Napad može donijeti pobjedu, ali obrana donosi naslove

S tvrdnjom iz naslova se vjerojatno neće svi složiti, ali je prokleto blizu istini. Možemo se složiti ili ne, ali to je moderna košarka. Jednostavna igra, čvrsta obrana, bez kompliciranja u napadu i nepotrebnih poteza, odgovornost "do bola", za gledatelje možda neatraktivno, ali tako učinkovito. Cibona tako igra i Cibonu je takva igra dovela na rub osvajanja naslova. Mogu u oba kluba tvrditi kako ništa nije gotovo i da se još teoretski mogu igrati tri utakmice, ali kako ova Cedevita može svladati Cibonu tri puta uzastopno nakon što je izgubila posljednja četiri susreta i nakon što je Cibona upisala 18 uzastopnih pobjeda u PH?

Prisjetimo se izjave Marka Cara prije druge utakmice. "Čak i naš poraz ne mora ništa značiti. Ako se sjećate, dok sam igrao u Zadru imali smo protiv Cibone 2-0 u seriji pa izgubili 3-2. Momčadi su podjednake kvalitete i tu odlučuju nijanse, svaka utakmica je posebna priča." Car je u pravu, ne mora ništa značiti ako gubiš 2-0 u seriji, ali u ovoj situaciji i u kakvom su stanju i izdanju ove momčadi, to znači jako puno. Dovoljno je bilo pogledati sinoćnju utakmicu i puno toga je jasno. Cedevita jednostavno nema rješenje za Ciboninu energiju i samopouzdanje kojim su se napunili. Dodajte tome i vojsku navijača koja ih dodatno nosi i jasno je u kakvim je Cedevita problemima.

Dražen Anzulović je nakon sinoćnje utakmice istaknuo nezadovoljstvo činjenicom kako je Cedevita imala vrlo malo prekršaja u prvom dijelu i dopustila je previše laganih poena. Nakon toga se postavlja pitanje psihološke pripreme igrača za ovu utakmicu i njihove želje za ostvarivanjem pobjede. Bilo bi grubo reći da nisu željeli pobjedu, grubo i neistinito, ali bi bilo ispravno reći da je Cibona tu pobjedu željela puno više. Jer kako inače objasniti angažiranost i agresivnost Cibosa koji su za razliku od domaćina "grizli parket"? Istina, Cedevitin profil igrača nije "fighterski" kao Cibonin, no kao što je rečeno u komentaru prve utakmice, koliko god netko bio "flegmatičan", smiren ili racionalan, u igri s ovakvim ulozima na terenu se mora ponašati kao gladna zvijer. Nijedna lopta nije izgubljena dok nije van terena i na svaku loptu se mora ići žestoko i s uvjerenjem kako će biti baš tvoja.

Međutim, Cedevita to u ovom trenutku nema, niti ima profil igrača potreban za takvu agresivnu košarku, a niti u ovim igračima postoji ona iskra koja bi im to donijela i pokrenula čudo u seriji. Ukoliko se nešto dramatično ne dogodi, Cibona će biti novi prvak Hrvatske i to vjerojatno u tri utakmice. Prema viđenom samo u ove dvije utakmice, samo dramatična promjena može dovesti do drugog ishoda.

Jasmin Repeša i inat Cibosa

Kada je Cibona u unaprijed odigranom susretu 14. kola Lige za prvaka dobila Zagreb sa 100:85, Jasmin Repeša je bio ljut. "Samo otvaranje utakmice i dio utakmice bili su ispod svakog nivoa. Sada ne bih o pojedincima, ali zabrinjavajuće je ponašanje i odnos prema poslu, morat ćemo idućih dana staviti stvari na svoje mjesto." Poznati perfekcionist uvijek će naći zamjerku, a ovdje ih je našao previše te je momčad naišla na neviđeni "dril" u narednim danima. Nakon toga igračima je postalo kristalno jasno - ili ćete slijediti Repešine zamisli do posljednje sekunde ili ćete ići na torturu i "preodgoj".

Nakon toga više nije bilo opuštanja i nonšalancije. Pogreške se događaju svima, nitko ne može igrati savršeno u serijama, ali pristup mora biti uvijek na najvišoj razini, to je Repešina "Biblija" i što prije igrači to shvate, svima je bolje.

U igračima se probudio inat, inat kojim žele dokazati treneru da mogu igrati iznad mogućnosti, kojim žele vratiti sve brojnijim navijačima i zahvaliti im se na podršci, inat prema skupljem protivniku koji je još ne tako davno slovio za nedodirljivog u Hrvatskoj. Kada se sve to poklopilo, dobili smo momčad koja izgleda nadmoćno, agresivno i moderno.

Cibonini autogolovi

Nikad mi neće biti jasno zbog čega se ljudi ne mogu kontrolirati i uživati i pozitivnim vibracijama. Cibona u ovom trenutku ima fantastičan niz, sjajnu atmosferu, navijače, pobjedničku momčad i umjesto da svi zajedno "surfaju na pozitivnim valovima", oni pune stranice crne kronike. Čemu ta autodestruktivnost, čemu rušenje onog dobrog i izbacivanja u prvi plan crnih stvari. Htjeli mi to priznati ili ne, ali ogroman broj Hrvata je senzacionalistički nastrojen i puno više klikova će imati vijest kako je Prkačin imao fizički obračun ili kako je Antunović imao verbalni na rubu fizičkog obračuna nego što će imati Repešina izjava, izvještaj utakmice, priča o seriji, priča o igri i klubu. Samim time danas će se više pričati o sinoćnjem fizičkom obračunu nego o utakmici, više će njih znati što se događalo ispred dvorane nego u dvorani. Tako sam se i sam jutros suočio s prvim pitanjem jednog prijatelja, inače povremenog pratitelja košarke. Nije glasilo "jesi vidio Cibonu sinoć" nego "jesi čuo što je Prka napravio". Čemu to? I onda se nakon takvih autogolova čudimo što ljudi u konačnici zaboravljaju ono dobro što obilježava ovu seriju.

Čitanje protivnika

Draženu Anzuloviću je posao prilično otežan Ciboninom dugačkom rotacijom i profilom igrača kakve ima. Vrlo je jednostavno odrediti na koji način će Cibona odigrati jer to čine već neko vrijeme i postaje već dosadno ponavljati fraze poput čvrsta obrana i jednostavan i odgovoran napad. Pronaći odgovor protiv toga s ovom momčadi nije lako, no sinoć je Cibona u jednom dijelu ostavljala Cedeviti prostor koji oni jednostavno nisu koristili. Kako je Bilan bio veliki problem u prvom susretu, njemu pridana posebna pažnja, vrlo dobro je zatvaran i ostajao je prostor brzom cirkulacijom lopte. Međutim, Cedevita nije imala protok lopte na zadovoljavajućoj razini i to su propustili. Tu je Repeša odlično odradio skauting i donekle zakočio Cedevitin napad.

Na neka pitanja bi trebao odgovoriti i Dontaye Draper, vlasnik hrvatske putovnice i naš reprezentativac. Draper je prilično pao i ne izgleda niti sličan onom Draperu od prošle sezone. Posebno sinoć je djelovao izgubljeno i odsutno, tome je doprinio i sjajni Zack Wright koji se previše ne brine o tome hoće li ili ne u Panionios nego apsolutno profesionalno uz sjajan pristup odrađuje ono za što je plaćen. Draper je već stekao ime, na meti je određenog broja velikih klubova, a kao takav bi trebao biti prevaga. On to u ovom trenutku nije, niti blizu. Niti šuterski, a niti razigravački ne djeluje kao netko tko bi mogao pokrenuti Cedevitu i okrenuti seriju. Njegov doprinos je u ovoj seriji ključan i samo ako pokaže naznake one stare forme, Cedevita se može nečem nadati. Svakako mu nije lako, protiv sebe ima sjajnog obrambenog igrača, ali opet mora više napadati, biti brži i agresivniji, ovakav Draper od sinoć nije od koristi baš nikome.

Kako kupiti navijače?

Cijenjeni Sportnetov kolumnist Bernard Jurišić je nedavno pisao o "umjetnim klubovima" i u toj priči spominjala se Cedevita. Nije nikakva namjera sada ponovno otvarati tu temu i počinjati iznova bitku je li ili nije "umjetni klub". No ono što je evidentno u ovoj finalnoj seriji je da Cedeviti nedostaju navijači. Nedostaju oni ljudi koji vole taj klub, nose ga prema pobjedama, podižu atmosferu u dvorani. Cedevita ima simpatizere, ima i određen broj navijača, ali brojka je još uvijek malena kao što je povijest kluba kratka. Trebat će još vremena da Cedevita stekne svoj identitet, privuče uz sebe veći broj ljudi, navijača, koji će ih ponijeti onda kada ne ide.

U ovom trenutku Cibona to ima. U ovom trenutku su oni ti koji nose dobar dio zasluga za ovakav pristup i ovakvu igru njihovih miljenika. Ma i uz Repešu na klupi, ne bi se bilo baš tako lako motivirati za "grižnju parketa" kao što trenutno čine, ako ti je na tribinama 500-tinjak zaljubljenika u košarku bez nekog pravog navijanja. Veliki angažman kupuje navijače, Cibosi su znali da mogu izgubiti, ali da će biti ispraćeni pljeskom ako su dali sve od sebe. Tako se i ponašaju i tako polako vraćaju ljude na svoju stranu.

Cedeviti će trebati još vremena. Hoće li u tome uspjeti, vidjet ćemo.