Ako nećete vi, tko će?

1. Domaće je domaće

Iako nam kabelski i satelitski programi nude svakakve bajne travnjake, od Lige prvaka do Bundeslige, na domaćim stadionima imate priliku vidjeti mahom domaće igrače, s kojima ste možda dijelili školsku klupu ili simpatiju. Znači, prave ljude s pravim životima, čiji klinci idu u vrtić s vašima. Također, odlazak na utakmicu s prijateljima, druženje i raspravljanje o utakmici je sjajan način da se nakratko zaborave ostale brige.

2. Zvijezde u nastajanju

Mario Mandžukić, Ivica Olić ili pak Luka Modrić nisu pali s čarobnog oblaka, svi su oni počeli svoj put prema međunarodnoj slavi iz malih hrvatskih klubova. Netko je radio s njima, netko je prepoznao njihov talent, netko im je pokazao nogometni put. Zato kad odete na utakmicu Zadra ili Osijeka, Šibenika ili Zagreba, postoji dobra šansa da ćete među 22 igrača na travnjaku gledati i novog miljenika publike u ligama petice.

3. Lokal patriot

Rijetko tko ne uživa u tome da bude bolji od svog susjeda, a jednako mu je tako mrsko biti lošiji od njega, nogomet nudi upravo to. Lokalne međugradske derbije i euforiju pobjede, žal zbog remija i tragediju poraza, sve upakirano u 90 minuta. Također, čovjek mora nečemu pripadati, bio to Junak iz Sinja ili pak Cibalia iz Vinkovaca, za nešto treba imati strast i cijeniti povijest. K tome, kad se navijanjem isprazne emocije, lakše je proći kroz radni tjedan.

4. Za bolji nogomet

Kad bi stadioni bili puni i nogometaši bi davali više i bili bolji kad bi ih više ljudi gledalo. Nogomet bi se navodno trebao igrati zbog gledatelja, pa ako nema gledatelja nema ni nogometa, vrlo logično. Nebrojeni su nogometaši ostali zapanjeni kad su po prvi puta igrali pred punim stadionom, a svaki od njih je kazao isto, da je dao "110 posto" od sebe. Iako je ta konstrukcija naravno smiješna, jasno je što se želi reći, da je naboj kojeg je igrač osjetio pobudio u njemu želju da pokaže baš sve što ima i da – bude bolji.

5. Da spriječite mito i korupciju

Kad na stadionu ima gledatelja, teško je prodati javnosti laži ili tvrditi da se nije dogodilo nešto čemu je svjedočilo tisuću ljudi. Dakle, ako se želi iskorijeniti sudačko nepoštenje, treba suce imati na oku. Jer ako se forumi nakon utakmice zapale, ako se šalju emailovi u HNS i ako se na stadionu viče "krađa!" manja je vjerojatnost da će se počinitelji nepoštenja izvući nekažnjeno.

6. Najbolje uloženih 20 kuna

Kako poplave u Indoneziji imaju direktnog utjecaja na cijenu sladoleda u Makarskoj, tako i vaša posjeta stadionu ima direktni utjecaj na cijenu zdravstvenog osiguranja. Ako će stadioni biti prazni, dječaci će imati sve manje poticaja da se učlane u limače lokalnog kluba, a veći poticaj da ostanu doma pred računalom ili pak se odaju porocima. Bez obzira na to postanu li jednom zvijezde ili pak odustanu od nogometa nakon srednje škole, vjerojatnije je da će postati zdravi ljudi koji pridonose društvu. I manji trošak za proračun.

7. Uprave i financije

Sigurno da ni jednom pojedincu, pa ni ZM-u nije lako čuti psovke na svoj račun, a ukoliko ljudi koji vode klubove ne dožive kritiku neposredno i uživo, lakše će raditi loše stvari i slabo gospodariti nogometnim klubovima. Ako mislite da Uprava vašeg lokalnog kluba radi loš posao, najbolji način da to iskažete jest da dođete i da im to viknete. Nedolaskom kažnjavate samo igrače i trenere.

8. Lako je kritizirati

Izuzetno je lako iz udobnosti vlastite fotelje kritizirati one koji trče i pokušavaju zabiti gol na +35 i na -10. Pošteno je i fer mrznuti i znojiti se s njima, pa onda reći što se ima, kritika tada ima mnogo veću važnost. A ako dođete pa vidite da se u stvari igra sasvim gledljiv nogomet, možda ostanete iznenađeni.

9. Sponzori

Ako ste jedan od onih koji se žale zbog toga što su nogometni klubovi vreće bez dna i ako smatrate da bi oni trebali sami zarađivati za sebe, bio bi red da im pomognete da dođu do sponzora. Kako? Dolaskom na stadion. Nijedan sponzor neće platiti reklamu na praznom stadionu, a bez sponzora je klubovima nemoguće zaraditi za vlastite troškove. Kupnjom ulaznice dakako pomažete platiti (pre)skupe suce, ali i sve one dobre ljude koji kose travu, čiste stolice, postavljaju mreže…

10. Ako nećete vi, tko će?

U doba Facebook revolucija, internetski ratnici su rastuća populacija, ali je klikanje lajka za gladnu djecu ili pak spas životinja čista tlapnja. Jedino što vrijedi jest izlazak iz stana i fizičko prisustvovanje bilo kakvom događaju za kojeg smatrate da ga treba podržati. Ako smatrate da vaš grad treba imati prvoligaški, ili što se toga tiče, vaše mjesto, bilo kakvi, klub, onda je vaša dužnost da to svoje mišljenje i pokažete uživo. Gdje se broji. Prestanite stoga očekivati da se problemi sami riješe i postanite dio rješenja.