Zlatni dečko Plavo-žutih

Zlatan Ibrahimović rođen je u švedskom Malmöu 3. listopada 1981. godine. Sin Bošnjaka Šefika Ibrahimovića i Hrvatice Jurke Gravić odrastao je u problematičnoj četvrti Rosengard, a nogometom se počeo baviti sa šest godina. Malo je nedostajalo da s 15 godina napusti nogomet, ali od te odluke ga je odgovorio njegov menadžer. Nakon FBK Balkana, nastupao je za mlađe uzrasne kategorije Malmöa, gdje je učinio i prve seniorske korake.

Ibrahimović je nakon toga redom nastupao za Ajax, Juventus, Inter, Barcelonu i Milan. U svakoj je momčadi, osim u Barceloni, bio i prva zvijezda i igrač oko kojeg se slagala igra, a do sada je osvojio sedam naslova državnih prvaka (plus dva naslova koja su naknadno oduzeta Juventusu), jedan nacionalni kup, pet nacionalnih Superkupova, europski Superkup i Svjetsko klupsko prvenstvo.

Ipak, čini se da nešto nedostaje. Ibrahimović je od 2001.godine do danas nosio dres pet klubova, višestrukih prvaka Europe, ali čini se kako je u svakome bio u pogrešnom trenutku jer unatoč šest europskih naslova, koje su osvojili Zlatanovi klubovi u posljednjih deset godina, Šveđanin u riznici svojih uspjeha još uvijek nema Ligu prvaka.

Riznica je zato puna individualnih nagrada, a kao napadaču vjerojatno mu najviše znači titula najboljeg strijelca Serie A 2009. godine. Koliko je cijenjen u domovini i koliki je njegov značaj za švedsku reprezentaciju, najbolje pokazuje šest nagrada za najboljeg nogometaša švedske u posljednjih sedam godina.

Do svih ovih uspjeha Ibrahimović je stigao vrlo prepoznatljivim stilom igre, koji ga krasi još od dana u Ajaxu. Iako 195 centimetara visok i 95 kilograma težak, Zlatan posjeduje nevjerojatnu tehniku i kontrolu lopte, uz golgeterske sposobnosti koje su svima vidljive kada pogledaju njegovu statistiku. Zanimljivo je da među najboljim nogometašima današnjice, Ibrahimović svojom građom potpuno odudara od većine ostalih igrača koji se ubrajaju u tu kategoriju.

Ibrahimović nije napadač koji je zadužen samo za realizaciju, već sudjeluje i u kreiranju napada, a za svaku momčad u kojoj nastupa je od neprocjenjive važnosti njegova sposobnost čuvanja lopte u trenucima dok se njegovi suigrači priključuju napadu. Ipak, pravom zvijezdom čini ga sposobnost da odluči utakmicu jednom od svojih majstorija i postiže pogotke koji se godinama vrte u raznim izborima najljepših golova.

Koliko ga cijeni njegov sadašnji trener Allegri pokazuje ova izjava: "Zajedno s Messijem i Cristianom Ronaldom, Ibrahimović čini trojicu najboljih igrača na svijetu."

Međutim, Ibri se mogu pronaći i neke mane, a njegovi će kritičari prvo spomenuti njegov slab doprinos u susretima najveće važnosti. Često mu se predbacuje i da se ponekad u utakmicama isključi i da se čini kao da ga nema na terenu. Zlatana odlikuje i vrlo osebujan karakter, a često djeluje kao veliki prgavac. Da ga u svlačionici nije lako imati upoznali su i neki njegovi treneri i suigrači s kojima se sukobio, a zalomio se s vremena na vrijeme i poneki udarac, da mu nije uzalud crni pojas u taekwondou.

Uoči Europskog prvenstva u Ukrajini i Poljskoj oči švedskih navijača biti će uperene upravo u Zlatana jer vjeruju da je on taj koji može i treba donijeti prolazak u drugi krug natjecanja iz teške skupine s Engleskom, Francuskom i Ukrajinom. Zlatanova je reprezentativna karijera do sada bila jednako burna kao i klupska, ali Švedska nije ista s njim i bez njega pa su mu svi prošli grijesi davno oprošteni.

Ibrahimović je za nacionalnu momčad nastupio 75 puta i postigao 29 pogodaka. Na Europskim prvenstvima je nastupio dva puta. 2004. u Portugalu postigao je dva pogotka u natjecanju po skupinama, od kojih je posebno upečatljiv onaj petom u skoku protiv Italije, ali je u četvrtfinalu protiv Nizozemske promašio jedanaesterac u raspucavanju s bijele točke i tako s kolegom Mellbergom podijelio titulu tragičara. 2008. u Austriji i Švicarskoj je također postigao dva pogotka, ali Švedska nije uspjela proći skupinu.

Sezona uoči novog nastupa na Europskoj smotri, za Zlatana je bila prilično uspješna i redovito pogađanje suparničkih mreža dovelo ga je do osvajanja još jedne titule najboljeg strijelca talijanske Serie A. Budući da se Juventus domogao svog prvog naslova prvaka Italije od 2006. i odlaska Ibrahimovića iz Torina, nakon osam sezona je prekinut Zlatanov niz osvajanja nacionalnih prvenstava. Za reprezentaciju je u 2012. nastupio jednom, u pobjedi nad Hrvatskom u Maksimiru i postigao prvi pogodak na utakmici s bijele točke.

Ibrahimović uoči Eura djeluje iznimno motivirano, a njegova očekivanja vrlo su visoka: "Zamišljam trofej s Eura u svojim rukama. Naravno, druga je priča na terenu, ali planiramo svima otežati život u svakoj utakmici. Borit ćemo se za mjesto na pobjedničkom postolju. To svi želimo i s tom namjerom počinjemo natjecanje. Da je drukčije, ne bismo trebali niti otputovati."

Uz pravog Zlatana, Švedska će pokušati ponoviti najbolji rezultat na Europskim prvenstvima, polufinale 1992. na domaćem terenu.