Što Elvis i Ćiro imaju zajedničko?

Može li Ćiro pronaći baš Dinamovu slabu točku za prvi uspjeh na klupi Pjesnika?

Mišo Gulić: Jasno da može. E da, i Elvis je živ, Amerikanci su bili na Marsu, Rodman je izvanzemaljac, a potpisnik ovih redova je zgodan i šarmantan kao Brad Pitt. Nemojmo se zavaravati i budimo na trenutak ozbiljni. Dakle, sve je moguće, ali koliko je realno o tome se može raspravljati. Naime, Zagreb naprosto nema tu kvalitetu niti na jednoj poziciji kojom bi mogao kompenzirati sve one prednosti koje ima Dinamo, a u tome im neće pomoći ni domaći travnjak. Ćirine gromoglasne najave i "prijetnje" zapravo su plod velikog straha i nastojanje da iz svojih igrača izvuče maksimum kako realno ne bi doživjeli katastrofu, čime bi "kum Zdravko" došao na svoje. Možda bi se bolje bilo priupitati hoće li Ćirin ego izdržati Mamićev trijumfalni hod Ulicom Pjesnika nakon odigranih 90 minuta.

Ivana Strahija: Pošto je Dinamo pao (i) protiv Zadra, apsolutno se ne smije reći da prvak Hrvatske sigurno pobjeđuje. No, ako se pogleda logički, Dinamo s obzirom na okupljenu kvalitetu, manjak problema u financijskom smislu i uz svo iskustvo koje njegovi igrači imaju apsolutno ne bi smio gubiti. To na stranu, statistički gledano, i "ćorava koka prije ili kasnije ubode zrno", pa se i Zagrebu, pošto je već gubio protiv svih prvoligaša, može dogoditi da pobijedi protiv Dinama ili pak otrgne bod. No, nekako ne vjerujem da će se to dogoditi zbog taktičke pripreme, prije zbog nemotiviranosti Dinamovaca ili pak njihovog lošeg dana. Ćiro jest najuspješniji hrvatski izbornik i veliki motivator, a jedino mnogo veća želja za pobjedom, uparena s prije navedenim uvjetima, može stvoriti takav ishod.

Branimir Korać: Ćiro prvo mora pronaći dobru točku u momčadi Zagreba pa tek onda gledati kako da taj dobar dio iskoristi protiv Dinama. Da Zagreb ima neku "fajtersku" liniju i takav profil igrača, još bih i rekao da će uspjeti naći neku rupu i iznenaditi prvaka, ali kako Zagreb trenutno izgleda, da je Dinamo poput švicarskog sira, nisam siguran da bi pronašli rupu. Ne mislim da ovakav Zagreb ima išta tražiti u ovom dvoboju. Dinamove slabe točke će se vidjeti i osjetiti samo ako Zagreb odigra svoju najbolju i najborbeniju utakmicu ove sezone. Ćiro Blažević mora prvenstveno gledati kako će pokrpati sve rupe u svojoj momčadi, a tek onda misliti o Dinamu. Njegov brod pušta na sve strane. Igrači za početak moraju pokazati puno više krvi i želje na travnjaku.

Je li Henri Belle opravdao svoj status velikog pojačanja Splita i hoće li biti čovjek odluke protiv svog bivšeg kluba?

Mišo Gulić: Govoriti o Henriju Belleu u bilo kojem kontekstu gdje se u najmanjoj i najnevinijoj mjeri spominje riječ "pojačanje", zapravo je besmisleno. Jedno što je uspio od svog dolaska je promašiti nekoliko velikih prigoda, navući bijes dijela suigrača i većeg broja navijača i pokupiti previsoku plaću u odnosu na ono što pruža. Sigurno je da mu motiva neće nedostajati, jer vrlo ružno je završila njegova epizoda u Istri. Često to bude okidač za "inatljivu" briljantnu predstavu, ali još češće se dogodi da igrač naprosto izgori u prevelikoj želji, odnosno da u glavi utakmicu odigra puno prije i nego li je počela.

Ivana Strahija: Bellea sam gledala u nizu utakmica, u dresu Istre i Splita, no nije me se dojmio kao igrač koji dobro surađuje s ostalim igračima ili koji ima jasnu ideju što i kako. Nogometni talent i znanje postoje, a zašto ih još nije uspio kapitalizirati do kraja, to samo on zna. Možda je dio problema njegovo zločesto ponašanje, koje je prije zadavalo glavobolje Igoru Pamiću, a sad splitskim stratezima. Za sada se ne može reći: Da, to je bio sjajni potez Splitovaca, dovođenje Bellea, jer je on u 18 odigranih utakmica, dakle s velikom minutažom, ostvario skromni učinak od jednog gola i četiri asistencije. S obzirom da ima tek 23 godine, Kamerunac još stigne sazrijeti, i kao osoba i kao nogometaš.

Branimir Korać: Teško mi je procijeniti je li Belle opravdao ulogu velikog pojačanja jer bih za to morao odgledati puno više utakmica Splićana nego što sam to imao priliku. No prema onom što sam vidio, a sjetivši se silne pompe oko njegovog prelaska u Hajduk, a zatim i Split, od Bellea se možda očekivalo više. Neosporno je riječ o igraču odličnog poteza koji je sposoban riješiti utakmicu u kratkom roku, međutim upada u oči da je kao napadač postigao tek jednan pogodak. Ipak, nadoknadio je to brojem asistencija. Hoće li biti čovjek odluke protiv Puljana? Mogao bi biti. Poznaje Puljane jako dobro, zna njihove slabe točke i mogao bi to kapitalizirati. Uostalom, predugo čeka na drugi gol u prvenstvu, možda je stiglo pravo vrijeme za njega.

Hoće li obveze u Kupu utjecati na izvedbe Zadra i Cibalije u derbiju začelja?

Mišo Gulić: Odgovor na ovo pitanje moguće je isključivo kao zaseban pogled na oba slučaja (čitaj: kluba). Naime, za Zadar je ta obveza bila "slatka", pobjeda protiv Slavena je potvrda da se u njima krije mnogo više talenta i znanja od onog što pogled na ljestvicu sugerira, stoga novu prvenstvenu obvezu ulaze još spremniji i samopouzdaniji. S druge strane, Cibalia je došla do remija u slavonskom derbiju, što će reći da je to "tanak" ulov pred uzvrat, a zna li se da su vinkovačko-osječki međusobni dvoboji "od posebnog značaja", jasno je da 1:1 nikom u Genscherovoj nije izmamilo osmjehe. Dakle, prednost ipak ide na stranu Zadra.

Ivana Strahija: Zadrani nesumnjivo imaju ono nešto, što im u velikim i teškim utakmicama daje onu malu prevagu koja protivnike ostavi u čuđenju. Skinuli su dva vrijedna skalpa u Kupu, Dinamo i Slaven Belupo, a u razgovoru s Antonijem Mršićem prošlog tjedan saznala sam i da zadarski strateg ima jasan plan "napada", u prvenstvu je protiv Dinama odmarao vedete, umjesto da krene punom snagom samo zbog ponosa i inata, pa su Slaven Belupo prvotimci dočekali svježi i željni akcije, a isto će biti i protiv Cibalije, posebno nakon sjajnog rezultata u utorak. Kod Cibalije bi problem umora mogao biti nešto veći, jer mi se čini da Željko Kopić nije odmarao igrače u Kupu, a tu je i pitanje puta. Utakmica bi trebala biti zanimljiva, a mislim da je Cibalija u lošijoj poziciji što se tiče odmorenosti i snage.

Branimir Korać: Cibalia je igrala protiv Osijeka, Zadar protiv Slaven Belupa, imali su i jedni i drugi zahtjevne susrete, a sada se sastaju međusobno. Ne, manje-više kako jednima, tako i drugima. Nije bilo isključenja, niti značajnih ozljeda u tim susretima, jedina je razlika u tome što je Cibalia igrala dan kasnije, a još ju očekuje i naporan put do Zadra. To je jedina prednost Zadrana u ovom dvoboju. Na domaćinu je da iskoristi tu nešto veću svježinu i s tom pobjedom uhvati priključak s Cibalijom.

Hoće li visoka novčana kazna zbog incidenta s navijačima Miji Caktašu biti dodatni motiv za bolje igre ili "uteg oko noge" i nepotrebni pritisak?

Mišo Gulić: Definitno pritisak, uteg ili kako god ga nazvali. Do tog trenutka, u kojem je Mijo odlučio "proćakulati" s nekoliko navijača, upravo je on slovio za najmirnijeg i najnenametljivijeg igrača Bijelih. Što bi se reklo "kuća - posao - kuća", bez skretanja sa strane. Što se dogodilo u glavi mladog nogometaša, teško je reći, ali to mu sigurno neće pomoći. Slika je to koja će mu se motati po glavi u narednoj utakmici, iako, gostovanje je vjerojatno i najbolja opcija koja mu se mogla dogoditi. U Osijeku će ionako biti "jezgra" Torcide i najodaniji tifosi koji su mu dali podršku i koji mu to ne zamjeraju, a do sljedećeg dvoboja stigne se prometnuti i u velikog junaka, čak i onih kojima je te riječi i uputio.

Ivana Strahija: Baš svakome se dogodi da napravi bedastoću za koju mu kasnije nije jasno kako je uopće došlo do nje, posebno u "nježnim" post-tinejdžerskim godinama. Caktaš nije svetac, niti treba biti, čovjek je, ima svoje emocije, hormone i žute minute. Što je bilo, bilo je, pametan čovjek prijeći će preko tog incidenta i nastaviti dalje kao do sada. 20-godišnjak pred sobom sigurno ima još stotine utakmica u kojima će moći pokazati da je mentalno odrastao, a i navijači bi mogli pokazati milost prema mladcu i oprostiti mu nesmotrenost. Na kraju krajeva, neke stvari koje pojedinci urlaju s tribina spadaju pod kaznena djela, a ako je u svom tom žaru borbe protiv Lokomotive Caktaš uspio čuti što mu dobacuju, sigurno je bilo ispod svake razine. E sad, hoće li mu ukor i novčana kazna to biti uteg, to on sam mora pokazati, a naravno da bi odlična igra u Osijeku bila najbolja isprika svim navijačima.

Branimir Korać: Caktaš se ne smije opterećivati tim incidentom i razbijati glavu s time što je bilo i što je moglo biti. Treba nastaviti igrati kao što je igrao i razmišljati o tome kako će biti bolji, a ne što će o njemu tko misliti. Ne vjerujem da će mu to predstavljati neki poseban pritisak. Može samo predstavljati motiv više da pokaže navijačima da se bori za klupske boje i da mu je stalo do kluba. Ukoliko se i stvori pritisak i odmah padne pod njim, to baš i neće biti najbolji znak za njegovu nogometnu budućnost.