Ni jedan od četiri hrvatska izbornika nema "belgijske noćne more". Hoće li ih imati Štimac?

Hrvatska je protiv Belgije dosad igrala pet utakmica i zanimljivo - šestu našu međusobnu utakmicu vodit će već peti različiti izbornik hrvatske momčadi. Miroslav Blažević, Mirko Jozić, Otto Barić i Slaven Bilić nemaju "noćne more" na spomen belgijske momčadi, vidjet ćemo hoće li ih nakon kvalifikacija za SP 2014. imati Igor Štimac.

Ždrijeb je Hrvatsku i Belgiju dvaput zaredom svrstavao u istu kvalifikacijsku skupinu. Prvi put u kvalifikacijama za SP 2002. u Japanu i Južnoj Koreji, potom odmah i u sljedećem ciklucu - za EP u Portugalu 2004. Oba puta Hrvatska je prošla dalje, prvi put zajedno s Belgijcima, kojima su Japan i Koreja ujedno i posljednji nastup na velikom natjecanju dosad.

Belgija je 2000. godine bila pretposljednja, 72. utakmica Ćire Blaževića na klupi Hrvatske. "Nula" u Bruxellesu mu nije presudila, no jest naredna u Zagrebu protiv Škotske, a još više politička hajka nakon podrške hrvatskim generalima u kojoj je sudjelovao i Ćiro.

U prvoj utakmici između Belgije i Hrvatske nastupio je i današnji naš prvi vratar Stipe Pletikosa, a igrali su i aktualni predsjednik HNS-a Davor Šuker, izbornik Igor Štimac i članovi stručnog stožera Igor Tudor i Krunoslav Jurčić.

U Hrvatskoj smo Belgiju dočekali u listopadu 2001. i tražili pobjedu kojom bismo preskočili Belgiju i njih poslali u dodatne kvalifikacije za Japan i Južnu Koreju. Mučili smo se i napadali sve do 15 minuta prije kraja, kad je Alen Bokšić zabio jedan od svojih rijetkih, ali vrijednih pogodaka za Hrvatsku, koja je s Mirkom Jozićem na klupi izborila svoje drugo Svjetsko prvenstvo u nizu.

Novi okršaj s Belgijom ponudio je novi imperativ. U kvalifikacije za EP 2004. Otto Barić krenuo je domaćim remijem protiv Estonije i porazom u Bugarskom, pa je samo pobjeda nad Belgijom ostavljala mogućnost da se ipak dočepamo Portugala. "Herr Otto" je po svom običaju "tražio dva nova igrača" i pronašao jednog, ali vrijednog - Dadu Pršu.

U svojoj prvoj utakmici za reprezentaciju dotad "nepoznati nogometaš/automehaničar" iz Monaca bio je najbolji na terenu i bio inicijator uvjerljive pobjede od 4:0, koja je Hrvatsku vratila u igru. I označila početak jedne od najljepših hrvatskih sportskih priča s hrvatskim "Hrabrim srcem" u glavnoj ulozi.

Uzvrat u Bruxellesu Hrvatskoj je donio prvi i zasad jedini poraz od Belgije, no već smo tada bili svjesni da se još uvijek možemo "izvući". Domaćom pobjedom protiv Bugarske osigurali smo dodatne kvalifikacije i tamo preko Slovenije skočili sve do Portugala.

Slaven Bilić potencijal belgijske reprezentacije "snimio" je u proljeće 2010., dogovorivši prijateljsku utakmicu u Bruxellesu. Tada je u A selekciju "Crvenih vragova" već počeo stizati novi val, koji dvije godine kasnije "prijeti" hrvatskom putu prema Brazilu. Zaigrali su tada i Kompany i Vermaelen i Witsel i Hazard i Lukaku.

No, Hrvatska je i tada pokazala da je bolja momčad, iako je to bilo vrijeme "tranzicije" između neuspjeha u kvalifikacijama za SP 2010. i uspješnih kvalifikacija za EP 2012. Niko Kranjčar postigao je pobjednički pogodak, a većina "udarnih snaga" koje će pokušati ukrotiti Belgiju ovog tjedna bila je i tada u hrvatskom dresu na stadionu Roi Badouinea.

U međuvremenu su Belgijci "odrasli", njihovi igrači u prosjeku igraju u boljim klubovima nego Hrvati, imaju uistinu puno potencijala za velike stvari na reprezentativnom planu u desetljeću koje dolazi. No, Hrvatska u Bruxelles nikako ne ide u svojstvu "glinenog goluba". Nadajmo se da će momčad koju Igor Štimac probere utišati belgijsku euforiju i da će se u Bruxellesu još jednom pjevati - hrvatske pobjedničke pjesme.