Kreće novi olimpijski ciklus, a Goluži na vrata kucaju svjetski juniorski prvaci

Hrvatska u novi kvalifikacijski ciklus za odlazak na još jedno veliko natjecanje ulazi u Osijeku, 31. listopada, u dvoboju protiv Slovačke, dok ju samo nekoliko dana kasnije čeka gostovanje u Latviji. Okršaji s Mađarima, koji se također nalaze u ovoj skupini na rasporedu su travnju iduće godine.

Iako Slovaci imaju solidni reprezentaciju i nisu baš bezopasan suparnik, sigurno nisu ekipa od koje bi Hrvatska trebala strepiti. O Latviji, koja je rukometni liliputanac, da i ne govorimo. Za utakmicu u Osijeku, nakon naporne prošle sezone, dugačkih priprema te nastupa na Olimpijskim igrama, izbornik Slavko Goluža odlučio je malo rekonstruirati ekipu. Posao su mu olakšale ozljede pojedinih do sada ključnih i standardnih igrača, koji su dobili priliku za oporavak u klupskom okruženju, no postavlja se pitanje je li u potpunosti pogodio s pozivanjem njihovih zamjena, al i uvođenjem novih imena?

London je iza rukometaša, brončana medalja naravno da je veliki uspjeh, no, želje samih igrača, izbornika kao i javnosti bile su usmjerene ka osvajanju zlata. Potrebno je pronaći novi sportski motiv, osim samog nacionalnog naboja koji sigurno kod rukometaša nikada nije bio upitan. Baš zato su nadolazeći kvalifikacijski susreti protiv suparnika koji ipak nisu iz prve jakosne skupine odlična šansa da se u ekipu unese toliko potrebna 'svježa krv', kako bi se isprobale individualne kvalitete pojedinih igrača, napravila selekcija, ali i kako bi se reprezentativna igra oplemenila nekim novim obrambenim i napadačkim zamislima.

Kako bi se što spremnije dočekala svjetska smotra u siječnju iduće godine u Španjolskoj.

Rukomet nije poput nogometa. Veliki okršaji nacionalnih rukometnih reprezentacija održavaju se svake godine, a u nevjerojatno zgusnutom i napornom klupskom rasporedu, malo je prilike za reprezentativna okupljanja. Institut prijateljskih utakmica poput onih u nogometnom svijetu, na kojima bi se isprobala nova igračka i taktička rješenja, gotovo da i ne postoji. Osim neposredno pred neko natjecanje, kada više i nema puno vremena za ispravljanje grešaka i uvođenje novih ideja.

Rukometnih talenata u Hrvatskoj ne nedostaje. Mlađe selekcije redovito na velikim natjecanjima u svojim dobnim kategorijama osvajaju medalje, ali i njeni igrači redovito na tim natjecanjima osvajaju titule najistaknutijih pojedinaca, uz epitete najboljih u generaciji. Nema bolje prilike za njih za okus reprezentativne atmosfere, od ovakvih kvalifikacijskih utakmica, pogotovo pred veselom domaćom atmosferom, kakva će sigurno rukometaše dočekati u Osijeku.

S druge strane, hrvatska rukometna reprezentacija posljednjih godina možda se i olako (prijevremeno) riješila usluga nekih zaslužnih igrača, poput Špoljarića, Metličića, Sulića i sličnu pogrešku jednostavno si ne smije više dopustiti, ukoliko želi nastaviti niz odličnih rezultata. No, biologija jednostavno radi svoje, godine idu, a naporni klupski ritam troši rukometaše i mora se iskoristiti svaka prilika kako bi se sačuvalo glavne karike. Kako bi ih što dulje mogli gledati u reprezentativnom dresu.

Napraviti savršeni balans u reprezentaciji najteža je izbornička zadaća.

"Mi smo počeli pripremati četverogodišnji ciklus. Nitko nije odbačen, puno je utakmica i obveza, a najvažnije je da svi treniraju, da nisu ozlijeđeni, da mogu pratiti naš ritam i da dobro igraju. Sve ostalo bit će naše slatke brige," najavio je Goluža prilikom objave posljednjeg reprezentativnog popisa.

Kvaliteta, a ne godine, trebao bi biti glavni kriterij pri sastavljanju ekipe za neko veliko natjecanje. No, posao izbornika nije samo na papiru odabrati najbolja imena. On mora u svlačionici napraviti pobjedničku atmosferu, potaknuti zajedništvo igrača, uskladiti njihove karaktere, što je podjednako zahtjevan posao kao i onaj upravljanja momčadi za vrijeme utakmice.

Vratari

U zasluženu mirovinu vjerojatno je otišao zlatni dečko hrvatskog rukometa, koji je s reprezentacijom još od sredine 90-tih godina prošlog stoljeća, a sudjelovao je u gotovo u svim najvećim uspjesima. Titule olimpijskog pobjednika iz Atlante i Atene, srebra sa Svjetskih prvenstva s Islanda i iz Tunisa, bronca iz Srbije s Eura, kao i bronca iz Londona, uz nošenje hrvatskog stijega na otvaranju posljednjih Igara, zaokružile su njegovu bogatu reprezentativnu karijeru. Trenutno brani u danskom KIF Koldingu i naravno da s 36 godina na leđima još nije rekao zbogom rukometu. Iz vratarske perspektive pred njim još može biti nekoliko godina dobre karijere, sve je pitanje pronalaska sportskog motiva, a izostanak s popisa za kvalifikacije sigurno je nagovijestio kako aktualni izbornik ipak ima nove planove za poziciju među vratnicama.

Titulu prvog vratara preuzet će 27-godišnji Mirko Alilović, čuvar mreže u Veszpremu, koji ima sve predispozicije da se razvije u vrhunskog svjetskog golmana, ali koji jednostavno još nije u potpunosti ispunio svoj potencijal.

Društvo će mu u predstojeće dvije kvalifikacijske utakmice praviti mladi Zagrebaš Filip Ivić, kadetski europski prvak iz 2010. godine. Reprezentativni debitant je u dosadašnjim utakmicama ne otvaranju sezone pokazao o kakvom se talentu radi. Ne samo u regionalnoj SEHA ligi, nego i na velikoj sceni EHF Lige prvaka, pogotovo u dvoboju s fantastičnom Barcelonom te je definitivno opravdao pruženu reprezentativnu priliku.

Međutim, na vrata reprezentacije kuca i još nekoliko vratarskih imena, na koja sigurno treba obratiti pažnju. Mate Šunjić jako je dobar u našičkom Nexeu, ali 25-godišnji čuvar mreže možda bi trebao napraviti iskorak u karijeri, zaigrati na nekoj većoj rukometnoj sceni, a ne samo u regionalnom natjecanju. Gdje bi svoje sposobnosti mogao dokazivati iz tjedna u tjedan, na visokoj natjecateljskoj razini.

Vratarski dvojac Šego - Pešić napustio je redove hrvatskog prvaka pred početak ove sezone te se tako sigurno udaljio od reprezentacije, no Šego je jedan od najboljih pojedinaca poljske Wisle Plock, dok se Pešić odlično snašao u slovenskom Mariboru. Obojica su u odličnoj formi u posljednje vrijeme, nositelji igre svojih momčadi te se na njih svakako ne smije zaboraviti.

No, ima Hrvatska još vratarskih talenata. Matej Ašanin, 19-godišnjak iz Samobora, osvajao je najsjajnije medalje u mlađim dobnim reprezentativnim kategorijama. Posljednjih godina bio je ugovorno vezan za CO Zagreb, branio je na posudbama u Splitu i Varaždinu, no, od ove sezone brani za španjolski Ademar Leon s kojim je potpisao na dvije godine. Prepoznatljive je konstitucije kojom podsjeća na Šterbika, a već se polako priviknuo na novu sredinu te polako dobiva sve više prilike u ovom i više no solidnom španjolskom klubu, kako u prvenstvu tako i u Ligi prvaka.

Sjajne uspjehe u mlađim kategorijama s reprezentacijom napravio je i Ante Vukas, 21-godišnji Triljanin, koji je branio u Splitu, a od ove sezone nalazi se u njemačkom bundesligašu TUSEM Essenu, gdje polako dobiva sve više prilike. Svjetski juniorski prvak iz Tunisa od prije tri godine, bio je dio sjajne generacije s Marićem, Stepančićem, Špremom, Špelićem, Huđom, Markotićem i Sliškovićem, koja polako kuca na vrata seniorske selekcije...

Krila

Hrvatska trenutno nema praktički nikakvih briga oko igrača na krilnim pozicija. Čupić i Horvat igrači su svjetske klase na desnoj strani, dok se na lijevoj za poziciju zamjene odličnom Štrleku bori nekoliko imena. Goluža je na početku kvalifikacija odlučio izostaviti 31-godišnjeg Ninčevića, koji u berlinskom Füchseu već godinama igra dobar i efikasan rukomet, no, u reprezentativnom okruženju rijetko je prikazivao svoje kvalitete.

Poziv je za dva nadolazeća kvalifikacijska susreta dobio 24-godišnje krilo Zagreba Hrvoje Batinović, koji je već bio u krugu reprezentativaca. No, iako je pred početak ove sezone redove Splita zamijenio onim CO Zagreba, nije se posebno iskazao ana terenu, a zanimljivo kako kod izbornika Goluže on ima prednost pred Špremom, koji je pak kod trenera Zagrebaša Goluže njegov prvi izbor. Na desnoj strani u njemačkoj Bundesligi i dalje u dresu Gummersbacha mreže trese Vedran Zrnić. 33-godišnjak možda nije više igrač na kojeg bi se moglo računati dugoročno, no, ukoliko će biti potrebno, dobro je znati kako još uvijek može uskočiti u reprezentativni dres. Horvatova zamjena u Zagrebu je Jerko Matulić, međutim, iako ima još prostora za napredak, još uvijek nije opravdao očekivanja an početku nove sezone. A dobio je solidnu minutažu u regionalnim utakmicama hrvatskog prvaka.

Vanjske pozicije

Sve je jasnije kako posljednjih godina Ivano Balić ne može na svojim leđima sam nositi reprezentaciju do uspjeha. Godine, ali i naporan klupski i reprezentativni ritam učinile su svoje. Međutim, odlazak u madridski Atletico dokazuje kako je Balić i dalje spreman za vrhunski rukomet. Naravno, ne čitavih 60 minuta utakmice. Iako nije isti tip igrača, Domagoj Duvnjak pokazao je kako je legitimni nasljednik maestra na srednjem vanjskom, no točnije, boljeg od Duvnjaka Hrvatska na toj poziciji trenutno nema.

Ivano je sigurno bio možda i najviše razočaran što u Londonu Hrvatska nije otišla do kraja. U turnir je ušao u dobroj formi, nakon dugo vremena bez ikakvih zdravstvenih problema, no, ostao je dojam kako ga Goluža nije koristio u onim ključnim minutama na terenu, kada se lomio rezultat. Balić je svjestan kako su mu to vjerojatno bile posljednje Olimpijske igre i zato mu je tim teže palo što oko vrata nije završilo zlato. Ipak, to ne znači da njegov reprezentativni put mora biti završen. Goluži je posao olakšala činjenica što Balić ima problema s ozljedom rebara pa se ionako nije našao na popisu. Izbornik je najavio kako će sa svim igračima popričati, a bilo bi odlično kada bi našli zajednički jezik.

Ivano Balić i dalje je potreban Hrvatskoj.

Drago Vuković, Jakov Gojun, Mrko Kopljar i Denis Buntić standardni su reprezentativci na koje se oslanja Goluža, no, ozljedama Lackovića i Bičanića otvorilo se još koje mjesto za poneko relativno novo ime.

Ivan Slišković, još jedan iz zlatne juniorske generacije 2009. godine dobio je poziv među seniore, a mladi lijevi vanjski Nexea može se samo nadati kako ga ozljeda zadobivena u subotnjem regionalnom nastupu protiv Vardara neće zaustaviti u nastupu među 'velikim dečkima'. Poziv su dobili i Zagrebaši Josip Valčić i Marko Matić, čija forma u posljednje vrijeme nikako nije reprezentativna.

Zanimljivo kako ispred 24-godišnjeg Matića u klubu veću minutažu dobiva 20-godišnji Stipe Mandalinić, još jedan hrvatski rukometni biser, dok na poziciji lijevog vanjskog Hrvatska ima još nekolicinu kvalitetnih, talentiranih rukometaša, koje je Goluža u ovom trenutku zaobišao.

Iskusniji Alen Blažević jedan je od boljih igrača mađarskog Pick Szegeda, redovitog sudionika Lige prvaka. Nikola Špelić s 21 godinom predvodnik je slovenskog Maribora, dok na veliku europsku scenu dolazi i Marko Mamić.

Mamić je ovog ljeta iz Moslavine umjesto u Zagreb otišao u švicarski Schaffhausen, gdje ovaj 18-godišnjak dobiva sve više prilike, a posebno će mu u sjećanju ostati nedavni poraz u Ligi prvaka kod berlinskog Füchsea, no, više zbog njegovih čak devet postignutih pogodaka.

Juniorsko svjetsko zlato od prije tri godine nosi i Vedran Huđ, tada proglašen za najboljeg srednjeg vanjskog turnira. Huđ je pod ugovorom s mađarskim Veszpremom i sigurno je jedan od igrača na kojeg u budućnosti treba obratiti posebnu pozornost.

Nikako se ne smije zaboraviti niti na Antu Kaleba, u ovom trenutku možda i najvećeg hrvatskog rukometnog talenta. U aktualnoj sezoni nije dobio pravu priliku među Zagrebašima te je otišao na posudbu u premijerligaša Dubravu. Već u prvoj utakmici, protiv Siscije, briljirao je s devet pogodaka iz isto toliko pokušaja, dokazavši kako se na toj natjecateljskoj razini kvalitetom debelo ističe od ostalih igrača.

Fantastičnim igrama na početku sezone oduševio je i mladi Luka Stepančić, koji je također pokazao da se radi o svjetskom talentu, a uz pravilan i konstantan razvoj Roberta Markotića, više niti dvojac Kopljar - Buntić na poziciji desnog vanjskog neće sa stopostotnom sigurnošću čekati dostavu izbornikova poziva.

Kružni napadači

Na nedavno priču oko oproštaja Igora Vorija od reprezentacije izbornik Slavko Goluža odlično je reagirao te je u izravnom razgovoru s kapetanom dogovorio kako će se Vori ipak pojaviti na početku ovih novih kvalifikacija.

Vori, ako jedan od najboljih svjetskih pivota, i dalje će biti jedan od stupova hrvatske obrane, ali Goluža mora pametnije koristiti njegove usluge i ravnomjernije mu rasporediti minutažu. Odlasci na velika natjecanja samo s jednim kružnim napadačem preriskantni su, ali i Goluža jednostavno mora biti svjestan kako su Vorijevi fizički kapaciteti sve slabiji i kako jednostavno mora imati pomoć još jednog pivota, kako bi i u obrani, ali i u napadu u minutama provedenim na terenu njegov učinak bio maksimalan.

Trenutno se na Golužinom popisu našao i Željko Musa, standardni pivot poljskog Kielcea. Međutim i 22-godišnji Zagrebaš Marino Marić svojim je igrama sve bliže ulasku u krug reprezentativaca. Njegov vršnjak iz Nexea Krešimir Kozina, također je još jedan od zlatnih juniora iz Tunisa koji polako skreće pažnju na sebe, dok je Goluža u dvoboju Zagreba i Szegeda imao prilike iz prve ruke pobliže upoznati i tamošnjeg pivota, 24-godišnjeg Antonija Pribanića, koji je također zanimljiv igrač.

Goluža je možda s više hrabrosti mogao ući u novi olimpijski ciklus, jer Slovačka i Latvija primjereni su protivnici protiv kojih se mogla sastaviti drugačija, 'mlađa', a istovremeno dovoljno kvalitetna reprezentacija, koja bi vjerojatno upisala obje kvalifikacijske pobjede.

Hrvatska ima pregršt talentiranih rukometaša i većina Londonaca mogla je u Osijeku s tribina pratiti utakmicu, navijati za reprezentaciju, napuniti baterije pozitivnim atmosferom, prebaciti teret na leđa nekih novih mladih snaga, koji bi u natjecateljskim utakmicama imali priliku dokazati zaslužuju li ili ne mjesto među Kaubojima. Jer, uskoro će ponovno trebati krenuti u akciju.

Prosinac je blizu, kao i početak priprema za Operaciju Španjolska, odnosno Svjetsko prvenstvo u siječnju iduće godine.