-u, bila je središnja figura otvaranja. Stadion ima veliki značaj za Ukrajinu, ali i cijelu Istočnu Europu jer je drugi najveći u toj geografskoj regiji nakon CSKA-ovog Lužnikija.

Naziv Olimpijski stadion dobio je zbog toga što je dizajniran da ugosti Olimpijske igre, a njegova povijest seže u davnu 1923. godinu, odnosno 12. kolovoz te godine, kada nogomet nije bio sport ni približnog značaja kao današnji, kada nije bilo ni svjetskih ni europskih prvenstava, a Gilles Rimet i Franjo Bučar su bili samo obični sportski fanatici. Prvo je ime nosio po sovjetskom i boljševičkom revolucionaru Lavu Trockom, a kasnije je promijenio mnogo imena, uključujući ono ekscentričnog predsjednika bivšeg SSSR-a Nikite Hruščova. Tek 1996. godine je dobio današnji naziv, a tada je imao kapacitet od preko 80.000 ljudi da bi danas bio nešto manji, ali mnogo moderniji.

Da bi postigao konačni izgled pred nadolazeće natjecanje najboljih europskih nogometnih reprezentacija, kijevski je stadion morao proći dugačak povijesni put, budući da je star kao primjerice Carroll Shelby, bivši vozač auto utrka te konstruktor Dodge Vipera Mustanga ili brojnih modela Forda koje njegova tvrtka i danas prodaje; star je poput Charltona Hestona ili Anne Baxter. Prije listopada prošle godine renoviran je dvaput. Prvi put za vrijeme Staljina 1941. godine, a drugi put 1999. godine na prekretnici tisućljeća. U vrijeme Geoffa Hursta i Sir Bobbyja Charltona te jedinog naslova svjetskog prvaka zemlje koja je kolijevka nogometa, 1966., stadion je proširen prvi put, a drugi se put to dogodilo 12 godina kasnije u vrijeme kada je Mario Kempes na stadionu Monumental srušio snove Johana Neeskensa i Roba Rensenbrinka te ostalih Nizozemaca.

Za gradnju ovog velebnog stadiona bilo je potrebno utrošiti preko pola milijarde američkih dolara, a izgradila ga je njemačka tvrtka GMP koja je u to utrošila pune tri godine rada, budući da je gradnja startala još u kolovozu 2008. godine. Stadion je bio mjesto odigravanja utakmica ukrajinske izabrane vrste te finala Kupa Ukrajine, međutim, od prošle godine do 2016. će svoje domaće susrete na njemu odigravati Dynamo Kijev, jedan od najuspješnijih klubova grada i zemlje u kojoj se stadion nalazi.

Hrvatska bi se nogometna reprezentacija prvi put mogla naći na travnjaku Olimpijskog stadiona u Kijevu ukoliko kao druga prođe svoju skupinu što nije nimalo nemoguće, a tamo bi igrala četvrtfinale protiv pobjednika skupine D. Ta čitava skupina će se uz četvrtfinale i finale jedina igrati u ukrajinskoj prijestolnici, a jedina reprezentacija koja će igrati sve svoje utakmice u grupi na tom stadionu doći će iz zemlje Henrika Larssona, Tomasa Brolina i Thomasa Ravellija.

Lokacija samog stadiona je vrlo povoljna i lako se nalazi. Vrlo je pristupačan i javnim prijevozom jer se nalazi na desnoj strani rijeke Dnjepar, desno od samog centra grada. Najlakše mu se prilazi iz Ulice Crvene armije, premda se iz glavnih ulica ne može doći direktno do njega, već je to moguće jedino kroz manje uličice. Međutim, metro mreža ima nekoliko stanica u neposrednoj blizini stadiona, blizu su i brojni hoteli, a lako se do njega može doći i rijekom koja ima posebnu stanicu te s kijevskog aerodroma. Stoga ne bi trebalo biti brige za snalaženje navijačima koji će se početkom lipnja sliti u glavni grad zemlje Andrija Ševčenka.

Mnogo je brojki, godina, statistika i ljudskog rada satkano i uklesano u zidove ovog stadiona, kako bi ponajbolji nogometaši svijeta oduševljavali obožavatelje nogometa diljem zemaljske kugle, a prvenstveno u Europi i to ne samo za vrijeme EP-a, nego i kasnije. Na stadionu će se zasigurno pisati povijest nogometa kakva god ona bila. No, taj stadion predstavlja mnogo toga za ukrajinski narod i za nogomet u toj zemlji. On znači i novi početak, novu nadu, on je jednostavno oličenje i nova, moderna slika ukrajinskog nogometa koji svakodnevno povezuje navijače diljem zemlje, kao što je to slučaj i u drugim državama, da navijaju i bodre svoje igrače. Da se deklariraju kao pravi navijači, zaljubljenici u sport, da im on postane dio identiteta...

Ne nose stadioni bez razloga nadimke poput "Kazalište snova", "Paradise" ili "Twin Towers"; stadioni su mjesta tuge i sreće, bola i plača, ali i neopisivih ushita i osjećaja nakon uspjeha voljene momčadi. Stadioni su hramovi sporta, a takav će sigurno postati i Olimpijski stadion u Kijevu, naravno, ako već nije.

Možda i najbolji opis same građevine, ali i onog što je sadržano u njoj dao je ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič, rekavši na otvorenju istog, prije utakmice otvorenja koju je Ukrajina odigrala 3:3 protiv Nijemaca: "Čitava zemlja slavi poklon cijelom narodu.". No, tko će slaviti na tom poklonu i hoće li Ukrajina proživjeti više lijepih ili tužnih trenutaka na njemu? Odgovor će dati sama građevina - Olimpijski stadion - Arena Kijev.