Moratti započeo novo poglavlje, Stramaccioni nova stranica

Na stranu Barcelona i razni ostali atraktivni vrhunski nogometni kolektivi koji su pohodili Split, što zbog novaca, što zbog prijateljstva, dolazak milanskog Intera na Poljud u susretu trećeg pretkola Europske lige, nakon Ajaxa u Ligi prvaka sredinom posljednjeg desetljeća prošlog stoljeća definitivno je jedna od najvećih natjecateljskih utakmica kojoj će svjedočiti splitska publika.

Igrali su Majstori s mora velike utakmice protiv renomiranih protivnika, dolazili su im u goste i HSV i PSV pa Roma, Fiorentina ili Tottenham i Arsenal, no, dvoboj s talijanskim, europskim i svjetskim velikanom bit će prava poslastica za sve ljubitelje baluna.

Jedna turbulentna sezona je iza Nerazzurra, koji su talijansko prvenstvo zaključili na, za njih, nevjerojatno niskoj šestoj poziciji, najgorim plasmanom kojeg su ostvarili još od stvarno davne 1999. godine kada su bili osmi. Financijska kriza i recesija, koji su pogodili gotovo sve svjetske nogometne kolektive posljednjih godina, potaknula je i čelnika Massima Morattija da preispita politiku bacanja novaca u bunar, nova era započela je sramežljivo prije dvije godine, nakon madridskog osvajanja Lige prvaka protiv Bayerna, prijelazno razdoblje traje i danas, no, predsjednik je uvjeren i siguran kako je odabrao pravi put kojim će osigurati stabilnost klubu u narednom desetljeću.

Sličnim stopama, samo u hrvatskim okvirima, odlučio se krenuti i njihov idući europski suparnik - Hajduk.

Grande Inter

Riznica trofeja milanskog sastava puna je gotovo do vrha, uz 18 naslova u Serie A, osvojili su i sedam puta nacionalni Kup, titulu najbolje europske momčadi ponijeli su tri puta, uz dva uzastopna naslova sredinom 60-tih godina prošlog stoljeća, vrhunac gotovo 20-godišnje Morattijeve vladavine osvajanje je Lige prvaka prije dvije godine, kojim je i zaključeno jedno veliko poglavlje, a otvorilo se novo.

U 90-tim godinama prošlog stoljeća vladali su tadašnjim Kupom Uefa, kojeg su osvajali u tri navrata. Titulu najbolje svjetske momčadi, odnosno Interkontinentalni Kup ili Fifino Svjetsko klupsko prvenstvo, osvajali su sva tri puta kada su i imali priliku, nakon što su bili i najbolji u Europi.

U vitrinama im nedostaju kante Kupa pobjednika kupova ili europskog Superkupa, no i bez njih dovoljno je bogata i uspješna povijest ovog nogometnog velikana.

Klub je osnovan 1908. godine, a samo dvije godine kasnije dolaze i do prvog Scudetta. I oni su kroz svoju povijest mijenjali svoje ime, 30-tih godina prošlog stoljeća nosili su naziv Ambrosiana-Inter, a bilo je to vrijeme legendarnog Giuseppea Meazze po kome je milanski stadion dobio ime još 1980.godine. Za navijače Rossonera San Siro će uvijek ostati San Siro...

Zlatno razdoblje Grande Intera bilo je ono 60-tih godina prošlog stoljeća, kada je na trenersko mjesto došao Helenio Herrera. Modificirao je i sustav igre, Catenaccio u pravom smislu te riječi u formaciji 5-3-2, ali s ofenzivno orijentiranim braničima, kao što je to bio legenda Giacinto Facchetti, u čiju je čast jedini dres, onaj s brojem 3, umirovljen. Donio je i novine u odnosima s igračima, uz red, rad i disciplinu, provjere igrača u privatno vrijeme kroz tjedan prije utakmica, karantene, a uveo je i poseban odnos s navijačima, koji su po prvi puta počeli organizirano bodriti svoje ljubimce na travnjaku.

Bio je preteča i prototip današnjeg, modernog nogometnog stratega.

Inter je, ako i svi ostali nogometni klubovi, imao svoje uspone i padove, no, poseban period u povijesti kluba započinje u devedesetima prošlog stoljeća, dolaskom Morattija, kada je počelo i razdoblje velikih transfera. Padali su svjetski rekordi u iznosima dolaskom Ronalda i Vierija, a Nerazzurri postali su sinonim za pijane milijunaše, koji su trošili nevjerojatne iznose na igrače, a tijekom godina kroz klub su prodefilirale desetine igrača, svjetskih nogometnih zvijezda, koje možda i nisu svoje najbolje partije pružali u Interovom dresu.

Ponovno uzlet dogodio se dolaskom Roberta Mancinija za trenera 2004. godine, a Inter nanovo postaje vodeće ekipa Italije, no prava renesansa, doduše kratkotrajna, dogodila se 2008. godine kada na klupu velikana dolazi The Special One...

Prije Mourinha i poslije Mourinha...

Dovođenje Josea Mourinha kao stratega u Inter te 2008. godine bio je najbolji mogući transfer koji je Moratti kao čelnik kluba napravio u razdoblju svoje vladavine. Njegova želja za osvajanjem naslova europskog prvaka napokon se ostvarila.

Iako poraženi u prvoj knockout fazi Lige prvaka u prvoj sezoni Portugalčeve vladavine, naredna sezona bila je njegovo trenersko remekdjelo. Pala je i Barcelona u polufinalu i minhenski Bayern u madridskom finalu, a njegov Inter postat će upamćen i u povijesti talijanskog nogometa kao prva ekipa koja je osvojila tri naslova u istoj sezoni, prvenstveni, onaj u Kupu te europski u Ligi prvaka.

Odlaskom Mourinha u Real i dolaskom Rafe Beniteza, krenulo je novo razdoblje, koje je navijačima i vodstvu Intera trebalo donijeti nastavak radosti i nove klupske uspjehe. No, iako je fantastično otvorio svoj boravak, osvajanjem talijanskog Superkupa te osvajanjem Svjetskog klupskog prvenstva, Benitezu je uskoro presudila loša prvenstvena forma te je kao njegov nasljednik dovedena legenda suparničke, crveno-crne strane Milana - Brazilac Leonardo. Odveo je Leonardo Inter do trofeja na kraju sezone, onog u Kupu, te je na kraju dovukao klub do druge pozicije, ostavivši dobre temelje njegovu nasljedniku prije nego se zaputio u pariško-arapsku avanturu s PSG-om.

Morattijev financijski fairplay doveo je do toga da se na klupi Intera nađe i Gian Piero Gasperini, bivši strateg Genoe, koji si je kao pomoćnika pridružio i bivšeg hrvatskog reprezentativca Ivana Jurića, čovjeka od povjerenja iz genovskih dana. Međutim, loše su se proveli njih dvojica u avanturi na Giuseppe Meazzi, doživjevši poraze u četiri od pet prvenstvenih utakmica. Alfa i omega Intera pogrešku je pokušala ispraviti dovođenjem Claudija Ranierija, koji je trebao svoju dobru trenersku epizodu iz Rima nastaviti i u Milan. Nakon dobrog starta, niti Ranieri nije uspio zaredati sa zadovoljavajućim rezultatima, a samo osmo mjesto tadašnjeg poretka u prvenstvu i eliminacija iz Lige prvaka uvjetovali su i njegovu smjenu...

Era Andree Stramaccionija

Naravno, prerano je za takav bombastični podnaslov, ali dolaskom Stramaccionija na trenersku klupu svakako je započelo novo razdoblje Intera, koje će se nastaviti i u narednim godinama, bez obzira koliko dugo se i on zadržao na klupi, a o njemu ovisi hoće li se taj period izjednačavati s njegovim imenom.

No, veliku priliku je dobio, a na njemu je da pokuša posložiti ekipu, ostvariti rezultate dostojne renomea kluba i izbjeći sudbinu Gasperinija.

Ipak, to možda i neće biti tako teško...

Na mjesto glavnog stratega Intera stigao je iz Primavere, mlade momčadi Nerazzurra, koje je 36-godišnjak uspješno vodio, a kako će se politika novog Intera bazirati na većem korištenju mladih igrača iz vlastita pogona, a ne na dovođenju skupih zvijezda i pojačanja, nije bilo logičnijeg, vidjet će se da li i ispravnijeg, rješenja od upravo Stramaccionija, čovjeka za kojeg i navijači Intera vjerojatno nisu znali kako se točno izgovara njegovo prezime kada je objavljeno da će upravo on biti novi trener.

Stramaccioni je izuzetno turbulentnu sezonu relativno uspješno priveo kraju. Osvajanje šestog mjesta i plasman u kvalifikacije za Europsku ligu svakako su šok za ovog talijanskog velikana, međutim, nužda je natjerala Inter da napravi veliku rekonstrukciju momčadi i u osvježenom, mladolikom i poletnom izdanju krene u novu sezonu, ali i novo razdoblje u njihovoj povijesti.

Presudna za njegovu sudbinu bila je prvenstvena pobjeda 4:2 nad gradskim rivalom u svibnju, kada je Moratti i definitivno odlučio da će sreću okušati s mladim stručnjakom. ""Potvrdit ću Stramaccionija za novog stalnog trenera. U uzbudljivom derbiju Stramaccioni je dokazao svoju klasu, inteligentan je i mislim da može nastaviti s ovim poslom," kazao je tada Interov predsjednik, a vrijeme će pokazati je li (ponovno) pogriješio.

Što se tiče samog igračkog kadra kojim raspolaže Inter, još početkom prošle sezone krenulo se u pravi redizajn momčadi. Prodani su tada Samuel Eto'o, kasnije i Thiago Motta, dok su se na ulazu u novu sezonu riješili još i Makedonca Gorana Pandeva, a otišli su iz kluba i Diego Forlan, koji je u Interu zaboravio igrati nogomet, Sulley Muntari, koji je preselio u crveno-crni rivalski dres Milana. Lucio je sreću potražio u aktualnom prvaku Juventusu, dok je s mlađahnim Nizozemcem Lucom Castaignosom napravljen dobar posao prodajom u Twente, za peterostruko veći iznos nego za koji je bio doveden. U mirovinu je otišla i klupska legenda i ikona, Kolumbijac Ivan Cordoba.

Kao značajnija pojačanja dovedeni su odlični 26-godišnji Kolumbijac Fredy Guarín iz Porta, koji je tako samo nastavio svoju prošlosezonsku posudbu, ali sada s ugovorom s talijanskim velikanom te 30-godišnji Rodrigo Palacio, koji je stigao iz Genoe i nije baš u cvijetu mladosti, ali je izuzetno zahvalan igrač te može igrati na nekoliko različitih ofenzivnih pozicija u sastavu. Svaki od njih plaćen je manje od deset milijuna eura, što je za Interove pojmove iz prošlosti sitniš.

Iz Udinesea je stigao i odličan slovenski vratar Samir Handanovič, koji je na otvaranju sezone sigurno obukao jedinicu, čime je i iskusni brazilski čuvar mreže Julio Cesar bio primoran potražiti novog poslodavca, što još uvijek bezuspješno traži. Cesar, baš poput Giampaola Pazzinija, nije prijavljen za ovosezonske europske nastupe te se očekuje kako će se do kraja prijelaznog roka skrasiti u nekoj drugoj sredini. Izgleda kako slična sudbina čeka i Douglasa Maicona, koji se također ne nalaz na popisu putnika za Split pa je tako i potvrđena sumnja kako će i on vjerojatno biti dobro unovčen tijekom ostatka ovog ljetnog prijelaznog roka. Srbin Dejan Stanković, koji je u Interu već osam godina, također se ne nalazi na popisu igrača prijavljenih za Europu te je još uvijek neizvjesno hoće li i on nastaviti svoju karijeru u Nerazzurrima.

Stramaccioni će tako sigurno u novu sezonu krenuti s Handanovićem među vratnicama, dok će kapetansku traku još jednom ponijeti neuništivi, gotovo 39-godišnji, Javier Zanetti, legenda svjetskog nogometa, a ne samo Intera, koji će definitivno na terenu biti produžena trenerska ruka mladom stručnjaku. Posljednje utakmice prošle sezone Argentinac je provodio više vremena na veznim pozicijama nego u obrani, ali eventualnim odlaskom Maicona, mogao bi se ponovno naći na desnoj strani obrambenog reda.

Posljednju liniju trebao bi, umirovljenjem Cordobe, popuniti Matias Silvestre, koji je stigao na posudbu iz Palerma, a društvo će mu praviti rumunjski iskusni stoper Cristian Chivu, reprezentativac Italije Andrea Ranocchia, prekaljeni Argentinac Walter Samuel, 22-godišnji Brazilac Juan, dok će za desnu stranu biti zadužen i 26-godišnji Brazilac Jonathan, a za lijevu njegov gotovo japanski vršnjak Yuto Nagatomo.

Veznim redom Intera trebao bi i ove sezone upravljati fantastični Nizozemac Wesley Sneijder s kojim bi se odlično trebao nadopunjavati Kolumbijac Guarin. Iskusni i borbeni 32-godišnji Argentinac Esteban Cambiasso i dalje će neumorno ganjati suparnike po travnjaku, dok se od mladog 20-godišnjeg Brazilca Coutinha već nadolazeće sezone očekuju velike stvari i potvrda ogromnog nogometnog potencijala, nakon što se vratio s posudbe iz Espanyola. Bit će tu mjesta i za Rickyja Álvareza, Argentinca, koji je krajem prošle sezone kod Stramaccionija dobio zapaženu ulogu na lijevoj strani terena, a za dio minutaže trebali bi se izboriti i novopridošli Gaby Mudingayi, koji je na posudbi iz Bologne te Nigerijac Joel Chukwuma Obi ili Kenijac McDonald Mariga.

Od napadačkih mjesta, jedno će još neko vrijeme biti rezervirano za Diega Milita, s kojim bi se trebao nadopunjavati i novak Rodrigo Palacio. Kako je Pazzini na odlaznim vratima te kako mladi strateg ne računa na njegove usluge, otvorilo se mjesto u momčadi i za jednog Hrvata, koji je posebno vezan upravo za Interova budućeg suparnika...

Marko Livaja živi svoj san...

Kada već nije dobio priliku da u dresu Bilih zaigra na prepunom Poljudu, 18-godišnjaku Marku Livaji, mogao bi se ipak ostvariti dječački san, samo što će to biti u crno-plavom dresu milanskog Intera.

Kakva će to samo priča biti za mladog napadača, ukoliko u nadolazećem dvoboju trećeg pretkola Europske lige dobije koju minutu protiv svog bivšeg kluba u svom rodnom gradu?

Livaja je ponudu milanskog velikana, koja se jednostavno nije mogla odbiti, dobio kao 16-godišnjak, prije dvije godine i od tada se kalio u Primaveri, mladoj ekipi Intera, da bi dolaskom Stramaccionija, on i uz još nekolicinu vršnjaka, nogometnih nada Nerazzurra, dobio priliku priključiti se prvom sastavu.

Još od Darija Šimića, Hrvatska nije imala nogometaša koji bi u zaigrao u milanskom Interu pa će dolazak Marka Livaje na Poljudu biti popraćen s izuzetnim zanimanjem.

U posljednjoj pripremnoj prijateljskoj utakmici pred službeni početak sezone i prvu natjecateljsku utakmicu protiv Hajduka Inter je odigrao kod škotskog Celtica, odigrao neodlučeno, postigavši izjednačujući pogodak u samoj završnici susreta.

Makar nije postigao pogodak, Livaja je asistirao za Rodriga Palacia, odigrao je gotovo sat vremena te utakmice, što je možda i najbolja najava kako će mladi napadač i protiv Hajduka dobiti na početku sezone svoj određeni dio minutaže. Uz Livaju i strijelca Palacia, zaigrali su još i Handanović, Zanetti, Chivu, Ranocchia, Nagatomo, Mudingayi, Palacio, Guarin, Cambiasso, Livaja i Milito, dok su zbog lakših ozljeda teren ranije napustili Silvestre, Jonathan i Sneijder pa se može se očekivati da će Stramaccioni između njih izabrati koja će jedanaestorica istrčati na Poljudu u četvrtak.

Bez obzira što će nakon dugo vremena izbivati iz najelitnijeg europskog natjecanja, milanski Inter s novom ekipom, novim trenerom, na stvarnom početku novog klupskog poglavlja sigurno neće olako shvatiti Hajduk i sigurno će pokušati napraviti sve kako bi za ugodni početak sezone bez previše problema osigurala europsku jesen: "Trenutno smo mislima samo u Europskoj ligi i u utakmici s Hajdukom i stvarno želim da ove sezone u ovom natjecanju ostvarimo što bolji rezultat," ozbiljno je najavio strateg Intera, na što se nadovezao iskusni Esteban Cambiasso:

"Kao što sam ponovio i mnogo puta pred kraj prošle sezone, godina kakva je iza nas ponekad je potrebna. Pomogla nam je da naučimo nešto novo iz naših pogrešaka i započnemo jedno novo razdoblje u Interovoj povijesti. Nakupilo se ljutnje i frustracije u nama zbog neuspjeha i želimo se što prije vratiti na pravi put."

Priliku za demonstraciju svih promjena koje je napravio na ulasku u novu sezonu Inter će dakle imati već u četvrtak, u velikom nogometnom spektaklu na prepunom splitskom Poljudu.