Razlika u nijansama: kako do trećeg naslova prvaka

Odličnom utrkom na brazilskoj stazi Interlagos završena je sezona Formule 1. Bila je to 63. sezona u povijesti ovog sporta i prva u povijesti koja se sastojala od čak 20 Velikih nagrada. Mnogo se značajnih događaja dogodilo tijekom 2012. u Formuli 1 i netom završena sezona ima se po čemu pamtiti.

Nekima će ostati u sjećanju kao posljednja sezona Michaela Schumachera u Formuli 1, nekima kao posljednja sezona Lewisa Hamiltona u McLarenu. Neki će pamtiti pobjedu Nica Rosberga u Kini, neki pobjedu Pastora Maldonada u Španjolskoj. Nije nedostajalo niti upečatljivih sudara, a najspektakularniji od njih svakako je bio onaj u prvom zavoju Velike nagrade Belgije. Svaka utrka donijela je neku svoju priču i pogled na kalendar ne priziva sjećanja o dosadnoj utrci u kojoj se nije imalo što vidjeti.

Svaki ljubitelj ovog sporta zapamtit će neku sebi dragu crticu iz zaista uzbudljive, neizvjesne i atraktivne sezone, ali svaki će se složiti kako ju je obilježio sjajan dvoboj dvojice fantastičnih vozača, Sebastiana Vettela i Fernanda Alonsa.

Obojica su tijekom sezone pokazali i svoje vrline (u većoj mjeri) i svoje slabosti (u manjoj mjeri). Obojica su na 20 utrka dugom putu imali i uspona i padova, sjajnih utrka i odustajanja, sretnih, ali i manje sretnih trenutaka. Obojica su svojim karakterima, vozačkim sposobnostima, pobjedama i porazima ispisali jednu od najizjednačenijih sezona u povijesti Formule 1 i priuštili pratiteljima ovog sporta fantastičan dvoboj koji su na impresivan način okončali utrkom u brazilskom Sao Paolu, domu velikog Ayrtona Senne.

Prava je šteta što je jedan od njih morao izgubiti taj dvoboj jer obojica su tijekom sezone pokazali i više nego dovoljno kvaliteta da bi zaslužili okititi se naslovom svjetskog prvaka. Svojim trećim naslovom svjetskog prvaka.

Na kraju kaotične Velike nagrade Brazila, pune uzbuđenja i prekreta, radovao se Red Bullov Nijemac i postao najmlađi trostruki svjetski prvak u povijesti, dok je Ferrarijevom Španjolcu ista titula ostala nadohvat ruke. Završio je Alonso tri boda iza Vettela, no s pravom je nakon utrke izjavio kako je ponosan na svoju sezonu.

Tko je bolji vozač?

Od trenutka kada je postalo jasno kako su upravo Vettel i Alonso najizgledniji, a kasnije i jedini kandidati za svjetski naslov, počele su prepirke oko toga tko je od njih dvojice bolji vozač i tko je više zaslužio svoju treću titulu.

Je li ju u većoj mjeri zaslužio Vettel zbog svoje brzine i nevjerojatne konstantnosti koju je pokazivao u određenim utrkama ili pak Alonso zbog svoje temperamentne i agresivne vožnje kojom je izvlačio maksimum iz svog Ferrarija? Na čije su (ne)uspjehe u većoj mjeri utjecali ljudi u boksu, pehovi na stazi ili pak neki drugi vanjski čimbenici? Je li Vettel zaista postao trostruki svjetski prvak samo zbog odličnog bolida koji mu je u ruke dao Adrian Newey? Je li Ferrarijev bolid zaista bio toliko loš kao što se često prikazivalo?

Kažu brojke...

Sezona Sebastiana Vettela počela je drugim mjestom u Australiji iza leđa Jensona Buttona, a nakon nešto slabijih izdanja u Maleziji i Kini, Nijemac je u Bahreinu dočekao svoj prvi ovosezonski pole position i prvu ovosezonsku pobjedu.

Povratak u Europu, kao i izlet u Kanadu, nije mu donio mnogo veselja. U deset utrka na Starom kontinentu Vettel je dvaput u utrku krenuo s prve startne pozicije, ali do pobjede nije došao. Tek se dva puta uspio ugurati na pobjedničko postolje. Zbog kvarova na bolidu odustao je na Velikim nagradama Europe i Italije, a posebno bolno bilo je odustajanje u Valenciji u trenucima dok je bio vodeći čovjek utrke. U ostalih je osam utrka redovito završavao među šest najboljih vozača i osvojio je 87 bodova.

Uoči odlaska na azijsku turneju za vodećim Alonsom zaostajao je 39 bodova, a između njih bio je i Lewis Hamilton. No, već je prva azijska utrka u Singapuru donijela obrat, i to njen 23. krug. Tada je zakazao Lewisov McLaren, a Vettel je došao do pobjede i započeo svoju fantastičnu seriju koju je upotpunio s dva pole positiona i tri pobjede u iduće tri utrke. Tri utrke prije kraja imao je 13 bodova prednosti pred Španjolcem.

Svoju vjerojatno najbolju utrku odradio je u Abu Dhabiju, gdje je zbog kazne morao startati iz posljednjeg startnog reda, ali je dogurao sve do trećeg mjesta i izgubio samo tri boda u odnosu na Alonsa. Drugim mjestom u SAD-u vratio je prednost na 13 bodova, a naslov je osigurao u za njega infarktnoj brazilskoj utrci u kojoj je u četvrtom zavoju prvog kruga pao na začelje poretka pa se u samo osam krugova vratio među osvajače bodova i s oštećenim bolidom osvojio odlučujućih osam bodova.

Vettel je tijekom sezone upisao pet pobjeda i šest najboljih startnih pozicija, a naslov je osvojio s 281 osvojenim bodom. Na pobjedničkom postolju završio je deset puta, bodove je osvojio na 17 utrka, a na šest postaja Svjetskog prvenstva odvozio je najbrži krug. Devet puta je u utrci popravio plasman iz kvalifikacija, osam puta ga je pokvario, a na tri utrke je zadržao svoju poziciju (svaki put se radilo o prvoj poziciji).

Najveći uspon napravio je u Abu Dhabiju kada je nakon starta s 24. mjesta ciljem prošao kao treći. Najveći pad doživio je na Velikoj nagradi Malezije, kada je peto mjesto na startu zamijenio 11. na cilju (ne računajući utrke u kojima je odustao). Do posljednje utrke sezone izveo je 51 pretjecanje, a samo je osam puta na stazi prestignut od drugih vozača. Dvije utrke nije završio, oba puta zbog kvara na bolidu.

Fernando Alonso u sezonu je ušao petim mjestom na Velikoj nagradi Australije, a već je na drugoj utrci sezone došao do prve pobjede. Utrke u Kini i Bahreinu nisu mu donijele mnogo uspjeha niti bodova (tek osam), ali je selidbom Formule 1 na Stari kontinent krenuo njegov uspon.

Osvojio je drugo mjesto u Španjolskoj pa treće u Monte Carlu, dok je u Kanadi bio peti. Fantastičnu utrku odradio je u Valenciji kada je pobijedio nakon starta s 11. mjesta, drugi je bio u Velikoj Britaniji nakon osvojenog prvog pole positiona, a u Njemačkoj je prvu startnu poziciju uspio pretvoriti u treću pobjedu u sezoni. Prvi dio sezone okončao je petim mjestom u Mađarskoj nakon kojeg je imao 40 bodova prednosti ispred drugoplasiranog Marka Webbera.

Nastavak sezone Španjolcu je donio četiri treća i tri druga mjesta, ali i dva odustajanja koja su mu odnijela naslov. U Belgiji je bio kolateralna žrtva sudara Hamiltona i Grosjeana, a u Japanu je također skončao u prvom krugu nakon kontakta s Kimijem Räikkönenom. Nevjerojatno zvuči podatak da mu sedam postolja u devet utrka nije bilo dostatno za naslov prvaka, a imao je i 42 boda prednosti pred Vettelom.

Jednostavno protiv Vettelove dominacije na azijskom tlu nije mogao. Koliko se god trudio "reducirati štetu" i vrijedno osvajati bodove, Nijemac je u tom dijelu sezone bio izrazito nadmoćan i od naslova ga nisu odvojili čak niti problemi s kojima se susreo u Abu Dhabiju i Sao Paolu.

Alonso je dakle upisao tri pobjede i dvije najbolje startne pozicije te prikupio 278 bodova. Na pobjedničko postolje penjao se 13 puta, među prvih deset vozača okončao je 18 utrka, a ni na jednoj utrci nije uspio odvoziti najbrži krug. Čak 13 puta je u utrci popravio plasman iz kvalifikacija, pokvario ga je tek četiri puta, a tri puta je zadržao poziciju s koje je startao. Najveći uspon napravio je u Valenciji kada je s 11. mjesta dogurao do pobjede, a valja još izdvojiti skok s 12. na peto mjesto u Australiji te s desetog na treće u Italiji.

Izuzmu li se dvije utrke koje nije završio, Alonso je samo dva puta završio na slabijoj poziciji od one na kojoj je startao. U Kanadi je treću startnu poziciju zamijenio petom na cilju, dok je u Velikoj Britaniji startao s prvog mjesta, a završio na drugom. Do posljednje utrke izveo je 36 pretjecanja, a od drugih je vozača pozicije gubio 17 puta. Kao i Vettel, dva puta je morao odustati, ali ne zbog kvara na Ferrariju, već zbog nesreća na stazi. U Belgiji nije nikako mogao izbjeći "leteći" bolid Lewisa Hamiltona, dok je u dvoboju s Räikkönenom na Suzuki možda i sam mogao biti nešto oprezniji.

Presuda

Sebastian Vettel i Fernando Alonso krema su svjetskog prvenstva u Formuli 1. Riječ je o vozačima koji su u posljednjih osam godina zajedno osvojili pet svjetskih titula i u velikoj mjeri obilježili taj period povijesti ovog sporta, naravno uz još neke značajne vozače. Tražiti im "dlaku u jajetu" i razloge zbog kojih bi im se omalovažila postignuća sasvim je besmisleno.

Ovu dvojicu fantastičnih vozača u 2012. godini dijelile su nijanse. Alonso je na više utrka osvojio bodove i više je puta bio na pobjedničkom postolju, dok je Vettel ostvario više pobjeda, prvih startnih pozicija i najbržih krugova utrke. Statistika još pokazuje kako je Alonso na više utrka uspio popraviti svoj plasman, ali da je Vettel ubilježio više pretjecanja. Da je Alonso na četiri utrke pao u poretku, ali da su ga drugi vozači do posljednje utrke sezone čak 17 puta prestigli u izravnim dvobojima na stazi. Vettel se pak u poretku srozao na osam utrka, iako je u 19 utrka prestignut samo osam puta.

I jedan i drugi imaju statističke pokazatelje koji im govore u prilog, ali bilo bi nepravedno isključivo na temelju njih suditi o njihovoj vozačkoj kvaliteti. Mnogo je faktora koji čine dobrog vozača, a koji se ne mogu prikazati brojkama. Na kraju će ionako svaki ljubitelj Formule 1 reći da je bolji onaj koji je njemu draži i naći će "mali milijun" argumenata kako bi potvrdio svoju teoriju.

U svakom slučaju, potpuno je nepravedno za Sebastiana Vettela, čovjeka koji ima 25 godina i tri svjetska naslova, tvrditi da nije posebno dobar vozač i da je do uspjeha stigao isključivo zahvaljujući sjajnom bolidu kojeg mu u ruke svake godine daje Adrian Newey. Naravno da je momčad važna, naravno da kvaliteta bolida igra veliku ulogu, ali ne smije se smetnuti s uma da je Vettel pobjedu upisao još u Toro Rossu 2008. godine te da svojom brzinom, mirnoćom i konstantnošću već tri godine zaredom prilično uvjerljivo pobjeđuje Marka Webbera, koji također sjedi u tom istom Red Bullu i koji nikako nije loš vozač.

Donekle stoji teza da je Vettel najjači kad je u vodstvu, a da ima više problema kada se nađe u sredini poretka. Prva startna pozicija i rano vodstvo u utrci daju mu veliko samopouzdanje i Nijemac u tim situacijama postaje neuhvatljiv za pratnju. Način na koji uspijeva nizati brze krugove impresivan je i najčešće ga od pobjede može udaljiti samo kvar. Svima onima koji su bili skloni tvrditi kako Vettel nije u stanju odraditi dobru utrku ako od starta nije na vrhu, Nijemac je najbolju moguću poruku poslao briljantnom vožnjom u Abu Dhabiju.

Suradnja Vettela i Red Bulla za sada je proizvela tri vozačka i tri konstruktorska naslova, nastavi li se i u idućim godinama, rekordi Michaela Schumachera mogli bi biti itekako ugroženi.

S druge pak strane, Fernando Alonso iza sebe ima sjajnu sezonu u kojoj se do posljednje utrke borio za naslov, iako je imao treći najbrži bolid na gridu. Da je situacija bila takva svjedoče rezultati kvalifikacija u kojima su od Ferrarija najčešće bili brži i McLareni, ali se crveni bolid u utrkama mogao puno ravnopravnije nositi s konkurentima, boriti se za vrh, a u konačnici i iskoristiti sve slabosti britanske momčadi i osvojiti drugo mjesto u poretku konstruktora.

Takve rezultate nije moguće postići sa tako lošim bolidom kao što se često prikazivalo Ferrarijev. Alonso je imao fenomenalnih utrka, a da taj bolid vrijedi pokazao je u završnici sezone i Felipe Massa dobrim nastupima kada je pronašao svoju davno izgubljenu formu. Pogrešno bi stoga bilo tvrditi kako je Alonso činio čuda u svom "lošem" Ferrariju, a da je Vettelu naslov pao u ruke zbog odličnog bolida Red Bulla.

U Ferrariju najviše mogu žaliti za nesretnim odustajanjima u Belgiji i Japanu jer im se tijekom sezone na Alonsovom bolidu nije dogodio niti jedan veći kvar, a to je zaista raritet. Vettel je tijekom sezone imao više problema s bolidom i Talijani imaju pravo biti pomalo frustrirani što to nisu uspjeli iskoristiti. No, to su čari utrkivanja.

Sebastian Vettel i Fernando Alonso podarili su svijetu Formule 1 još jednu nezaboravnu sezonu, a nakon nje navijačima ne preostaje ništa drugo nego već sada s nestrpljenjem očekivati početak iduće te se nadati barem jednako uzbudljivim okršajima ove dvojice vozačkih velemajstora. Još su uvijek dovoljno mladi kako bi godinama uveseljavali ljubitelje utrkivanja.

Taj ožujak 2013. čini se tako dalekim...