Španjolci nakon tri olimpijske bronce kreću po novo sjajno odličje

Bronca 1996. Bronca 2000. Bronca 2008. Uvijek tik do vrha, no nikad na najvišoj stepenici pobjedničkog postolja kako bi još ponosnijih srca gledali kako se kao najviša na Olimpijskom turniru vijori upravo njihova zastava. Španjolska rukometna reprezentacija stoga prije no što na svom Svjetskom prvenstvu početkom sljedeće godine krene u boj za obranu još jedne bronce, a možda i po reprizu zlata iz Tunisa 2005., mora put Londona gdje će na sasvim novom olimpijskom natjecanju pokušati učiniti korak više, opravdati svoje posljednje rezultate te uliti nadu u nadolazeći siječanj.

Nakon odličnih rezultata na posljednjim velikim natjecanjima Španjolska u London zasigurno neće doći smanjenih apetita, upravo suprotno, momčad Valera Rivere unatoč činjenici da u ekipi više nema iskusnih lisaca i standardnih brzih krila koji su godinama predvodili španjolske redove, zna da se uvijek može pouzdati na svoju čvrstu i sigurnu obranu iza koje je vratarski tandem kakvog svaki trener samo poželjeti može, ali i na nove krilne igrače koje je izbornik Rivera dobro istrenirao kako bi uvijek bili spremni istrčati što je brže moguće te postići još jedan laki pogodak. No, ono što je ovoj reprezentaciji glavni plus jest zajedništvo koje je stvoreno prilikom svakog okupljanja i koje je tijekom ovih priprema samo dodatno ojačalo.

Uz izbornika s velikim iskustvom u pobjeđivanju i smišljanju nove, zanimljive taktike koje su proteklih godina polučili itekako dobre rezultate rukometna reprezentacija Španjolske na Olimpijski turnir dolazi u ulozi favorita, s velikim očekivanjima nacije, ali i njih samih te dolazi u trenutku kada se nalazi među najboljim rukometnim momčadima u svijetu, stoga vrijedi vidjeti što su ovi momci spremili za London te kako namjeravaju pokoriti Otok gdje ih na prvoj stanici očekuju Hrvatska, Danska, Mađarska, Srbija i Koreja.

Ususret Olimpijskim igrama

Uloga favorita na Igrama u Londonu Španjolskoj nije pripisana nezasluženo već je ona stigla zahvaljujući njenim rezultatima, posebice onim posljednjima. Naime, iako iza sebe ima razdoblje u kojem je svjetskim zlatom (2005. Tunis) i europskim srebrom (2006. Švicarska) pokorila rukometne krugove, nakon što je prije nekoliko godina nakratko zabljesnula ova je momčad nanizala nekoliko osrednjih rezultata zbog kojih se činilo kako joj je počelo nedostajati igre, motiva, želje i zajedništva. Međutim, izbornik Rivera svoje je rukometaše ubrzo ponovno dignuo na noge te ih je odveo do olimpijske bronce u Pekingu, kao i svjetske bronce u Švedskoj protekle godine, dok je početkom 2012. na Europskom prvenstvu u Srbiji porazom od Hrvatske u susretu za još jedno brončano odličje Španjolskoj ipak pripala drvena medalja.

Kako bi već i na sljedećem natjecanju potvrdili svoju vrlo dobru formu Španjolci su na domaćem kvalifikacijskom turniru u Alicanteu snage odmjerili s Poljskom, Srbijom te Alžirom te su s tri sigurne pobjede i maksimalnim brojem bodova osigurali svoje mjesto u Londonu, a zajedno s njima put Otoka na Igre su krenuli i Srbi.

Uslijedile su potom naporne pripreme za sve momčadi pa tako i Španjolsku koja je svoju spremu za London počela stjecati u Barceloni da bi diljem svoje zemlje, ali i u Andori, nastavila kako s fizičkim dijelom priprema tako i uigravanjem i peglanjem posljednjih detalja pred odlazak na britanski otok. Međutim, nakon toliko treninga i uigravanja Španjolska je svoju spremnost morala negdje i provjeriti stoga je nastupila na jakom turniru u Strasbourgu gdje je u prvom susretu sigurno svladala momčad Islanda (30:26) da bi potom u finalu pripremnog turnira zaigrala s braniteljem olimpijskog zlata, reprezentacijom Francuske, od koje je glatko poražena sa sedam pogodaka razlike (24:31).

Unatoč 1:1 omjeru poraza i pobjeda na turniru izbornik Rivera zadovoljan je i dalje radom cijele ekipe te zahvalan na formi koju je ona stekla tik pred ono najvažnije što slijedi, stoga ovakvo zajedništvo unatoč jednom porazu treba sagledati kao nešto što bi u pravom trenutku moglo prevagnuti protiv svakog tko se nađe na putu.

Najveće zvijezde

Kada se pogleda najveća snaga španjolske reprezentacije, njena obrana, pronađu se dva imena koja naprosto odišu iskustvom, veličinom i značajnošću. Oni su vratarski tandem aktualnog europskog i španjolskog klupskog viceprvaka, oni su dvojac na koji se uvijek možete pouzdati, oni su iskusni lisci Atletico de Madrida, oni su Jose Javier Hombrados i Arpad Šterbik.

No, kada se, pak, zaviri malo dublje u momčad pronađu se i preostala imena dvaju najboljih španjolskih klubova, Barcelone i Atletico de Madrida, poput odličnog kružnog napadača Julena Aguinagaldea kojemu se ne raduje nijedan protivnik, kao i brzog krila Victora Tomasa koji lake pogotke trpa u mrežu bilo kojeg protivničkog vratara bez bojazni i strepnje. U cijeloj priči nikako se ne smije zaboraviti ni najbolji obrambeni igrač ovogodišnjeg Eura u Srbiji Viran Morros, kao ni uvijek neugodni za druge, a izuzetno važni za Španjolce Raul Entrerrios i Joan Canellas.

Izbornik Rivera jako dobro poznaje svoju momčad te ono što oni znaju i mogu stoga nije ni čudo što u njihovu igru na OI uopće ne sumnja:"Znamo što možemo te stoga sa sobom u London ponosno nosimo dva finala i dva polufinala s velikih natjecanja. Prije svega smatram da se u Londonu trebamo bazirati na našim jakim stranama,a to su dobra i čvrsta obrana, brze kontre te općenito igranje dobrog rukometa, a za sve to imamo odlične igrače. Samo se još nadam da će suci nešto više poštivati Aguinagaldea na crti i to će biti to."

Valero Rivera - 70 naslova i još stižu

Bivši rukometaš, a sada trener čitav je svoj rukometni život proveo u Barceloni, naime, nakon što je 1983. završio sa svojom igračkom karijerom Rivera je u aktualnom španjolskom prvaku sjeo na trenersku klupu te ju je grijao narednih dvadeset godina za vrijeme kojih je ova španjolska momčad postala rukometni Dream Team te je odmah u prvoj Riverinoj trenerskoj godini osvojila europski Kup pobjednika kupova, a potom i novih pedesetak naslova među kojima se nalaze kako Europski kupovi tako i Asobal liga i Kupovi Španjolske.

Dugogodišnja pustolovina u Barceloni natjerala je Riveru da napusti trenersku klupu Barcelone te da preuzme neki od menadžerskih poslova, no taj zadatak nije dugo potrajao. Konačno, izborima u Španjolskoj rukometnoj federaciji četiri godine kasnije trofejni Valero Rivera postaje nacionalni izbornik po prvi puta nakon 1993 kada je kao izbornik nastupio na SP-u u Švedskoj.

Upravo tada i kreće novi preporod reprezentacije Španjolske koja ne samo da poboljšava svoju igru već oko sebe diže prašinu, vraća ljudima vjeru u dobre poteze i lijep rukomet te to potvrđuje i rezultatima poput brončanih odličja sa Svjetskog prvenstva i Olimpijskih igara čime najavljuje kako ona i dalje sanja, želi i može ubirati medalje: "Jedan od naših ciljeva ove godine bio je osigurati OI, to je bio moj san kojeg sada imamo ostvarenog. Moja druga nada jest stići do samoga finala turnira,a iako znamo da će nam biti jako teško te da između najboljih momčadi postoji velika ujednačenost u kvaliteti smatramo da imamo dobre šanse i borit ćemo se da ih iskoristimo u potpunosti", kazao je vjerni Barcelonin bivši igrač i trener.

Dosadašnji susreti s Hrvatskom

Rukometne reprezentacije Španjolske i Hrvatske do sada su se susretale dvadesetak puta, a svoj su međusobni ogled započele još davne 1994. u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo. Rivalstvo između ovih dviju momčadi od tada se nadalje pobrinulo za odličan rukomet u njihovim dvobojima koji su bili sve samo ne dosadni. Tjerali su navijače da skaču, luduju, troše živce, a na koncu i da tuguju, ali i raduju se.

Prvi važniji ogled kojeg svi rado pamte jest onaj polufinalni SP-a u Portugalu 2003. kada je Hrvatska upravo preko Španjolske stigla do svog finala u kojem je kasnije ispisala važnu povijest te kojim je osigurala divnu rukometnu hrvatsku budućnost. Uslijedilo je potom novo hrvatsko finale svjetske smotre te pokušaj obrane zlatnog odličja iz Portugala. No, 2005. u Tunisu na putu je stajala Španjolska koja se tada nije dala te je od aktualnog olimpijskog pobjednika preuzela svjetsku krunu te tako stala na put k novom hrvatskom svjetskom zlatu.

Tri godine kasnije Španjolska se na Olimpijskim igrama u Pekingu ponovno pokazala boljom u susretu za treće mjesto u kojem ona ovoga puta nije uzela tu nezahvalnu drvenu medalju, a svima je još uvijek jako dobro u sjećanju i španjolska pobjeda u drugom krugu EP-a u Srbiji ovoga siječnja za koju je Hrvatska na koncu uzvratila slavljem u onoj važnijoj utakmici, borbi za europsku broncu.

Novi ogled ovih momčadi, zakazan za 6. kolovoza, bit će ujedno i posljednji za obje ekipe u grupnoj fazi natjecanja na Ol nakon čega će četiri reprezentacije skupine B krenuti put četvrtfinala, a sve više od toga za sada je još samo san kojeg sanjaju i izabranici Valera Rivere. Vrijedi stoga vidjeti što su pripremili za svoje protivnike te mogu li na svoje domaće Svjetsko prvenstvo u siječnju doći s olimpijskom medaljom iz Londona.