Video: Top pet trenutaka hrvatske nogometne reprezentacije

Nakon nešto više od tri tjedna velikim finalom spušten je zastor na 14. Europsko nogometno prvenstvo koje se odigravalo u Ukrajini i Poljskoj. Slavljem protiv Italije Španjolska je osvojila treće uzastopno veliko natjecanje i time došla do povijesnog uspjeha. I dok će se u zemljama sudionicama finala još neko vrijeme analizirati svaki detalj, ostale reprezentacije, a među njima i Hrvatska, već su zatvorile knjigu zvanu Euro 2012.

O igri izabranika Slavena Bilića već je napisano jako puno toga i gotovo je do posljednjeg detalja obrađena svaka sekunda od početka priprema do povratka u domovinu. U ovom tekstu ćemo se, za kraj, još jednom prisjetiti pet trenutaka koji su obilježili nastup reprezentacije Hrvatske na smotri najboljih europskih ekipa.

Nije ni počelo, a već vodimo

Od trenutka kada je izvučena skupina u kojoj će se nalaziti Hrvatska izbornik Bilić i svi reprezentativci su odmah isticali važnost prvog susreta. Osim što je prvi dvoboj s psihološkog aspekta važan na svakom velikom natjecanju susret s Irskom je nosio dodatni pritisak jer u bilo kojoj kombinaciji za prolazak u četvrtfinale bila su neophodna startna tri boda.

Nakon dugo iščekivanja napokon 10. lipnja točno u 20:45 sati sudac Björn Kuipers označio je početak prvog susreta, a cijela Hrvatska je bila pred malim ekranima i strepila za konačan ishod. Manje od tri minute bile su dovoljne da većina Hrvata zaboravi na sve svoje probleme i bar na trenutak bude u potpunoj euforiji.

Kapetan Darijo Srna je prošao po desnoj strani i uputio centaršut prema srcu šesnaesterca. Mario Mandžukić je nenadano ostao sam bez čuvara, međutim u ključnom trenutku se poskliznuo. I kada se činilo da prva prilika pada u vodu Mandžo nekako s poda uspijeva zahvatiti loptu glavom i uputiti je prema irskim vratima. Iako se činilo da je udarac slab te da lopta putuje cijelu vječnost iskusni vratar Shay Given se maksimalno protegnuo, ali lopta se zakoprcala u mreži.

Početak iz snova, kakav se samo poželjeti mogao. Iako su Irci u nastavku susreta došli do izjednačenja Hrvatska je dominirala cijelim susretom te još jednim pogotkom Mandžukića i Nikice Jelavića došla do bodova za koje smo se svi nadali da otvaraju put prema toliko željenom četvrtfinalu.

Italija je bolja, ali Mandžo nas vraća

Drugi susret ponudio je prvu meč loptu kako je izbornik Bilić govorio. Italija je sasvim sigurno veliko ime u europskim i svjetskim okvirima, ali problemi s ozljedama te afera oko namještanja utakmica potresla je talijanski tabor i tu se otvarala prilika. Dodatnu dozu optimizma ulila je dobra igra protiv Irske, ali oprez je izazivala činjenica da su Talijani s aktualnim europskim i svjetskim prvacima odigrali 1:1.

Za prvih 45 minuta protiv Azzura gotovo svi su se složili da je bilo najgore poluvrijeme reprezentacije Hrvatske na Euru. Italija je dominirala, a svi pokušaji da se izolira mozak momčadi Andrea Pirlo padali su u vodu. Poslije nekoliko odličnih intervencija Stipe Pletikose ponadali smo se da bi s 0:0 mogli otići na odmor, ali u samoj završnici prvog dijela iz jednog slobodnog udarca s ruba šesnaesterca Pirlo majstorski zabija za 1:0.

Na odmoru Bilić vuče neke taktičke poteze koji su odmah urodili plodom te igra postaje bolja, a sve je okrunio opet Super Mario. Igrala se 72. minuta kada je jedan centaršut Ivana Strinića preletio talijanske stopere i došao do Mandžukića. Novi napadač Bayerna je mirno primio loptu i došao do onoga o čemu je sanjao uoči susreta, biti oči u oči s ponajboljim svjetskim vratarom Gianluigijem Buffonom. Mandžo u padu zahvaća loptu koja se od stative odbija u mrežu i donosi veliko slavlje, ali i olakšanje.

Osvojeni bod nas ostavlja u igri za četvrtfinale, ali u posljednjem kolu treba izboriti pozitivan rezultat protiv Španjolske.

Modrić za Rakitića i goooo..., ipak Casillas

Uoči susreta protiv Španjolske najveće pitanje je bilo kako zaustaviti taj gotovo savršeni stroj koji 90 minuta ima potpunu i na trenutke dosadnu kontrolu lopte iz čega se rađaju prilike i opasnosti za protivničke vratare. Savršen spoj Barcelone i Real Madrida već godinama oduševljava nogometnu javnost.

U najavi dvoboja Ivan Rakitić je rekao: "Nećemo imati 10-15 prigoda, moramo biti pravi u šansama koje nam se pruže." Kao da je znao što će se dogoditi nekoliko sati kasnije.

Na Areni u Gdansku završavala je 58. minuta utakmice kada je Hrvatska krenula u jedan od svojih rijetkih napada. Luka Modrić se na desnoj strani oslobodio svoga čuvara i "vanjskom" gotovo u trepavicu pogodio Rakitića koji je bio potpuno sam na drugoj stativi. Još dok je lopta bila u letu prema Ivanu većina hrvatskih navijača je skočila i počela slaviti. Međutim od nekud se pojavio Iker Casillas i sjajnom reakcijom bacio u očaj Hrvate.

Teško je pričati što bi bilo kad bi bilo, ali je dojam da je Španjolska bila zrela za poraz i da bi utakmica otišla u potpuno drugačijem smjeru da je bilo malo više koncentracije i sreće kod tog udarca. Na žalost heroj je ispao vratar Real Madrida koji je iskreno priznao: "Da je Rakitić pucao lijevo ili desno, ne bih imao nikakve šanse obraniti."

Velikani u strahu do posljednjih trenutaka

Iako nisu izborili plasman u daljnju fazu natjecanja, izabranici Slavena Bilića su ostavila vrlo dobar dojam na Europskom prvenstvu. Rijetki su trenuci kada unatoč porazu i rezultatskom neuspjehu vlada osjećaj zadovoljstva prikazanim.

U zemlji koja ima izbornika koliko i stanovnika još je teže zadovoljiti stroge, u dosta slučajeva i prestroge kriterije, ali reprezentativci su to ovaj put učinili. Činjenica da su ostavili srce na terenu i u šaci držali dva velikana svakoga Hrvata čini ponosnim.

Velika je stvar doći u situaciju da cijela Italija nekoliko dana priča samo o rezultatu 2:2. Koliko god oni ne željeli priznati to je samo dokaz da im nije bilo svejedno i da su osjetili da bi "mala Hrvatska" mogla pokvariti plan europskim velesilama.

Još jedan melem na ranu zbog ispadanja možemo pronaći i u izjavama Španjolaca nakon susreta koji su redom isticali odličnu predstavu Hrvata: "Imali smo nekoliko vrlo teških trenutaka protiv Hrvatske," ili "Hrvatska je bila odličan protivnik, igrala je na razini Španjolske," ili "Bilo je teže nego što smo mislili."

Naravno da je uvijek bilo i onih koji su govorili da nije to više ona ubojita Španjolska, da Italija nije ni sjena ozbiljne reprezentacije i da je od nje ostala samo povijest, ali kako je prvenstvo odmicalo takve izjave su se mogle sve manje čuti. Na kraju krajeva, svi znamo tko su bili finalisti. Protiv tih reprezentacija Hrvatska je odigrala dvije odlične utakmice i to nas može činiti ponosnima.

Euforija koja nam treba

I ovo Europsko prvenstvo samo je još jednom pokazalo zašto se za nogomet kaže da je najvažnija sporedna stvar na svijetu. Iako su se samo nekoliko dana uoči prvog susreta mnogi preplašili da interes navijača nije na očekivanom nivou, svi su vrlo brzo demantirani.

Hrvati vole nogomet, a reprezentacija je uvijek bila poseban mamac. Oko desetak tisuća ljubitelja kvadratića okupirali je gradove u kojima je nastupala reprezentacija i uz manje iznimke stvorilo atmosferu koja će još dugo ostati u sjećanju lokalnim stanovnicima.

Osim Poznana i Gdanska pozitivan utjecaj Eura se osjećao i u domovini. Puste ulice, svi pred malim ekranima i veliko oduševljenje nakon svakog dobrog rezultata bilo je ozračje koje je vladalo tih dana. Ako se prisjetimo 2010. godine i Svjetskog prvenstva u Južnoafričkoj Republici na kojem nije bilo Hrvata razlike su ogromne.

Može se reći da se radi o efektu kruha i igara, ali je činjenica da je u svim razgovorima glavna tema bila reprezentacija i da su svakodnevni problemi stavljeni u stranu. Zastavice na automobilima, okupljanja na glavnim trgovima i slavlja do dugo u noć su nešto što bismo željeli vidjeti i za dvije godine dok reprezentacija bude nastupala u Brazilu.