Talijanski dirigent ispred važnih dijelova španjolskog stroja

Nakon 24 dana nogometnog ludila vrijeme je da se podvuče crta pod Euro 2012. Prije nego se svi nogometni zaljubljenici okrenu novoj klupskoj sezoni, valja izdvojiti najbolje pojedince netom završene kontinentalne smotre u Poljskoj i Ukrajini. U 31 odigranoj utakmici manju ili veću priliku za pokazivanje svojih sposobnosti dobilo je čak 275 igrača. Mnogi su se iskazali dobrim igrama, golovima i asistencijama, no u krug petorice najboljih stane tek nešto manje od dva posto igrača koji su zaigrali na turniru. Izbor je bio sve samo ne lagan.

Neki su igrači pružili premalo da bi se našli u ovom izboru, a neke je od njega udaljio neuspjeh njihovih reprezentacija. Baš kao što su dominirali čitavim prvenstvom, Španjolci dominiraju i izborom petorice najboljih pojedinaca. Ipak, prvo mjesto je ovog puta izmaknulo njihovim rukama...

5. Sergio Ramos (Španjolska)

Budući da zbog ozljede na Euru nije mogao zaigrati Carles Puyol, poziciju stopera je na ovom Prvenstvu uz Piquea zauzeo Sergio Ramos i odradio svoje zadatke besprijekorno. Iako je inače u reprezentaciji češće igrao na poziciji desnog braniča nego stopera, Ramos je turnir u Poljskoj i Ukrajini odigrao gotovo bez pogreške. Uspješno se nosio s protivničkim napadačima u svih šest utakmica, bio je pravovremen u duelima i na tlu i u zraku, a kad god mu se pružila prilika, željan igre je odjurio naprijed i priključio se završnici napada. Iako će mnogi reći da je uz španjolski vezni red lako biti branič, Ramos sa svojim kolegama iz obrane svakako ima velike zasluge u osvajanju naslova.

Ramos je odigrao svih 570 minuta na Prvenstvu i u svih je šest utakmica bio na vrlo visokoj razini, što pokazuje i Uefin Castrol Edge indeks najboljih igrača, prema kojem je upravo španjolski stoper najbolje ocijenjeni igrač prvenstva. Prema tom sustavu vrednovanja igrači dobivaju bodove za svoje obrambene i napadačke akcije, a Ramos je nakon finala ostao na samom vrhu poretka. Na protivnička vrata je ukupno pucao sedam puta, što je priličan broj udaraca za stopera, a na čitavom je prvenstvu skrivio tek devet prekršaja i zaradio dva žuta kartona.

Ramos je svojim nastupom u polufinalu protiv Portugala zaradio titulu najboljeg igrača utakmice, a posebno će se pamtiti "panenka" kojom je svladao portugalskog vratara u raspucavanju s bijele točke. Pri izvođenju tog jedanaesterca nije ga omeo ni slavni promašaj iz polufinala Lige prvaka, kada je protiv Bayerna loptu poslao na vrh tribine.

4. Cristiano Ronaldo (Portugal)

Drugi najbolje ocijenjeni igrač prema Uefinom Castrol Edge indeksu je Cristiano Ronaldo. Iako nije briljirao u svim utakmicama, napadač Real Madrida je najzaslužniji za prolaz Portugala sve do polufinala. Prvenstvo je počeo loše i nakon prve dvije utakmice se ponovno morao suočiti s kritikama na račun njegovih prezentacija u reprezentativnom dresu. Posebno se pamte promašaji protiv Danske, kada je u nekoliko navrata propustio svladati vratara Andersena iz situacija koje je teže promašiti nego realizirati.

Ipak, ostao je dovoljno čvrst i kritičarima je odgovorio na najbolji mogući način. U odlučujućoj utakmici grupne faze natjecanja je s dva pogotka potopio Nizozemsku, a odličnu je partiju pružio i u četvrtfinalu protiv Češke, kada je zabio jedini pogodak na utakmici. Portugalski put do vrha je zaustavila Španjolska i to boljim izvođenjem jedanaesteraca. Unatoč silnom trudu, Ronaldo nije uspio odvesti svoju momčad do finala. Jedanaesterac je trebao pucati u petoj seriji, ali nije došao na red zbog promašaja Brune Alvesa.

S tri postignuta pogotka Ronaldo je ušao u društvo šestorice najboljih strijelaca natjecanja. Ukupno je prema suparničkim vratima pucao čak 35 puta, od čega 15 puta u okvir, što je najviše od svih sudionika natjecanja. Četiri puta mu se na putu do pogotka ispriječila vratnica. Kao i obično, pucao je iz svih oružja, sa svih pozicija. Često je driblinzima izluđivao svoje čuvare, koji su ga u pet utakmica 14 puta zaustavili prekršajem. Portugal se na Euru pokazao u vrlo dobrom svjetlu, a kapetan je ugradio veliki doprinos u ulazak među četiri reprezentacije Starog kontinenta.

3. Andres Iniesta (Španjolska)

Da je iza Andresa Inieste još jedno veliko natjecanje svjedoči nagrada Uefe za najboljeg igrača Europskog prvenstva. Španjolski "čarobnjak" se na ovom turniru nije uspio upisati u strijelce, usprkos 14 udaraca u okvir protivničkih vrata, a natjecanje je završio s tek jednom asistencijom. Nažalost, baš protiv Hrvatske kada je omogućio Navasu da gurne loptu u praznu mrežu.

Gledajući samo brojke promatrač može zaključiti kako Iniesta nije odigrao posebno dobar turnir, no njegov doprinos momčadi čiji dres nosi često se ne može prikazati brojkama. Bez obzira igra li za Barcelonu ili za Španjolsku, Iniesta je igrač koji ima "ono nešto", on je mozak momčadi, genij koji je u isto vrijeme i velika radilica, pokretač svih akcija i konstantna opasnost za protivničke obrane.

U Poljskoj i Ukrajini je na terenu proveo 551 od mogućih 570 minuta. Na tri je utakmice proglašen najboljim pojedincem, a jedna od njih je bila i finalna protiv Italije. U polufinalu protiv Portugala je sigurno izveo jedanaesterac u drugoj seriji. Ono što kod Inieste posebno fascinira je njegova konstantnost. Čak i kada se na utakmici ne istakne nekim lucidnim potezom, pogotkom ili asistencijom, španjolski playmaker rijetko kada zakaže. Uvijek otrči svoju uobičajenu dionicu, uvijek podijeli veliki broj točnih dodavanja i svojom inteligentnom igrom podiže kvalitetu čitavoj momčadi.

2. David Silva (Španjolska)

Ako je Iniesta igrač čiji se doprinos ne može mjeriti isključivo brojkama, onda je David Silva njegova sušta suprotnost, barem na ovom Prvenstvu. Krilo Manchester Cityja nije imalo Iniestinu konstantnost, naprotiv. U utakmicama protiv Hrvatske i Francuske Silva nije briljirao, što je navelo izbornika da ga mijenja već sredinom drugog poluvremena. No, Silva je nepredvidivi igrač koji igra na bljeskove i igrač koji na Euru ima najveći zbroj pogodaka i asistencija.

U prvom dvoboju protiv Italije sjajnim je proigravanjem uposlio Fabregasa koji je matirao Buffona za izbjegavanje poraza na otvaranju Prvenstva. Protiv Irske je i sam zabio te upisao još dvije asistencije, a za svoj drugi pogodak na turniru nije mogao odabrati bolji trenutak. U 14. minuti finala glavom je u mrežu sproveo odličnu asistenciju Fabregasa i tako usmjerio finale na španjolski mlin.

David Silva je na turniru odigrao 411 minuta, prema protivničkim vratarima je uputio deset udaraca i može se pohvaliti vrlo dobrom realizacijom. Bio je važna figura u Del Bosqueovoj igri bez klasičnog napadača, upravo zbog svojih bljeskova. Zbog utrčavanja iz drugog plana, raznovrsnog driblinga i snalažljivosti u protivničkom kaznenom prostoru. Iako je Iniesta generalno važniji za Španjolsku igru, Silva je zbog konkretnijeg učinka i odlučujućih poteza u dvobojima s Italijom zaslužio drugo mjesto.

1. Andrea Pirlo (Italija)

Inače nije običaj da se na prvom mjestu ovakvog izbora nađe igrač koji nije iz pobjedničke momčadi, ali Andrea Pirlo zbog svog utjecaja na talijansku igru i doprinosa talijanskom uspjehu na Europskom prvenstvu zaslužuje tu poziciju.

Španjolski stroj je u finalu pregazio iscrpljenu Italiju i Pirlo tu nije mogao ništa promijeniti. Unatoč tome, postoji razlog zbog kojeg se našao na vrhu. Španjolci su odigrali fantastično natjecanje i momčadski su bili neprikosnoveni. Svaki dio tog stroja je funkcionirao besprijekorno, ali među njima niti jedan igrač svojim igrama nije toliko iskočio iznad svih ostalih, niti jedan individualno nije bio presudan za uspjeh španjolske reprezentacije, koliko je Italiji značio Andrea Pirlo.

U Poljskoj i Ukrajini 33-godišnji veznjak je naprosto blistao. Protivnici Italije su ga na sve moguće načine pokušali zaustaviti, ali u tome nisu uspjeli. Pirlo je na ovom turniru bio najjača karika talijanske reprezentacije. Uvijek je našao malo slobodnog prostora, razigravao je momčad, oduzimao lopte, svih 90 minuta svojim primjerom vodio suigrače i svojim ih rješenjima činio boljima. Unatoč godinama koje ga lagano pritišću, odigrao je svih 570 minuta. Upisao je dvije asistencije i zabio jedini gol na Prvenstvu iz slobodnog udarca.

Ključnu ulogu je odigrao i u raspucavanju s bijele točke u četvrtfinalu protiv Engleza, kada je pri zaostatku Italije "panenkom" svladao Harta i ulio svojim suigračima prijeko potrebnu sigurnost. Pirlo je bio pravi talijanski dirigent, lider Azzurra na terenu i van njega. Da je netko Španjolcima prije prvenstva oduzeo nekog od najboljih igrača, oni bi vrlo vjerojatno i bez njega osvojili titulu. Baš kao što su to uspjeli bez Puyola i Ville. Da je netko Talijanima oduzeo ovakvog Pirla, oni bi ostali miljama daleko od finala u Kijevu.

Zato je Pirlo broj jedan.