Konačno momčad sposobna suprotstaviti se Barceloni

Uspjeli su Barcelonu dobivati i Chelsea i Inter u Ligi prvaka, uspio je to i u Mourinhov Real, prvo u španjolskom kupu, a potom i u Primeri prošle sezone, uključujući i pobjedu na Camp Nou kojom je zapečaćena titula prvaka.

No, niti nakon jednog od tih susreta, i niti nakon jedne od tih sezona, nije ostalo previše sumnje o tomu tko je najbolja momčad na svijetu. Barca nije bila nepobjediva, ali bila je kvalitetom nedostižna. Barcelona je gubila, ali Barcelona nije bila natpucana, nije bila stisnuta, nije bila izgubljena ili jednostavno nadigrana. Bunker, autobus i kontra, to je bio jedini način, čak i za Real. Nitko nije ušao u ring i izmjenjivao udarce s Barcelonom. I nakon briljantne Realove lanjske sezone u kojoj je zasluženo osvojen naslov prvaka Španjolske, Barcelona je smatrana favoritom Primere ove sezone, i favoritom Lige prvaka (svjedoče tomu i kladionice).

Svijet, još uvijek, smatra Barcelonu najboljom svjetskom momčadi, bez obzira na samo jedan, za Barcelonu prilično nevažan trofej, prošle sezone (Kup kralja). Shvatljivo, jer takvu razinu terenske i rezultatske dominacije nije imala niti jedna momčad u proteklih 30 godina.

Dva susreta protiv Reala nisu nužno u potpunosti promijenila takvo razmišljanje. Barcelona je bila očigledno bolja momčad u prvom susretu, mogla je i trebala slaviti boljim rezultatom od 3:2, a nakon što je ostala bez isključenog Adriana, parirala je jako dobro snažnom, goropadnom Realu na Santiago Bernabeu punih sat vremena. Štoviše, taj period igre dobili su Katalonci s 1:0. To može samo izuzetna momčad.

No, onih prvih 30 minuta Real je pregazio Barcelonu. Real je ušao u spomenuti ring i zadao puno više udaraca. Ne bi to inače bila takva vijest jer Real je skupocjena, super kvalitetna momčad kojoj gotovo svatko može naletiti na volej, no Barceloni se to ne događa. I u rijetkim važnim utakmicama koje je izgubila gotovo nikada nije nadigrana, tek u Milanu protiv Intera, i samo periodično u ligaškom te kup ogledu s Realom.

Nikada nije u pola sata ostala bez šanse dok je protivnik zabio dva pogotka, a mogao je barem još toliko da je Higuain bio precizniji.

Real je usporio nakon tako brutalnog starta, Barcelona je uspjela i s igračem manje nametnuti svoj stil igre u jednoj mjeri, no Real joj nije dopuštao igrati kroz sredinu, a ranjivost je pokazao samo na poneku dugu loptu iz zadnje linije Barcelone. Madriđani mogu biti jedino nezadovoljni realizacijom, te činjenicom da nisu uspjeli iskoristiti puno propuha u Barcinoj obrani da prije riješe utakmicu, no sve ostalo bilo je za pet.

S druge strane, bilo bi nepravedno prema Titu Vilanovi donositi nekakve velike zaključke nakon četiri utakmice, posebno jer već stoji sjajno u Primeri zahvaljujući neshvatljivo lošem startu Reala. Uostalom, ukupno je s Realom ipak odigrao 4:4 iako su Valdes i Mascherano poklonili dva gola protivniku, a da je Messijeva lopta u završnici susreta odsjela u mreži, danas bi se više pisalo o sjajnom karakteru katalonske momčadi s igračem manje.

No, obrana Barcelone izgleda loše, porozno, dekoncentrirano, neuigrano, nespremno i sporo. Dakako, za standarde Barcelone. Valdesova pogreška je shvatljiva i prihvatljiva, Barcelonina igra kreće od vratara i puno bi toga izgubila kada bi Valdes ispucavao lopte poput Kelave, no pogreške i nepažnja braniča već je drugi problem. Mascherano je poklonio pogodak Higuainu, Pique je imao prste kod pogotka Ronalda iako kredit za sjajan potez ide i Portugalcu, Jordi Alba krivac je za pogodak Osasune i općenito je porozan u obrani, a Adriano je i prije crvenog kartona bio najlošiji igrač na terenu, istina na "krivoj strani" koja mu očito nije sjela. Barcelona je primila barem jedan pogodak u svakoj utakmici ove sezone, a bez obzira što je reputaciju najbolje momčadi svijeta stekla kroz napadačku igru - Katalonci su primali jako malo golova. Primjera radi, u dvije šampionske sezone prije prethodne, u 76 utakmica primili su samo 45 golova. Ove sezone, u ukupno četiri odigrane primili su šest.

Istina, Vilanova je donio i određene pozitivne inovacije u napadačku igru Barcelone koja je sada malo okomitija, koja se češće odlučuje za udarce izvana i koja malo češće ulazi u direktne prodore po krilima umjesto stalnog vraćanja lopte u sredinu.

Iako je teško zamisliti da tako kvalitetna momčad, tako uigrana i tako uspješna može napraviti veliki korak nazad, posebno s trenerom koji poznaje te igrače i taj sustav, Vilanovu čeka težak izazov. Koliko god mu puno toga išlo na ruku, nije lako uskočiti u cipele Josepa Guardiole i nastaviti niz onakvih uspjeha. Kredibilitet će najlakše graditi pobjedama, no ako Barca malo zakašljuca, i Blaugrana bi mogla postati ranjiva na nezadovoljstvo u svlačionici. "Sve je super i sve je za pet" dok se pobjeđuje, no Fabregas, Villa, Song, Pedro, Thiago i drugi neće biti posebno zadovoljni čestim boravkom na klupi. Vođenje takvih igrača jedan je od najtežih zadataka svakog trenera; Vilanova se do sada uvijek mogao baviti samo taktikom, sada će morati razmišljati o takvim stvarima.

Jose Mourinho, pak, može biti vrlo zadovoljan reakcijom svojih igrača na njegovo jasno iskazano nezadovoljstvo utakmicom u Getafeu. Kraljevi su oduševili Bernabeu smotavši Barcelonu u prvih pola sata, i sada napunjeni samopouzdanjem kreću graditi pobjednički niz koji bi ih približio Barceloni u Primeri. Dva kola zaista su malo, ali pet bodova u takvoj ligi, gdje je razlika između vodećeg dvojca i "ostatka svijeta" golema, nisu zanemariv zaostatak - Mourinho zna da u skoro vrijeme nema pravo na puno kikseva.

U ovom "ratu svijetova" svoju je prvu rolu odradio i Luka Modrić, odigravši vrlo dopadljivih 10-ak minuta. Da se Song nije ispriječio na putu lopti pri Modrićevom udarcu u odličnoj šansi, bio bi to debi za pamćenje, no i ovako se hrvatski reprezentativac ne može požaliti. Mourinho ga je očito želio, dao mu je povjerenje u ovakvom susretu usprkos tek dva odrađena treninga i usprkos fizičkoj nepripremljenosti, a suigrači su ga dočekali s brojnim znakovima podrške, zagrljajima, "peticama". Luka je, pak, u deset minuta ostavio vrlo dobar dojam, dajući Realu upravo ono što mu treba - pokretljivost, brza i precizna odigravanja.

Modrić će imati zaista sjajnu šansu u Realu ostaviti dubok trag u europskom nogometu. Real ima odlična krila, efikasne napadače, ima tog sjajnog Cristiana Ronalda, ima dva ofenzivno kvalitetna lijeva beka, što je raj za kvalitetnog veznog igrača, a u sredini nema konkurente ranga Xavija i Inieste koji bi bili nedodirljivi. Modrić je raznovrsniji od Xabija Alonsa, Özila i Khedire, može odigrati na sve tri pozicije i to mu nudi šansu da postane prilično standardan prvotimac. Španjolski nogomet morao bi odgovarati Modriću više od Premiershipa, baš kao i igra Reala gdje svatko zna igrati i gdje će lopta u gotovo svakoj utakmici uvelike biti u Realovom posjedu. Sve je na Luki, ima okruženje u kojem njegovo znanje i talent mogu biti iskorišteni do granica potencijala. U Kraljevskom klubu će točno saznati gdje su.

Kada se ekran obriše od svih prljavština el clasica - ružnih startova, padanja, glume, vike, naguravanja, osuđivanja, sudačkih odluka, niskih udaraca, Pepea i Pedra - ostaje zaista najveći nogometni spektakl na svijetu. Najbolji nogomet, najbolji klubovi, najbolja utakmica.

Najbolji svjetski igrač i nogometaš dovoljno sjajan da mu, makar ove godine, oduzme tu krunu.

Najbolja svjetska momčad i momčad dovoljno sjajna da joj oduzme tu neopipljivu krunu. Na malo dulji period.

Sjajan uvod u sezonu, a da ne spominjemo kako Bayern, Manchester United, Manchester City, Juventus ili europski prvak Chelsea ne namjeravaju samo biti statisti u utrci za naslovom najboljeg kluba u Europi...