Taktičke igre Prandellija i Del Bosquea

Španjolska je u obranu naslova prvaka Europe krenula remijem protiv Italije. Dosta se priča o taktici Vicentea del Bosquea u kojoj nije bilo mjesta za nijednog napadača, no isto tako se dosta priča i o vrlo dobroj igri Italije koja je mogla slaviti jednako kao i Španjolska i nitko ne bi mogao reći da je nezasluženo. Sve priče o problemima Italije padaju u vodu s dolaskom na Europsko prvenstvo, Talijani su pokazali da su vrlo jaka reprezentacija i nitko ih ne smije podcijeniti.

Bila je to utakmica u kojoj se moglo dosta toga vidjeti iako je u nekim fazama ipak izostalo one kvalitete kakvu smo očekivali. Španjolci su očekivano imali više loptu u nogama, ali su bili bez prave ideje i nisu uspjeli probiti talijanski zid. Premalo su uspjevali doći u odličnu situaciju za postizanje pogodaka, a sve je to bilo na individualnu kvalitetu pojedinih igrača. S druge strane Italija je igrala čvrsto, s nekoliko vrlo raspoloženih pojedinaca i prema naprijed uopće nije izgledala bezopasno. Da je bilo malo više prisebnosti kod Balotellija, Marchisija i Di Natalea, danas bismo možda pričali o velikoj talijanskoj pobjedi.

4-6-0 eksperiment nije uspio

Početna postava Španjolske je ono o čemu se priča više nego o samom susretu. Del Bosque je pokušao iskopirati Barcelonin sustav i zaigrati bez napadača, ali to nije funkcioniralo. Barcelona ima Messija koji ulaskom iz drugog plana može probiti baš svaku obranu, ovdje je to naznačivao tek Iniesta, a ostali baš i nisu dobro funkcionirali. Posebno u prvom poluvremenu bilo je vidljivo koliko Španjolskoj nedostaje u takvom sustavu pravi napadač. U niz situacija je Španjolska došla do 20-30 metara Italije ili probila stranu i ušla bočno u 16 metara, ali nije bilo onog koji bi kretanjem slomio obranu Italije ili pospremio loptu u mrežu.

Španjolski izbornik je ostvario prvi naum, posjed lopte je bio na njihovoj strani, ali drugi naum nije. Iz tog posjeda nisu uspjeli biti dovoljno opasni i postizati golove. Puno su opasniji bili s ulaskom Fernanda Torresa nego što su to bili bez klasičnog centarfora.

Torres ili netko drugi?

Fernando Torres još uvijek nije niti sjena igrača kakav je bio u Atleticu ili Liverpoolu. Bez obzira na to, ima prednost u reprezentaciji nad ostalim napadačima i on je bio taj jedini napadač koji je jučer dobio priliku. No i u onim situacijama u kojima se našao, bilo je očito kako u trenutku ulaska u priliku kod njega nema mirnoće i reagira više panično nego instinktivno. U dva navrata je bio u sjajnim situacijama, oba puta su to bile situacije koje bi ranije rutinski rješavao, no ovaj put ga je prvo izigrao Buffon stoperskom reakcijom, a zatim nije uopće uočio suigrača u mat poziciji već je sam išao rješavati i promašio je vrata.

Koliki kredit Torres zaslužuje? Nitko ne dvoji da je Torres veliko ime svjetskog nogometa i sjajan igrač. Međutim, na njegovoj poziciji Del Bosque ima Llorentea koji iza sebe ima sezonu života i koji je se nadavao pogodaka u Athleticu prošle sezone. Negredo i Soldado su također pokazali u reprezentativnim akcijama kako posjeduju odličan golgeterski instinkt, no svi su oni iza Torresa. Napadač Chelseaja u ovom trenutku nije i najbolji napadač Španjolske, bez obzira na njegov pedigre i životni učinak. Ostaje dojam da je s tom izmjenom i uvođenjem Torresa del Bosque također promašio.

Balotellijeva glava

Pitanje je bi li na pitanje što se događa u glavi Marija Balotellija imali odgovor i najveći psiholozi svijeta. Nedvojbeno, riječ je o igraču svjetske klase i vrhunskog talenta, međutim u glavi ima tempiranu bombu i koliko je sposoban pomoći momčadi, jednako je sposoban i odmoći. Pokazao je to i u dvoboju sa Španjolskom.

"Super Mario" je imao sjajnu priliku kada je išao sam na Casillasa, međutim regirao je katastrofalno. S ogromnom dozom indolencije i neodlučnosti dopustio je braniču da ga s lakoćom sustigne i blokira njegov pokušaj. Tijekom cijelog susreta je pokazivao i onu svoju ružnu prgavu stranu i bio je na rubu isključenja. Prandelliju nije preostalo ništa drugo nego ga izvaditi van iz igre i uvesti drugog igrača. Hoće li se u konačnici pokazati to kobno po Balotellija i hoće li izgubiti mjesto u prvih 11, ostaje za vidjeti. S jučerašnjim izdanjem, ne bi bilo loše da zaigra i protiv Hrvatske.

Hrvatska vs Italija/Španjolska

Nakon oba jučerašnja susreta, dojam je da Hrvatska može i sa Španjolcima i s Talijanima. U oba slučaja možemo očekivati posve drugačiji susret za razliku od onog s Irskom, no to se znalo i puno ranije. I Španjolska i Italija su napadački daleko opasniji protivnik, ali i Hrvatska je vrlo nepredvidljiva i u sredini terena ima energiju i igrače koji znaju što napraviti s loptom. Neće tu biti konstantnog hrvatskog pritiska, ali i Španjolci i Talijani će se morati suočiti s protivnikom kojem je predaja posljednja misao.

Bit će krucijalno kako će reagirati naš vezni red i koliko će olakšati posao obrani. Ne treba biti previše pametan i ustvrditi da će i jedni i drugi biti opasniji po Pletikosu od Irske, ali trebat će i jedne i druge spriječiti u tome da s lakoćom ulaze u prilike. Ne dopustiti im da s lakoćom osvajaju prostor, dolaze bez problema do 16 metara, jer u protivnom neće izgledati dobro. Ali imaju i naši protivnici o čemu razmišljati. Neka se i oni brinu što će s Mandžukićem, Jelavićem, Modrićem i ostatkom društva, protiv Irske se pokazalo da se može, pa zašto ne bi i protiv Italije i Španjolske.