Zašto će proći Engleska/Italija?

Zašto će proći Engleska?

Engleska u dvoboj s Italijom ne ulazi kao favorit i od ekipe koju vodi Roy Hodgson ne očekuju se velike stvari na ovom Europskom prvenstvu. Ipak, upravo zbog tog manjka pritiska od strane javnosti Englezi bi mogli odigrati dobru utakmicu i proći u polufinale.

U posljednjem četvrtfinalnom susretu na Euru snage će odmjeriti reprezentacije Engleske i Italije. Velikani europskog nogometa odlučuju o putniku u polufinale koji će se u toj fazi suprotstaviti Njemačkoj, momčadi koja je najviše pokazala na turniru u Poljskoj i Ukrajini. Engleska je u situaciji da bi pobjeda nad Italijom bila doživljena kao iznenađenje zbog forme u kojoj se nalaze obje ekipe.

Iako je Engleska osvojila više bodova u svojoj skupini nego što je to napravila Italija, zbog prezentirane igre veće se šanse daju izabranicima Cesarea Prandellija. Nisu briljirali u prijateljskim dvobojima uoči Eura, no bitno su poboljšali igru u prve tri utakmice u grupnoj fazi turnira. Na njihov račun su stizale pohvale, dok nitko nije bio oduševljen Englezima i njihovim predstavama. No, situacija se može bitno okrenuti nakon četvrtfinala.

Engleska ima odgovor na talijansku igru i Azzurri su u krivu ako misle da će proći među četiri najbolja tima bez previše muke. Roy Hodgson je u svom kratkom mandatu na izborničkoj klupi posložio momčad najbolje što je mogao s obzirom na sve ozljede i izostanke bitnih igrača. Gordi Albion je u Poljsku i Ukrajinu ispraćen bez velikih ambicija, što nije tipično za Engleze, i upravo zbog toga što je manji pritisak na leđima igrača mogli bi daleko dogurati na prvenstvu.

Protiv Italije Englezi će se vrlo vjerojatno ponovno povući i kao u prethodna tri susreta čvrstom obranom graditi temelj za pozitivan rezultat. To im je donijelo sedam bodova i nema razloga da se takvom igrom ne izbace i Talijani. Oni će morati igrati ofenzivnije, a vidjelo se da Hodgsonovi prvotimci znaju odgovoriti na takvu postavljenu taktiku. Pri tome će Joleon Lescott i John Terry imati možda i ključnu ulogu, a glavni će im zadatak biti zaustaviti Marija Balotellija i onemogućiti ga da se razmaše.

Sasvim sigurno ne treba zaboraviti niti na engleski napad koji je u tri utakmice u skupini bio efikasniji od talijanskog. Engleska je postigla pet pogodaka, a Italija je do četvrtfinala došla s jednim manje. Wayne Rooney je ponovno na raspolaganju svom izborniku i on je jedan od razloga zbog kojih talijanski obrambeni igrači ne mogu biti mirni. Ali, pozornost moraju obratiti i na druge reprezentativce, ne samo na njega. Danny Welbeck se dokazao kao sjajan golgeter kojem ne treba puno prostora da bi pronašao put do protivničke mreže, a Hodgson ima i nekoliko izvrsnih rješenja na klupi. Podrška s tribina trebala bi biti dodatan poticaj Gordom Albionu od kojeg se ne očekuje puno, a engleski reprezentativci znat će iskoristit tu prednost. Zašto će proći Italija?

Kada stavite sve "crno na bijelo" te sagledate činjenice koje jasno kažu da poslovično neuvjerljiva Italija, uzdrmana brojnim aferama i s još uvijek nedefiniranim mogućnostima, igra protiv reprezentacije koja je prva ciljem prošla skupinu s domaćinom Ukrajinom, Francuzima i Švedskom, onda je zaista primjerenije pitanje - Na koju "foru" će to Italija pobijediti Englesku? No, ipak...

Idemo za početak krenuti od osnova talijanskog nogometa ili pak bolje rečeno grebanja i rukama i nogama da se prođe prvi (vražji) krug. Statistika je tu prilično neumoljiva stavka, iako je svojedobno Mark Twain rekao "prokletu" istinu - "Postoje tri vrste laži: laž, prokleta laž i statistika.''

Što god tko o tome mislio, jasno je da Talijani imaju većih problema za proći prvi krug, da se redovito muče na početku, da ih se redovito na osnovu toga otpiše iz ozbiljne konkurencije, da često i zapnu, ali isto tako neosporno je da su malo kad ostali "dužni" nakon što bi došli u nokaut fazu. Je li stvar o mentalitetu, sreći, karakteru, piljenju naopaku, Ivici i Marici, Bipsićima ili pak Štrumpfovima, najmanje je važno, jer argument kao takav svakako stoji i definitivno nije zanemariv.

Što se tiče njihovih predstava u prvom dijelu prvenstva, tu zaista možda i nije najpametnije tražiti razlog za optimizam. Naime, nije da su se Bog zna kako iskazali u grupi, međutim, jedni su od rijetkih koji imaju pravu "desetku", čovjeka koji može jednim potezom promijeniti situaciju na terenu, izuti čuvara iz kopački, podvaliti nemoguće te uz to obavljati silan posao u defenzivi. Imaju Andrea Pirla. Simple As That.

S druge strane, dojam je da samo malo fali Enfant terribleu Mariju Balotelliju da konkretnije naplati dominantnost pred protivničkim kaznenim prostorom, što će ovaj put utoliko biti i zanimljivije, jer Englezi su samo po sebi poseban motiv, a takav tip igrača nipošto neće dozvoliti da bude u sjeni "tamo nekog" Rooneyja. Bit će zanimljivo za vidjeti hoće li Prandelli od starta posegnuti za brzim Di Nataleom koji bi neuvjerljivoj obrani Gordog Albiona mogao pobjeći i zabiti za "dovoljnih " 1:0.

Naravno to je jedni argument i pol koji se može servirati pred ovaj četvrtfinalni dvoboj, a koji bi talijanska "krivica". Naime, više razloga za optimizam imaju u samim Englezima, što bi se reklo - ni krivi, ni dužni. Nije na odmet spomenuti i Buffona kojem će četvrtfinale Eura biti 118. utakmica u nacionalnom dresu, dok je ostatak momčadi relativno nov, što znači i „gladan“ uspjeha.

Također, jedan od "jačih" talijanskih aduta svakako je i činjenica da Englezi redovito razočaravaju, pogotovo u ovoj fazi natjecanja, stoga nema razloga da to ne učine i ovaj put te za to tradicionalno okrive Maradonu, ruku i 1986. godinu. Jednostavno je nemoguće ne vidjeti činjenicu da su, blago rečeno, luzeri. Dakle, iz "mora" argumenata koji bi mogli prevagnuti na talijansku stranu, još uvijek nabolje "piza" činjenica da igraju s Englezima. Sumnjam da to neće biti dovoljno, svima je bilo, zato će i njima...