Cibona na krilima euforije ide po 17. naslov prvaka Hrvatske

Pritisak, atmosfera, euforija. Ključne su riječi koje ističu i iz Ciboninih i iz Cedevitinih redova uoči trećeg susreta finalne serije. I jedni i drugi u susret ulaze samo s jednom računicom - kako ostvariti pobjedu u igri velikih uloga. Pobjeda za Cibonu znači osvajanje naslova prvaka, a za Cedevitu možda i preokret u seriji i svakako ostanak u borbi.

Svaka utakmica u ovoj seriji je nosila posebnu važnost. Prva je bila važna jer s pobjedom otvoriti seriju znači jako puno. Treneri su govorili kako je prva ključna. Druga je, pak, Ciboni donijela ogromnih 2-0, no zanimljivo, obojica trenera su tvrdili kako ta nije presudna i ne mora ništa značiti. To je ona pila naopako iz oba tabora, Repeša, logično, smanjuje euforiju, dok Anzulović želi svoje igrače uvjeriti kako još nije sve izgubljeno.

Dražen Anzulović je u najavi susreta istaknuo: "Mi kada smo momčad možemo, to sam već puno puta napominjao, pobijediti svakog protivnika, pa i Cibonu u njenoj dvorani u subotu." Nakon ovakve izjave se postavlja logično pitanje - zašto Cedevita nije bila momčad u ovoj finalnoj seriji ili u nekim utakmicama u hrvatskom prvenstvu? Automatizmom se nameće pitanje - kako je moguće da u finalnoj seriji PH, u borbi za svoj prvi naslov prvaka Cedevita NIJE momčad? Tko je taj koji se postavio iznad momčadi pa je Cedevita izgledala kako je izgledala? Oprostite gospodo, ali igrate za naslov prvaka države, a ne na ljetnom kvartovskom hakl turniru da si možete dopustiti da ne izgledate kao momčad. Želite li naslov? Ako želite, igrajte kao momčad, trener kaže da onda možete pobijediti svakog, nije li ovo krajnji trenutak za to?

S druge strane Jasmin Repeša je dobio psihološku bitku od samog početka. Na stranu što je njegova momčad tako pripremljena da je prepuna samopouzdanja i da za razliku od protivnika izgleda kao momčad. Repeša je od početka odbijao preuzeti ulogu favorita, prebacivao je lopticu na Cedevitinu stranu, a svoje igrače "drilao" i pripremao kao da igraju protiv madridskog Reala. Kakav je psiholog, vidjet će se u trećoj utakmici. Posljednjih dana oko kluba se stvorila euforija, Cibona je u situaciji da nitko osim možda iz protivničkog kluba ne vidi način na koji mogu ostati bez naslova. E sada je na Repeši pravi zadatak - zadržati igrače na zemlji, dobiti i treću utakmicu i osvojiti naslov prvaka.

U Cedeviti se još ne predaju, bez obzira na tešku situaciju u kojoj se nalaze. Anzulović i Uprava kluba dogovorili su čak i odlazak u karantenu uoči ove utakmice što je itekakav dokaz koliko misle ozbiljno. No nisu oni ti koji će biti na parketu, na parketu će biti igrači i puno je važnije u kakvom su oni stanju. U drugoj utakmici su poniženi u svojoj dvorani i to ih je dovelo u situaciju iz koje je teško pronaći izlaz. No nije nemoguće. Cedevita nema neiskusnu momčad, čak štoviše, riječ je o igračima koja imaju možda i više iskustva u borbi za trofeje nego što to imaju današnji protivnici.

Atmosfera

Dom Dražena Petrovića se kupa u euforiji. Optimizam pršti sa svih strana, u Ciboni su svjesni kako su jako blizu osvajanja naslova prvaka. Očekuje se još jednom puna dvorana, lijepa atmosfera i slavlje Cibosa. S druge strane Cedevita se odbija predati, večeras će u Ciboninoj dvorani pokušati na inat upisati pobjedu. Bit će im vrlo teško, mogu protiv sebe očekivati kao i dosad u seriji "nabrijanog" protivnika, veliki broj navijača u plavom, ali i nesigurnost i izostanak samopouzdanja nakon ova dva poraza. Atmosfera je ono što hvalimo tijekom cijele serije, povratak gledatelja je ono što nas veseli, korektno navijanje bez incidenata, bilo bi jako lijepo kada bi se to prenijelo i na sljedeću sezonu.

Najveći upitnici nad trenerima

Jasmin Repeša i Dražen Anzulović vode svoj taktičko-psihološki rat u ovoj seriji, zasad Anzulović gubi otprilike onako uvjerljivo koliko i Cedevita. No dosta se priča o budućnosti obojice trenera. Repeša ide u Malagu, Repeša ne ide u Malagu, Zula ostaje na klupi Cedevite, Zula ostaje bez ugovora. Sve je to ono što ide u prilog medijima i ono što navijači kupuju. Međutim sudbina obojice je nepoznata i tako će ostati dok god jedna momčad ne podigne trofej naslova prvaka Hrvatske. Kao što Repeša odbija uopće razgovarati o Unicaji, tako i iz Cedevitine uprave ne žele komentirati nagađanja o odlasku Anzulovića. No da nervoza postoji, itekako postoji. Emil Tedeschi je svojim stavom tijekom i nakon druge utakmice odavao dojam nezadovoljnog čovjeka. Kako to obično bude u trenerskom poslu, ako je gazda nezadovoljan, na žalost, prva žrtva postaje trener. Uvijek stoji ona - lakše je promijeniti trenera nego deset igrača.

Malo o taktici

Sve je već viđeno i sve se zna, iznenađenje bi bilo da netko nekog uspije iznenaditi u nastavku serije. I dalje Cedevita ne uspijeva pronaći odgovor na agresivnost Cibone, i dalje Cedevita nema očekivan učinak od nekolicine važnih igrača, a već je treća utakmica na redu. U njoj najvjerojatnije neće biti Marina Baždarića što će im svakako biti veliki hendikep. "Baždarić kao kapetan i vođa ove ekipe puno znači na terenu i puno će nam nedostajati, a o reakciji ostalih igrača ovisi kako ćemo to nadoknaditi", rekao je Anzulović. Problem je u tome što dobar dio igrača dosad nije dobro reagirao.

Cibona će još jednom odigrati čvrstu obranu s posebnim naglaskom prema Dontayeu Draperu i Miri Bilanu. Zaustavljanje njih dvojice je obavljanje pola posla, pokazalo se u dosadašnjem dijelu serije. Uvijek postoji mogućnost da netko iskoči, posebno se to odnosi na Marka Cara koji je sposoban odigrati šuterski odličnu utakmicu, no Car ne može sam donijeti Cedeviti pobjedu. Protiv ovako kompaktne momčadi kakva je Cibona, trebat će puno više od jednog-dvojice raspoloženih.

Karantena i team-building

Cedevita se po prvi put uoči ovakve utakmice odlučila na odlazak u karantenu u Tuheljske toplice. Ostaje pitanje je li kasno za to? Koliko im karantena uopće može pomoći, što će dobiti s ovim odlaskom u karantenu? Karantena pomaže da se igrači u miru pripreme za utakmicu i da budu potpuno usredotočeni na nju. Međutim, gubiš 2-0 u seriji, nije baš da te vojska navijača navlači za rukav i traži od tebe "razgovor, sliku...", nemaš mogućnost usredotočit se na utakmicu u takvoj situaciji? Onda bi se dalo raspravljati o psihi takvog igrača. Još bi bilo razumljivo da su se na to odlučili prije druge utakmice, pa čak i prve, međutim, nije li sada malo kasno za karantenu?

Cibona je s druge strane imala potpuno drugačiju taktiku. Oni su momčadski duh u ovom doigravanju pokazivali u zoološkom vrtu, tramvaju, druženju s navijačima. Na nešto opušteniji i pozitivniji način. Karantena svakom igraču teško pada, dobar dio njih tvrdi kako je karantena poput zatvora i baš ne djeluje najpozitivnije na njih. Svatko drugačije reagira u nekim situacijama i tek ćemo vidjeti je li to za Cedevitine igrače bio plus ili minus. Jesu li se uspjeli mobilizirati ili je jednostavno bilo kasno za odlazak u izolaciju.

U konačnici, to ništa ne bi trebalo značiti. Bit svega je što je igračima u glavi, koliko su spremni odgovoriti na zahtjeve koji su pred njih postavljeni. Kada izađu na parket, više neće biti važno gdje su proveli protekla 24 sata, bit će jedino važno u kakvom se trenutku tada nalaze.