Alonsov dan iz snova u nemirnoj luci Valencije

Dobra stara izreka kaže kako je povijest učiteljica života. Na temelju dosadašnjih iskustava sa stazom u Valenciji, svaki je pratitelj Formule 1 očekivao ne pretjerano zanimljivu utrku i vrlo malo događanja. U dosadašnja četiri izdanja Velike nagrade Europe na ovoj stazi pobjedu je tri puta odnio vozač koji je startao s prve pozicije, a tek se jednom pobjedom uspio osladiti vozač iz drugog startnog reda. S pole positiona su pobijedili Felipe Massa i dvaput Sebastian Vettel, dok je 2009. s treće startne pozicije do pobjede stigao Rubens Barrichello.

Poučeni tim iskustvima i vozači su isticali važnost kvalifikacija i sve svoje snage usmjerili prema postizanju što boljeg vremena na subotnjem dijelu natjecanja. No, nešto svježija iskustva, ona ovosezonska, uče svakog ljubitelja ovog sporta da se ništa ne odvija prema očekivanjima.

Umjesto dosadne procesije kakva se očekivala, utrka vožena u luci Valencije ponudila je spektakl te se uz Velike nagrade Kine i Malezije s pravom može smatrati jednom od najuzbudljivijih utrka sezone. Da rasplet bude dovoljno neočekivan potrudio se domaći adut Fernando Alonso, koji je do uspona na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja stigao s 11. startne pozicije.

U prvih sedam utrka ove sezone slavilo je sedam različitih vozača i nakon slavlja Lewisa Hamiltona u Kanadi, činilo se kako ponestaje kandidata za ulogu osmog pobjednika u osmoj utrci. Najozbiljniji kandidati za to mjesto bili su vozači Lotusa, ali su još jednom ostali kratkih rukava. U nekom za njega idealnom scenariju, mogao je to biti i Michael Schumacher, ali nizu različitih pobjednika u ovosezonskim utrkama na kraj je stao Ferrarijev Španjolac.

Alonso je u ovoj utrci sve napravio kako treba i time još jednom dokazao da je možda i najbolji vozač današnjice. Iz bolida koji napreduje, koji je iz utrke u utrku sve bolji, ali koji još uvijek nije brz kao Red Bull ili McLaren, Alonso izvlači maksimum, a svojim vozačkim umijećem čini razliku u odnosu na druge vozače.

Španjolac je imao odličan start, dobru taktiku, momčad je odlično odradila zaustavljanje u boksu kojim je zaradio napredak u poretku, na stazi je činio čuda, a tada mu se malo osmjehnula i sreća, bez koje ovakav podvig ipak ne bi bio moguć. Prvo je Hamilton još jednom zaglavio u boksu, a odlučujući trenutak utrke dogodio se u 28. krugu kada je vodstvo utrke zbog sudara Vergnea i Kovalainena na stazu poslalo sigurnosni automobil.

Vettelova ogromna prednost se u trenu istopila, a vožnja iza sigurnosnog automobila ga je stajala i kasnijeg kvara na motoru. Nakon što je Grosjeanu uzeo drugo mjesto, Alonso je spremno prihvatio takav poklon Renaultovog motora i odjurio do svoje prve pobjede u Valenciji.

Vettelu preostaje proklinjati sreću i pitati se je li taj safety car baš morao na stazu zbog nekoliko dijelova na stazi, imajući u vidu da na stazu nije izašao nakon sudara Senne i Kobayashija, koji su za sobom također ostavili nered.

Kvar sličan Vettelovom doživio je i Grosjean šest krugova kasnije, a u proklinjanju sreće pridružiti će im se i Hamilton kojeg njegovi mehaničari ne prestaju zaustavljati na putu do pobjedničkih postolja. Na kraju je i sam pretjerao u borbi s Maldonadom, koju zbog lošeg stanja svojih guma nije mogao dobiti, te je u posljednjem krugu završio u zidu bez sigurnih 12 bodova, koje bi imao da je Williamsu ostavio malo više prostora.

Ljubitelje ovog sporta pak može pomalo smetati što suci utrke za svaki dodir na stazi pronalaze krivce i kažnjavaju ih prolascima kroz boks ili oduzimanjem startnih pozicija na idućoj utrci. Riječ je o utrkivanju i teško je povjerovati da se nijedan dodir između dva bolida ne može okarakterizirati "trkaćim incidentom", već se uvijek mora pronaći krivac kojeg će se kazniti. Naravno da je Vergne zaslužio kaznu za "pretjecanje" Kovalainena, ali Maldonado i Senna za svoje kontakte s drugim vozačima možda i nisu.

Kao da Senni nije bila dovoljna kazna što se okrenuo na stazi i izgubio dvije pozicije ili Maldonadu pad s pobjedničkog postolja, koje bi uzeo Hamiltonu da nije bilo sudara, na deseto mjesto.

Silne sudare, kazne i odustajanja odlično su iskoristili Kimi Räikkönen, Michael Schumacher i Mark Webber, vozači koji su veći dio utrke proveli u sredini poretka, a na kraju završili odmah iza pobjednika. Dok je Finac ipak cijelo vrijeme bio u bodovima, Schumacher i Webber su startali s 12. i 19. mjesta, što njihov konačni plasman čini još boljim.

Prvi put nakon 1970. godine i Jacka Brabhama, na pobjedničko se postolje popeo jedan 43-godišnjak. Schumacher je nakon silnih pehova napokon dočekao utrku u kojoj se situacija odvila njemu u korist, dok je Webber već petu utrke ove sezone okončao na četvrtom mjestu.

Razloga za zadovoljstvo imaju i u Force Indiji, čiji su vozači završili na petom i sedmom mjestu. Rosberg je drugu utrku zaredom bio šesti, a bodova se nakon dvije utrke posta dokopao Jenson Button. Iako je još jednom bio vrlo rezerviran, Britanac je zahvaljujući odustajanjima stigao do osmog mjesta. Deveti je završio Perez, a posljednji bod je pripao Senni, nakon kazne za Maldonada.

Velike borbe vodili su vozači Toro Rossa i Caterhama pa su utrku završili s dva međusobna sudara i bez bodova. Vitalij Petrov je u jednom trenutku držao desetu poziciju koja bi donijela povijesni prvi bod za njegovu momčad, ali ju ipak nije uspio zadržati. Kao i obično, začelje je pripalo Marussiji i HRT-u.

Svojom drugom pobjedom i odustajanjem glavnih konkurenata, Alonso je skučio na prvo mjesto ukupnog poretka sa 111 osvojenih bodova. Prvi pratitelj mu je sada Webber s 20 bodova zaostatka, dok su Hamilton i Vettel ostali na 88, odnosno 85 osvojenih bodova.

Vozač vikenda

Fernando Alonso: Vožnjom bez ijedne veće pogreške, Španjolac je ostvario odličan uspjeh. Nakon kvalifikacija i tek 11. mjesta činilo se kako Alonsa očekuje težak vikend. Ipak, odličnom vožnjom uz malu dozu sreće, Fernando je dobio priliku proslaviti svoju 29. pobjedu u karijeri na domaćem terenu pred svojim navijačima.

Momčad vikenda

Ferrari: Iako je Massa zbog sudara ponovno ostao miljama daleko od bodova, Ferrari za briljantno odrađen posao s Fernandom Alonsom zaslužuje titulu najbolje momčadi vikenda. Taktika je bila odlična, zaustavljanje u boksu savršeno odrađeno i Alonso je od momčadi dobio sve što mu je trebalo za fantastičnu utrku. Iako je bolid daleko bolji nego na početku sezone, u talijanskoj momčadi i dalje najavljuju samo naporan rad na usavršavanju svog bolida.

Potez vikenda

Fernando Alonso: Nakon što mu je sigurnosni automobil omogućio hvatanje priključka s vodećom dvojicom, Alonso je u prvom zavoju nakon odlaska sigurnosnog automobila sjajnim manevrom prošao Grosjeana. Odustajanjem Vettela to se pretjecanje pokazalo odlučujućim za Španjolčevu pobjedu. U prvi je zavoj ušao s vanjske strane, a onda iskoristio dobru poziciju za idući zavoj i gurnuo Francuza na treće mjesto.

Tragičar vikenda

Sebastian Vettel: Nijemac u Red Bullu je u utrku startao kao prvi, od samog starta je gradio svoju prednosti i pobjegao Hamiltonu i Grosjeanu više od 20 sekundi, a onda su ga u pohodu na pobjedu zaustavili sigurnosni automobil i Renaultov motor koji ga je izdao u 34. krugu utrke.

Pogreška vikenda

Mehaničari McLarena: Lewis Hamilton nije mogao pratiti Vettela, a brži od njega je bio i Grosjean koji ga je prešao odličnim manevrom. U svakom slučaju, imao je dovoljno problema i bez još jedne u nizu pogrešaka njegovih mehaničara, koji ni ovaj put nisu uspjeli bez gubitka vremena promijeniti gume na bolidu svog vozača.

Izjava vikenda

Fernando Alonso: Nakon utrke pobjednik je teško pronalazio riječi kojima bi opisao svoje osjećaje: "Teško je riječima opisati osjećaje. Pobijediti na domaćoj utrci je nešto jedinstveno i vrlo posebno. Imao sam priliku to osjetiti 2006. s Renaultom u Barceloni i još uvijek se tog dana savršeno sjećam. Sada mi se to dogodilo u Valenciji, s posebnom momčadi kao što je Ferrari, pred tribinama koje su bile obojene u crveno i prepune španjolskih zastava. Kada su emocije u pitanju, mislim da ništa ne može nadmašiti današnju pobjedu."