Ambiciozna Cedevita igra promjenjivo, ali ide u dobrom smjeru

Božidar Maljković u svom kratkom periodu na klupi Cedevite vodio je zagrebačku momčad na ukupno 15 utakmica. U tih 15 dvoboja ostvario je osam pobjeda i sedam poraza. Čelnike kluba sigurno najviše bole neuspjesi protiv nominalno slabijih i realno puno jeftinijih ekipa, Splita, Zadra i MZT-a. No u Euroligi u skupini koja je iznimno jaka ekipa sve više pokazuje svu svoju kvalitetu. Nakon lošeg starta i četiri poraza uslijedile su dvije pobjede. Prvo je pala Caja Laboral (76:69), a nakon toga u pravoj drami nakon dva produžetka i Žalgiris (108:106).

Dakle, Cedevita u ovoj sezoni igra dosta promjenjivo. U Euroligi su počeli pobjeđivati vrlo jake i kvalitetne klubove dok u regionalnoj ligi pružaju puno neuvjerljivije predstave. Postavlja se pitanje koji je razlog tome? Da li je stvar u pristupu utakmicama u ABA ligi, o kojem je govorio Miro Bilan nakon poraza u Skoplju, da li su možda napravljene neke pogreške pri slaganju momčadi ili jednostavno još nije prošlo dovoljno vremena da se ekipa posloži do kraja?

Počevši od analize ekipe, po mišljenju autora ovog teksta napravljena je najveća pogreška na poziciji playmakera. Amerikanac Marques Green i Makedonac Vlado Ilievski prema dosad prikazanoj igri daleko su od očekivanja. Ilievski je kasno došao i izvan je forme, iako igra sve bolje (prosječno zabija u ABA ligi 3,1 koš za 15,4 minute, u Euroligi 6 koševa za 18,4 minute) dok Green u dosta utakmica, a pogotovo euroligaškim (prosječno zabija u ABA ligi 7,1 koš za 25,8 minuta, u Euroligi 6,5 koševa za 25,1 minutu) pokazuje svu limitiranost u svojoj igri. Sa svojih 165 cm, jednostavno nije u stanju obavljati funkciju zbog koje je doveden u klub. To je da bude prvi play i nosioc ekipe, igrač koji će razigravati i predvoditi momčad. Ako ih usporedimo s lanjska dva playmakera, Draperom i Princom, nameće se zaključak da ove godine klub nema kvalitetnije organizatore igre nego lani, štoviše možda i manje kvalitetne. Na ostalim pozicijama igračka križaljka je dosta kvalitetno riješena, jedino možda nedostaje jedna fizički jaka četvorka.

Prije početak natjecanja u ABA ligi Cedevita je bila svrstavana u krug uskih favorita za njeno osvajanje. To je i potvrdila pobjedom na vrućem terenu u Podgorici gdje do sada nikad nije slavila. No već u trećem kolu je doživjela prvo veliko razočaranje. Poraz u Splitu od istoimenog domaćina. Nakon toga uslijedile su vrlo važne pobjede protiv Crvene zvezde (doma) i Union Olimpije (u Ljubljani), da bi u šestom kolu doživjeli novo razočaranje teškim porazom na svom parketu od Zadra (67:83) i u osmom kolu poraz od makedonskog MZT-a u Skoplju. Kada se sve sumira zagrebački se klub s omjerom 5-3 ipak nalazi u dosta povoljnoj situaciji na 3. poziciji na ljestvici i zaostaje samo jednu pobjedu za vodećima. No kada se pogleda igra koju su do sada pružili u regionalnom natjecanju čelne ljude kluba sasvim sigurno neke stvari mogu zabrinjavati.

Trener Maljković u više je navrata ponavljao kako se prave i ozbiljne ekipe ne mogu stvoriti odjednom, preko noći. Isto tako nakon neuvjerljivih igara i poraza u ABA ligi trener konstantno ponavlja kako su mu igrači umorni i kako je malo njih sposobno igrati dva natjecanja usporedno. No postavlja se pitanje raspodjele minutaže među njima. Mnoge začuđuje vrlo mala minutaža Gorana Sutona i Marka Cara, dva igrača koja bi mogla biti vrlo iskoristiva, pogotovo u ABA ligi. Stoga iznenađuje činjenica da Car u prvih osam kola regionalne lige u tri utakmice uopće nije nastupio, dok je u ostalima dobio vrlo skromnu minutažu. Slična je situacija sa Sutonom koji u ABA ligi igra u prosjeku vrlo skromnih 6,3 minute, a ako se sjetimo njegovih igara prošle sezone u dresu Cibone u kojoj je pokazao svoju kvalitetu još manje postaju jasni ovi potezi trenera Cedevite.

Također jedan od razloga za promjenjivu formu treba tražiti i u činjenici da je ova ekipa vrlo kratko zajedno i da im je potrebno vrijeme za uigravanje. No sigurno da je povratak Marka Tomasa nakon ozlijede vrlo značajan za klub. Iako još nije u punoj formi kvalitetno odrađuje obrambene zadaće i daje novu dimenziju cijeloj momčadi. Kada podigne razinu fizičke pripremljenosti bit će jedan od nosioca ekipe.

Također u rosteru Cedevite izgledne su neke promjene. Bit će zanimljivo pratiti razvoj situacije oko Gelabalea kojem ugovor s Cedevitom ističe 15.12. i s kojim sportski direktor Matej Mamić već pregovara o nastavku suradnje, a i razvoj situacije s najvećim talentom hrvatske košarke Darijem Šarićem za kojeg su vrlo zainteresirani vodeći ljudi kluba. Isto tako ne treba isključiti mogućnost da dođe do promjene i na poziciji organizatora igre.

Na kraju nikako ne smijemo zaboraviti mlade snage Cedevite u prvom sastavu. Luka Babić pokazao se kao izuzetno koristan igrač, a i Jusuf Nurkić je upisao svoje prve euroligaške minute (protiv Armanija u Zagrebu). Tu su i Buva, Mustapić, Rogić, Lebo i Bundović.

Javnost i navijači možda su pretjerano nestrpljivi. Klub se gradi godinama, čak desetljećima, a Cedevita sasvim sigurno ide u dobrom smjeru. Maljković košarku ima u malom prstu, ekipa je posložena tako da s pravom konkurira za sam vrh regionalne lige i naslov prvaka Hrvatske. Prvu sezonu u Euroligu uskoro će apsolvirati, izvući pouke i krenuti naprijed (iako i tu postoje šanse za nastavak natjecanja, a u tom slučaju biti će vrlo zanimljivo pratiti kako će se sezona odvijati do kraja). Tedeschi i Veber znaju kako, ostalima na čelu s Maljkovićem treba dati vremena, a onda ne sumnjamo kako će Cedevita napraviti još koji korak naprijed. U svakom slučaju, Zagrepčani idu u pravom smjeru i to svakako treba podržati.