Postavljaju se temelji za svjetliju budućnost

Cibona i Cedevita su i sinoć u Domu Dražena Petrovića pokazali zbog čega su naše dvije najbolje momčadi. Kvaliteta igre bila je na zavidnoj razini, iza sebe su imali pozamašan broj navijača i nisu nas ostavili niti bez rezultatske neizvjesnosti. Cibonin niz je nastavljen, trenutno su na 17 uzastopnih pobjeda u domaćem prvenstvu i oni su ti koji drže ključeve naslova prvaka u svojim rukama. Cedevita možda na papiru ima jači roster, ali Cibona je ta koja izgleda puno bolje na terenu.

Obrana, obrana, obrana, odgovorna igra u oba smjera, neviđena energija u defenzivnom dijelu i pokretljivost u napadu - to je ono što Jasmin Repeša traži od svojih momčadi praktički od početka trenerske karijere. Uspio je veći dio toga ugraditi u ovu Cibonu i sada to izgleda prilično dobro. Cedevita teško odgovara na tu Ciboninu energiju i ostaje osjećaj kako su Cibosi mogli susret i ranije prelomiti na svoju stranu da nije bilo vlastitih pogrešaka.

Tenzije

Na terenu su frcale iskre, na klupama je bilo užareno, u gledalištu se vodila borba, pokazatelj je to koliko je bio velik ulog u ovoj utakmici, ali i kako se pomalo rađa rivalstvo između ova dva kluba. Svemu tome su u negativnom smislu doprinijeli i suci Muhvić, Radović i Vovk koji su od početka susreta šarali i s kriterijem, ali i s pogreškama na stranu obje momčadi. Uzeli su čvrst kriterij, svirali su baš sve da bi u jednom trenutku izgubili konce utakmice i izazvali dodatnu nervozu.

Nimalo ne čudi što su iz oba tabora na kraju susreta bili vrlo nezadovoljni suđenjem, pogrešaka je bilo, ali bilo je i nepotrebnih optužbi u izjavama kada je sve završilo. Vedranu Vukušiću definitivno nije trebala izjava o "dovođenju pojačanja, čitaj sudaca, od strane Cibone uoči finala". Takva izjava je u rangu ozbiljne optužbe za koju treba imati pokriće i teško je za povjerovati da si bivši igrač Cibone i iskusan igrač poput Vukušića može dopustiti takav gaf. Ili možda on zna nešto što drugi ne znaju, a ako zna, postoje oni kojima se treba takvo što reći.

I sve te optužbe i izljevi gorčine od strane Vukušića, Repeše, Anzulovića ili nekog 15. je u svrhu osvajanja naslova. Svi su oni svjesni kako je ova utakmica završena, kako Cibona ima 1-0 u seriji i ništa to neće promijeniti. Ali su i svjesni da određenim pritiskom već pet minuta nakon susreta mogu barem psihološki utjecati na promjenu kriterija ili kvalitetu suđenja u narednim susretima. Teško se može reći da je netko nekom ovdje poklonio pobjedu. Nije, Cibona je bila bolja, više je željela tu pobjedu i na kraju joj treba čestitati. Pogrešaka je bilo na obje strane i kako se jedni mogu žaliti, mogu se žaliti i drugi. No to više ide na čast sudačkoj trojci koja je bila najlošiji pojedinac ove predstave.

Gdje su nestali oni najiskusniji?

Cedevitina najiskusnija četvorka Warren, Vukušić, Bagarić i Baždarić nisu dali niti približno velik doprinos kakav se očekivao. Možemo slobodno reći kako su sva četvorica podbacili i to je jedan od glavnih razloga poraza.

Dosta toga se temelji u igri Cedevite i na dobrim danima posebno Warrena, Baždarića i Vukušića. Međutim njihov prvenstveno napadački doprinos u sinoćnjem susretu je bio mizeran. Vukušića šut nije uopće služio, Warren je nekarakteristično puno griješio dok je Baždarić bio više u ulozi promatrača. Bagarićev dojam je bio loš zbog svega tri minute na parketu i to tri minute bez ikakvog pozitivnog doprinosa, dapače.

Ukoliko Cedevita misli nešto više napraviti u ovoj seriji, morat će svakako dobiti više od ovih igrača. Dosta je toga palo na leđa Drapera i Bilana, a oni sami neće moći donijeti Cedeviti naslov. Draper danas i Draper od prve sezone u Cedeviti nisu isti igrači, onaj Draper je bio puno agresivniji i mogao je i tražio mogućnost rješavanja utakmice, ovaj današnji je puno podređeniji momčadi.

Isto tako Marko Car i Ivan Opačak će morati malo više kontrolirati emocije. U redu, Car je emotivan igrač koji ne preza ni pred kojim protivnikom, ali kontakti s protivničkim igračima i sucima mu nimalo ne trebaju. To nisu stvari koje pomažu niti momčadi, a niti njemu i što prije to shvati, bit će bolje i za njega i Cedevitu. Opačak pak nema što razgovarati sa sucima i prigovarati im. Ovaj put je dobio tehničku pogrešku, a do toga uopće nije trebalo doći. Je li što promijenio njegov prigovor, je, pomogao dodatno Ciboni.

Cibonina širina

Još jednom se pokazalo kako Cibona ima širinu u momčadi i kako svaki puta može netko drugi iskočiti. Ovaj put su uz efikasnog Kusa iskočili Khalid El-Amin i Pavle Marčinković. El-Amin je potvrdio značajan napredak u odnosu na dolazak i u završnici sezone se pokazuje kao igrač kojem je mjesto u ovoj Ciboni. Odlično je otvorio utakmicu, bio igrač koji je stvarao velike probleme Cedeviti.

Njemu uz bok bio je i Marčinković, igrač sjajne obrane i velike energije, upravo su njegovi skokovi u napadu i trica s istekom napada bili vrlo važni za Cibose. Marčinković je također pokazao veliki napredak od Repešinog dolaska i naš izbornik mu sve više vjeruje pa se nije libio uvesti ga umjesto sinoć ne posebno raspoloženog Rozića. Ranije bi dvaput razmislio prije takve odluke, no sada se Marčinković već izborio za svoj status.

Upravo ova dvojica nisu bili baš među najspominjanijima u analizama uoči susreta. No imali su vrlo važnu ulogu.

Po(r)uka

Možda ispada kako smo prekritični prema Cedeviti, međutim, ova Cedevita mora puno bolje. Ova momčad, ova skupina igrača mora i vrijedi za puno više od onog što trenutno prikazuju. Za Cibonu nećemo pogriješiti ako kažemo da igraju blizu svog maksimuma, ali Cedevita nije ni blizu njega. To nije problem samo igrača, već i trenera. Repeša je znao Cibose natjerati da izvuku iz sebe ono najbolje, a to će morati i Anzulović, u protivnom - zbogom naslovu prvaka.

Nije toliko problem samo u igri, taktici, postavci, nego i borbenosti i energiji na parketu. Nitko ne kaže i nitko ne misli kako igrači Cedevite nisu željeli pobjedu i nisu se borili. Jesu, naravno da jesu, ali moraju tu borbenost i želju još više podići. Ako se treba baciti za loptom, baci se, ako treba u napadu pet puta protrčati i razvući obranu, a da ne vidiš loptu - nema veze, učini to i učini to opet. Ovo je finalna serija i nakon nje povratka nema. Početničke pogreške se moraju eliminirati, a njih je bilo previše.

Poruka svima - pune tribine Doma Dražena Petrovića su pokazatelj kako Hrvati vole košarku i kako su željni pravog spektakla.

Poruka Repeši - sve su rekli gledatelji: Jasko ostani.

Poruka vodstvu Cibone - sve počinje od trenera. Pune tribine su imali Repeša i Perasović, trener je počelo svega, ako ne možete ostaviti Repešu, nađite dostojnu zamjenu. Svaka pogreška je povratak u ispodprosječnost.

Poruka Tedeschiju - ne odustaj od ovog puta, Cedevita izrasta u veliki klub.

Poruka HKS-u - raste Cedevita, raste Cibona, raste Split, imamo dvorane punije nego "ikad" u novije doba, nekoliko nadolazećih generacija garantiraju ljepše dane i morate stati uz klubove i pomoći na nekakav način. Ovo je jedinstvena prilika da se krene i ne stane, povratak u prosječnost nisu zaslužili još uvijek brojni ljubitelji košarke u Hrvatskoj.

Poruka navijačima - vidimo se u Domu sportova, ne sumnjamo da će posjećenost i atmosfera ponovno biti na visokoj razini, kakvu ovo finale i zaslužuje.