Ibrahimović sa suigračima na Maksimir donosi dašak pariškog glamura i katarskog bogatstva

Paris Saint-Germain je osnovan 12. kolovoza 1970. godine, u prvu francusku ligu je ušao četiri godine kasnije te od tada iz nje nije ispao. Klub je to koji je u svojoj povijesti često imao vrlo snažnu financijsku potporu, ali ju je rijetko uspijevao pretočiti u uspjehe na terenu. U 42-godišnjoj povijesti PSG je tek dvaput osvojio francusko prvenstvo. Bilo je to 1986. i 1994. godine, a čak sedam puta je završavao na drugom mjestu.

Nešto više uspjeha klub je imao u nacionalnim kupovima. Osam puta je osvojio Kup Francuske, tri puta je osvajao Liga kup, a dvaput je osvojio Superkup. Na međunarodnoj sceni nije imao mnogo uspjeha te se može pohvaliti tek jednim europskim trofejem i još jednim nastupom u finalu.

Novo poglavlje u povijesti kluba započelo je 2011. godine kada je upravljanje nad njime preuzela tvrtka Qatar Investment Authority s Nasserom Al-Khelaifijem na čelu u ulozi predsjednika kluba.

Nositelji igre

Otkad su klub preuzeli strani investitori u momčad su sletjela brojna zvučna pojačanja. Među najboljima i najskupljima svakako se ističu ofenzivni veznjak Javier Pastore, defenzivni veznjak Thiago Motta te napadač Kevin Gameiro, igrači koji su stigli u sezoni 2011./2012. Uoči nove sezone u Pariz su još stigli napadači Ezequiel Lavezzi i Zlatan Ibrahimović, vezni igrač Lucas Moura te stoper Thiago Silva.

Standardni igrači u momčadi još su vratar Sirigu, braniči Jallet i Alex te veznjaci Matuidi, Nene i Menez.

Evidentno je kako Paris Saint-Germain na raspolaganju ima zaista veliki broj izrazito kvalitetnih igrača, ali također je očito kako u toj momčadi još uvijek nije sve sjelo na svoje mjesto. Pravo je čudo kako je u prošlogodišnjoj utrci za prvaka Francuske pobjedu nad pariškim klubom odnio Montpellier, a ni ulazak u novu sezonu nije posebno uspješan. Unatoč velikim ulaganjima u prva tri kola su upisana tek tri remija, a igrači su tek dvaput našli put do protivničke mreže. Pred trenerom Paris Saint-Germaina je još mnogo posla kako bi skupinu odličnih individualaca povezao u kompaktnu cjelinu.

Trener

Uloga trenera ove momčadi pune istinskih zvijezda pripala je trofejnom talijanskom treneru Carlu Ancelottiju. Iskusni strateg rođen je 10. lipnja 1959. godine u mjestu Reggiolo u Italiji. Prije trenerske karijere bio je uspješan nogometaš, a igrao je na poziciji veznog igrača. U igračkoj je karijeri branio boje samo tri kluba. Parme, Rome i Milana, a bio je i talijanski reprezentativac. Za nacionalnu momčad je prikupio 26 nastupa te postigao jedan pogodak.

Trenersku karijeru je započeo 1995. u Reggiani, koju je odmah uveo u Serie A, ali je unatoč tome otišao iz kluba već nakon prve sezone. Od 1996. do 1998. je vodio Parmu, koju je odveo do drugog mjesta u talijanskom prvenstvu, da bi 1999. na klupi Juventusa naslijedio Marcela Lippija. U dvije sezone nije došao do trofeja pa je 2001. preselio u Milan. S Rossonerima je osvojio dvije Lige prvaka, dva europska Superkupa, Svjetsko klupsko prvenstvo, 2003. godine Kup, a 2004. Superkup i Serie A. U sezoni 2002./2003. Uefa ga je proglasila trenerom godine.

2009. godine je preselio u engleski Chelsea, s kojim je već u prvoj sezoni osvojio Premiership, FA Kup i Community Shield. U drugoj sezoni je ostao bez trofeja pa je morao napustiti Stamford Bridge. Za novu destinaciju u svojoj karijeri odabrao je Paris Saint-Germain. Klub je preuzeo 30. prosinca 2011. godine, a sezonu je okončao na drugom mjestu francuskog prvenstva. Nakon velikih financijskih ulaganja u klub, od njega se u sezoni 2012./2013. očekuju velike stvari.

Stadion

Paris Sain-Germain svoje domaće utakmice od 1973. godine igra na Parku prinčeva. Stadion je to smješten u jugozapadnom dijelu Pariza. Stadion prima 48.712 gledatelja, čime je treći najveći u Francuskoj. Djelo je arhitekata Rogera Tailliberta i Siavasha Teimourija, a njegovo današnje izdanje otvoreno je 1972. godine. Naziv Park prinčeva dobio je zbog svoje lokacije. Naime, izgrađen je na mjestu nekadašnjih kraljevskih lovišta.

Stadion je poznat po svojoj akustičnosti zbog čega ga u Francuskoj nazivaju i Zvučnom kutijom. Od značajnijih reprezentativnih utakmica Park prinčeva je ugostio finale Europskog prvenstva 1984. godine u kojem je Francuska s 2:0 pobijedila Španjolsku, a na njemu su igrane i utakmice Svjetskog prvenstva 1998. godine. Jedna od njih bila je i utakmica za treće mjesto, Hrvatima dobro poznata zbog pobjede nad Nizozemskom 2:1.

Od važnih klupskih utakmica na ovom su stadionu odigrana dva finala Kupa prvaka. 1975. godine Bayern je svladao Leeds 2:0, a 1981. godine je Liverpool s 1:0 bio bolji od Reala iz Madrida. 1998. godine na Parku prinčeva je igrano i finale Kupa Uefa u kojem je Inter s 3:0 pobijedio Lazio.

Povijest u Ligi prvaka

U Ligi prvaka aktualni francuski viceprvaci nisu imali previše uspjeha. Nastupili su tek pet puta, a najveći uspjeh im je polufinale 1995. kada ih je u dvije utakmice s 3:0 nadigrao Milan. U ostalim nastupima nisu uspjeli ostvariti značajniji uspjeh. Jedini europski trofej pariški je klub osvojio 1996. kada je u finalu Kupa pobjednika kupova s 1:0 pobijedio Rapid iz Beča. Sezonu kasnije PSG je igrao finale istog natjecanja, ali je poražen od Barcelone.

Dinamovi izgledi

Iz treće jakosne skupine Dinamo je teško mogao dobiti jačeg protivnika. Po snazi bi se s Paris Saint-Germainom mogao mjeriti jedino Juventus. Iako francuski klub novu sezonu nije otvorio na željeni način te je nakon tri kola na 12. mjestu s tri osvojena boda, bit će to vrlo težak zadatak za Čačićevu momčad. Razlika u individualnoj kvaliteti igrača je ogromna, gotovo neusporediva, ali na terenu će i jedni i drugi imati po 11 igrača. Iznenađenja su uvijek moguća.

Ipak, realno gledajući, Dinamo je lani teško stradao od Lyona, a po igračkoj kvaliteti ovogodišnji PSG bi trebao biti i jači suparnik. Modri će se teško nositi s Ibrahimovićem i društvom, a glavni cilj hrvatskog prvaka u tim dvobojima trebao bi biti izbjegavanje visokog poraza. Osvajanje boda protiv ovako snažne i skupe momčadi bio bi veliki uspjeh, dok bi pobjeda bila prava senzacija.