Dinamo u borbi za dizanje ugleda i bodovnog konta, Ancelottiju će trebati strpljenja

Kakav bi bodovni učinak bio uspjeh za zagrebački Dinamo?

Bilo kakav osim "nule" na kontu. Nakon lanjske "pljuske" koju je Dinamo dopio od Lyona na Maksimiru u jednoj od najnevjerojatnijih utakmica u svojoj povijesti (i najtežem porazu) potvrđena je statistika Modrih koja kaže da su momčad s najgorim učinkom ikad u fazi po skupinama Lige prvaka.

S takvim skorom nije lako imati neki veliki imperativ u ovoj sezoni; istina, skupina možda nije toliko jaka - Real Madrid i Lyon vjerojatno su kudikamo jači od Porta i PSG-a - ali u glavama igrača maksimirskog kluba prije svega treba biti oprez, maksimalna koncentracija i hrabrost.

Ako se svemu nabrojanom doda i faktor sreće koji je u nogometu, pa i u sportu općenito često ono što odlučuje utakmice, Dinamo bi mogao premašiti očekivanja mnogih i uzeti pokoji bod, možda i nešto više od toga.

S ovakvim sastavom i u ovakvoj skupini veći je uspjeh odigrati koncentrirano 90 minuta u svih šest kola i pružiti dostojne partije nego se boriti za pozicije. Obično onda i plasman u takvim situacijama zna ugodno iznenaditi, pa bi i eventualan proboj u nokaut-fazu Europske lige osvajanjem trećeg mjesta u skupini bio ravan senzaciji.

U čemu (i komu) leže šanse Dynama iz Kijeva da pomrsi račune favoriziranom dvojcu?

Dynamo je, prije svega, momčad s velikim europskim iskustvom. Nevjerojatno zvuči podatak da još od 1976. kijevski klub konstantno igra u natjecanjima pod okriljem Uefe - i gotovo nikada nije bio slučajni prolaznik. U posljednjih pet sezona ovaj se kadar može pohvaliti polufinalom Kupa Uefe 2008./2009. te četvrtfinalom Lige prvaka prije dvije sezone.

Dakle, iako ga mnogi često smatraju autsajderom, a ne favoritom za prolazak skupine, Jurij Sjomin zna kako od svojih igrača izvući najbolje i napraviti kvalitetan rezultat u Europi.

Na papiru možda nemaju šanse protiv Porta ili Paris Saint-Germaina, ali nogometaši Dynama mogu se uzdati u kolektiv. Iz momčadi tijekom proteklog prijelaznog roka nije otišao nijedan važniji igrač, a dovedeni su iskusni igrači poput Nigerijca Taiwoa, Portugalca Miguela Velosa, Brazilca Raffaela ili hrvatskog reprezentativca Nike Kranjčara.

Nošeni zanosom nakon ovoljetnog Europskog prvenstva u njihovom gradu i zemlji, igrači Dynama mogli bi odgovoriti izazovu koji ih čeka u skupini A i zadati glavobolje Vítoru Pereiri, Carlu Ancelottiju te Anti Čačiću.

Na kojoj će razini u Ligi prvaka biti konkurentan Porto bez sjajnog Hulka?

"Hulk je bio odličan igrač koji je mnogo značio Portu i želimo mu sve najbolje u novoj sredini. Međutim, Portove su metode rada takve da se njegov odlazak neće previše osjetiti", izjavio je jučer u Zagrebu kapetan portugalskog kluba Lucho González.

Klupska politika Porta nije držati u svojim redovima zvijezde koje će mu donijeti trofeje; Porto je, baš kao i drugi brojni drugi klubovi koji nisu u samom vrhu europskog nogometa "osuđen" na prodaju. Igrači dolaze i odlaze, no uvijek se dovode ili stvaraju mladi i perspektivni nogometaši koji će zabljesnuti u plavo-bijelom dresu.

Iako je Hulk pošao putem novca u Zenit najvećim transferom ljeta za 40 milijuna eura, Zmajevi svoj život nastavljaju dalje. Možda će ove sezone netko od napadača teško odraditi takvu ulogu kao što ju je proteklih sezona odrađivao Hulk i donositi Portu trofeje, ali s vremenom će se taj nedostatak pokriti nekim drugim, novim, možda i boljim igračem.

Porto je ovog ljeta pojačao napadačku liniju trima novim igračima od kojih najviše obećava Kolumbijac Jackson Martínez, a u svojim redovima ima igrače koji dulje poznaju klupsku filozofiju i način igre, Silvestrea Varelu te Jamesa Rodrígueza. Mišljenja sam da se izostanak Hulka neće toliko odraziti na rezultat jer Porto nikad nije bio "FC Hulk", nego je utakmice nerijetko dobivao kolektiv.

Carlo Ancelotti osvojio je dvije Lige prvaka, još je jednom igrao u finalu. Koliko igrača, a koliko vremena nedostaje Talijanu da i PSG učini konkurentnim za ovakvo natjecanje?

Najvažnija teza pri odgovoru na ovo pitanje jest da Paris Saint-Germain nije nastupao u Ligi prvaka punih osam godina. Istina, imali su Parižani tri solidne sezone nakon toga u Kupu Uefa odnosno Europskoj ligi, ali klub, grad i navijači dosta dugo nisu osjetili kako je to sudjelovati u najelitnijem europskom klupskom nogometnom natjecanju.

Vrhunski se rezultat u Europi - čast izuzecima - ne postiže "preko noći". Niti silan broj skupih (i kvalitetnih) pojačanja ne mogu jamčiti da će se PSG "prošetati" ovom skupinom. Nije Carlu Ancelottiju bilo lako, uostalom, niti u domaćem prvenstvu, gdje je u pet kola triput remizirao, a vodeći Marseille već mu bježi šest bodova.

Nije PSG jedini klub kojemu su odjednom, nakon velikog ulaganja bogatih ljudi s Istoka, počele rasti ambicije. Jedan Manchester City tek je u trećoj sezoni nakon značajnog ulaganja u momčad uspio doći do naslova domaćeg prvaka, dok istovremeno u Ligi prvaka nije prošao niti skupinu.

Moguće je, dakako, da Ancelottiju sreća bude više naklonjena, no tek će sustavan rad na dulje vrijeme i uigravanje momčadi na željeni način Parizu moći donijeti "opipljiviji" rezultat u Europi na proljeće i ostvarivanje želja vlasnika i dobrog dijela navijača, a to je naslov europskog prvaka. U svakom slučaju, nakon dvije do tri utakmice u skupini stvari će već biti puno jasnije.