Disciplina, organizacija i velika doza sreće smjestila Engleze na vrh tablice

Prije samog prvenstva najveće šanse za prolazak skupine D davane su Englezima i Francuzima. Ipak su to dvije nogometne velesile, koje bi se smatrale favoritima protiv Ukrajine i Švedske kakvi god ih problemi zadesili uoči natjecanja. A problema im nije nedostajalo.

Ipak, ta su se predviđanja i očekivanja zaista i ostvarila, ali uz ne baš očekivani scenarij koji je viđen u šest odigranih utakmica na Olimpijskom stadionu u Kijevu i Donbass Areni u Donecku.

Englezi su pobjednici grupe sa sedam osvojenih bodova. Po bodovnom učinku u prve tri utakmice od Gordog Albiona bolja je tek Njemačka, a isti broj bodova ima i Španjolska uz bolju gol-razliku. Bio bi to savršen rasplet za jednog engleskog navijača – da nije gledao utakmice.

Reprezentacija Roya Hodgsona je do tih sedam bodova došla vrlo defenzivnom i u nekim trenucima zaista teško gledljivom igrom. U dvobojima s Francuskom i Ukrajinom su se odlučili na čuvanje neriješenog ishoda i najveći dio utakmica proveli na svojoj polovici u čvrstom obrambenom bloku kojeg nikad nije činilo manje od osam igrača složenih u dva obrambena zida. A često je pomagao još barem jedan od napadača.

Tek nešto napadački angažiranije i s više rizika su zaigrali protiv Švedske, ali vjerojatno bi i u drugom poluvremenu te utakmice gledali istu sliku kao i protiv Francuza da Šveđani nisu rano izjednačili, a zatim i poveli pa prisilili Engleze da se u potpunosti otvore. Kad tako igra Grčka to ne treba čuditi s obzirom na kadar koji posjeduje, bez podcjenjivanja grčkih reprezentativaca. Kad tako igra Engleska, to je ipak malo veće iznenađenje, posebno imajući u vidu klubove iz kojih dolaze svi engleski reprezentativci.

Hodgsona se kritiziralo zbog izbora igrača, može ga se kritizirati zbog obrambenog pristupa i ziheraške igre, ali izbornik je svoj posao za sada odradio maksimalno i treba mu dati kredita. Odveo je Englesku do četvrtfinala i to s prvog mjesta u skupini, izbjegao je susret sa Španjolcima i što je najvažnije – ujedinio je igrače oko zajedničkog cilja. Dojam se ionako najčešće zaboravi, a pamti se samo rezultat.

Hodgsonu je na prvom mjestu organizacija, od svojih igrača traži žestoki rad i pametnu igru, a lepršavost u igri ga ne zanima previše. "Prvenstva su osvajale dobro organizirane momčadi koje krasi zajedništvo i posvećenost cilju. Da bi momčad koja nije favorit otišla do kraja, jednostavno mora imati te kvalitete", izjavio je.

Engleska je u povijesti često imala i kvalitetniju skupinu igrača, nego je to slučaj na ovom Prvenstvu. Često je igrala dojmljivo i oku ugodno, ali iz različitih razloga nije uspijevala realizirati taj svoj potencijal. Bilo je sukoba u svlačionici, igrača koji se nisu mogli/htjeli podrediti kolektivu, individualnih i momčadskih pogrešaka, a često i nesreće.

Do sada je u Ukrajini sreća itekako pratila Englesku i to je dodatni adut toj momčadi da premaši očekivanja i odigra važnu ulogu i u samoj završnici natjecanja. "Za uspjeh na ovakvom turniru vam treba i malo sreće", izjavio je kapetan Gerrard, a Englezima je sreća zaista dužna nakon svega što im je priuštila na prošlim natjecanjima. Dovoljno se prisjetiti nepriznatog Lampardovog gola protiv Njemačke prije dvije godine, Gascoigneovog kašnjenja na loptu za koji centimetar u produžetku polufinala Eura 1996. ili silnih ispadanja na jedanaesterce.

Čini se da im napokon vraća. Protiv Francuske su zabili iz jednog udarca u okvir gola, u utakmici sa Švedskom izjednačili na 2:2 udarcem Walcotta koji je išao sasvim po sredini vrata, ali Isaksson nije vidio loptu od igrača ispred sebe, za 3:2 je petom zabio Welbeck, Ukrajini su zabili nakon nespretne reakcije obrane i vratara Pjatova, a nije priznat pogodak Devića pola sata prije kraja utakmice, koji bi vratio Ukrajince u život.

Zahvaljujući porazu Francuza od Šveđana, Engleze u četvrtfinalu očekuje Italija, reprezentacija s kojom kao da su zamijenili stil igre. Dok Talijani na ovom turniru nastoje igrati napadački i lepršavo, Englezi djeluju kao da su otkrili catenaccio. U svakom slučaju, bit će to borba divova i utakmica dostojna četvrtfinala Eura.

Koje je pravo lice Francuske?

Francuzi su svojim blijedim izdanjem u posljednjoj utakmici Englezima darovali prvo mjesto, a sebi poklonili Španjolsku u četvrtfinalu. U tri odigrane utakmice su pokazali tri različita lica i zaista je teško predvidjeti koje će pokazati u idućoj utakmici. Možda neko četvrto.

Protiv Engleske su dominirali, ali su bili jalovi u probijanju Hodgsonovog bunkera. Ukrajinu su pobijedili jednom uvjerljivom i taktički zrelom partijom, a onda kad se protiv otpisane švedske očekivala potvrda prvog mjesta, Francuska je blijedom igrom izgubila s 2:0.

Tim je porazom zaustavljen francuski niz nepobjedivosti koji se protegnuo na 23 utakmice, a sada je najveće pitanje kako će Blancovi igrači reagirati na švedsku "pljusku". Hoće li ih to dodatno motivirati za dvoboj protiv Španjolske ili će ponovno doći do pucanja odnosa među igračima kao u Južnoafričkoj Republici.

Izbornik je već izjavio kako im je Hrvatska pokazala put za prolaz protiv Španjolaca, ali Francuska obrana za sada ne djeluje najuvjerljivije, a napad je izrazito neefikasan. Francuzi su na vrata protivnika u tri utakmice pucali čak 59 puta, od čega je 36 udaraca išlo u okvir gola, a postigli su samo tri pogotka. Protiv Španjolske sigurno neće imati toliko udaraca i za prolaz će morati iskoristiti rijetke prilike u kojima se nađu.

Ono što treba najviše brinuti Laurenta Blanca je neefikasnost trojice udarnih igrača. Ribery ima tek jednu asistenciju, Nasri jedan gol, a Benzema, prvi napadač reprezentacije, se još uvijek nije upisao u strijelce, što je djelomično nadoknadio s dvije asistencije protiv Ukrajine.

Pred Francuskom je izrazito težak put do finala. Uspiju li izbaciti Španjolce, slijede im Portugalci (izbace li Češku), a upravo su to utakmice u kojima spomenuta trojka ima pravu priliku dokazati svoju vrijednost i u reprezentativnom dresu. Do sada su ju uglavnom pokazivali samo u klupskom nogometu.

Dopadljivi Ukrajinci i Šveđani poslani kućama

Ukrajina i Švedska su nakon prve tri utakmice završile svoj nastup na Europskom prvenstvu, iako su svojim igrama možda zaslužile više od karte za povratak kući.

Ukrajina je dobro krenula u natjecanje i zahvaljujući trenucima inspiracije Andrija Ševčenka svladala Švedsku. Razlozi njihovog ispadanja leže u slaboj partiji protiv Francuza u drugom kolu, dok su u trećem nadigrali Engleze, ali ipak nezasluženo izgubili.

Ukrajincima sada ostaje ljutnja na mađarske suce koji nisu priznali Devićev pogodak u 62. minuti, a u ljutnji na arbitre ovog prvenstva se mogu pridružiti Dancima i Hrvatima koji su također očigledno oštećeni u susretima s europskim velikanima, Njemačkom i Španjolskom. Cijeloj Europi, ali i nogometnom svijetu ostaje zapitati se koliko još ovakvih golova trebaju postići razni "Devići" da se konačno uvede video nadzor gol-linije. Pitanje je to za mnogo Eura.

Šveđani su pak stigli s nadom da bi mogli postati iznenađenje Prvenstva, ali ih je ispadanja stajala propusna obrana koja u dva susreta nije uspjela sačuvati teško stečeno vodstvo. Svoj su potencijal pokazali u utakmici s Francuskom i sada mogu još više žaliti za uvodnim porazima.

Kao i na čitavom prvenstvu, u skupini D se igrao dobar nogomet i nije nedostajalo dramatike. Ova je skupina dala najuzbudljiviju utakmicu prvog dijela natjecanja, onu između Švedske i Engleske, a dala je i dva pogotka koji će se sigurno naći među najboljima na ovom prvenstvu. Welbeckovu petu Šveđanima i Ibrahimovićev volej Francuzima. Englezi i Francuzi kreću u nove bitke, a Ukrajinci i Šveđani će, djelomično zadovoljni zbog velike porcije tapšanja po ramenima, ostatak prvenstva ipak samo promatrati.