Interova mladost dobro gura prema očuvanju prvoligaškog statusa, ostaje žal za propuštenim bodovima

Div iz predgrađa jesenski je dio prvenstva okončao kao deveti klub MAXtv Prve lige. Pozicija je to o kojoj u Zaprešiću maštaju i kada je kraj sezone u pitanju i zasigurno neće imati ništa protiv da tu ostanu i nakon 14 proljetnih kola. Ipak, posao za zaprešićki sastav nije ni približno gotov. Tri kluba koja su trenutno u zoni ispadanja vrlo su blizu i čini se kako će proljetna borba za ostanak u društvu najboljih biti prilično žestoka i neizvjesna.

Stručni stožer Intera na kraju polusezone može biti prilično zadovoljan učinjenim, a čak više igrom, nego rezultatima i bodovnim učinkom. Svakako najbolji period zaprešićke jesenske polusezone bio je od posljednjeg tjedna kolovoza pa sve do polovice studenog. Žuti su u tom periodu odigrali 11 utakmica, a izgubili samo dvije - na gostovanju u Parku mladeži te na svom terenu od vodećeg Dinama. Taj su period obilježile domaće pobjede nad Rijekom i Istrom, sjajna partija u Zadru te čudesni preokret na Maksimiru kod Lokomotive.

Crna razdoblja Interu su se dogodila na početku i na kraju polusezone. U prvih pet kola Žuti su osvojili tek dva boda. U prvom su kolu šokirali Dinamo odigravši na Maksimiru 1:1, a poraz su još jedino izbjegli u Vinkovcima (također 1:1). Bolne poraze Inter je doživio na svom terenu od Lokomotive i Osijeka, te na gostovanju u Puli. Završnica sezone Interu je u posljednja tri kola donijela teška tri protivnika - Rijeku, Split i Hajduk, pa je doživio tri uzastopna poraza i prilično si pokvario poziciju na tablici.

Naime, Inter je prije dvoboja s Rijekom na svom terenu ugostio Istru 1961 i slavio s 2:0 te je nakon tog 16. kola držao osmu poziciju s boljom gol-razlikom od Istre, četiri boda više od Cibalije, devet od Zadra i deset od Zagreba. U posljednja tri kola situacija se značajno promijenila pa se sada posljednjih pet klubova nalazi u razmaku od samo četiri boda.

Situacija je za Inter mogla biti prilično bolja da je u nekim utakmicama bilo više sreće i spretnosti. Dovoljno je prisjetiti se Šarićevog nerealiziranog kaznenog udarca u sudačkoj nadoknadi utakmice s Hajdukom, dvoboja sa Slaven Belupom u kojem je Inter imao mnogo bolje prilike i dva puta vodio, a susret je završio 2:2, grede Bagarića kod 0:0 u domaćoj utakmici s Cibalijom te pogotka primljenog u 90. minuti utakmice u Osijeku.

Da su se te utakmice za Inter odvile kako su mogle, Žuti bi danas imali osam bodova više i na borbu za ostanak gledali bi "s visoka". No, to je nogomet i zasigurno svaki klub može pronaći utakmice u kojima je nezasluženo i nesretno gubio bodove.

Što se tiče same momčadi, treneru Borimiru Perkoviću mora se priznati da je odradio vrlo dobar posao. Igračima koji su u momčadi još od prošle sezone odlično je pridodao ovoljetna pojačanja. To se posebno odnosi na Bagarića, Milardovića i Čelikovića koji su odmah postali nositelji igre i sudjelovali na gotovo svim jesenskim utakmicama, a priličan broj minuta dobili su Jurić i Matko. Inter je ove jeseni igrao u svojoj prepoznatljivoj formaciji, na mnogim utakmicama vrlo dopadljivo, a usput je promovirao veliki broj mladih nogometaša.

Perkoviću ostaje žal što situacija na tablici nije bolja jer je njegov Inter to igrama vjerojatno i zaslužio, ali nastave li Žuti na poljeće u istom ritmu, za svoje mjesto među deset prvoligaša u idućoj sezoni ne bi trebali strahovati.

Ispunjeni ciljevi

Interov cilj u ovoj sezoni je sačuvati prvoligaški status. Budući da trenutno drži deveto mjesto, može se reći kako je nakon jesenskog dijela prvenstva na dobrom putu da taj cilj ostvari. Pod ispunjene ciljeve svakako treba uvrstiti i standardizaciju momčadi. Perković se tijekom jeseni najviše oslanjao na petnaestak igrača koji su na svojim leđima iznijeli najveći teret, a uobičajenu početnu postavu mogli su mu poremetiti tek kartoni i ozljede, kojih je u završnici polusezone bilo mnogo, posebno u obrambenom dijelu momčadi.

Važan cilj svakog hrvatskog kluba je afirmacija mladih igrača, a Inter je i taj cilj ispunio. Standardni prvotimci zaprešićkog kluba bili su 19-godišnji Oršić, 20-godišnji Mlinar, 21-godišnji Budimir te 22-godišnjaci Šarić i Plazanić. Redoviti članovi početne postave bili su i 23-godišnjaci Bagarić, Čeliković, Batur i Kramarić pa je sasvim jasno s kakvom je mladosti Perković raspolagao. Sedam nastupa u polusezoni skupio je 17-godišnji Gorgiev, a na utakmici sa Splitom u 18. kolu Inter je predstavio i svoju izrazito mladu nadu. Riječ je o 16-godišnjem Josipu Filipoviću, koji je tom prilikom odigrao svojih prvih 45 seniorskih minuta.

Neispunjeni ciljevi

Inter može žaliti što na kontu nema više bodova i što nema veću prednost pred desetim klubom na tablici. Kao što je ranije spomenuto, Žuti su u mnogim utakmicama bili na korak do pobjede, a onda su bodove rasipali zbog nespretnosti, nepreciznosti, neiskustva, a ponekad i nedostatka sreće.

Još jedna loša stavka Interove jeseni bile su igre na vlastitom stadionu. Perkovićevi su igrači u devet domaćih utakmica doživjeli četiri poraza, a slavili su tek dvaput. Osvojili su devet bodova te su uvjerljivo najslabiji domaćin MAXtv Prve lige.

Najbolja/najgora utakmica

Svoju najbolju utakmicu jesenskog dijela prvenstva Inter je odigrao u Zadru 22. rujna kada je na tradicionalno teškom gostovanju slavio s čak 5:1 uz hat-trick Budimira. Žuti su odlični bili i na gostovanju kod Lokomotive kada su zaostatak od 2:0 na krilima dvostrukog strijelca Kramarića pretvorili u pobjedu, a valja još izdvojiti i da su dva boda osvojili remijima protiv Dinama i Hajduka.

Najlošija predstava Intera dogodila se još 10. kolovoza u četvrtom kolu kada je u Zaprešiću s visokih 3:0 slavio Osijek. Žuti u toj utakmici nisu znali iskoristiti svoje prilike, a njihovu neefikasnost i loše obrambene reakcije Slavonci su kaznili s čak tri pogotka u mreži Santinija. Još jedan vrlo neugodan poraz, također s 3:0, zaprešićki je klub doživio u Kupu od drugoligaša Gorice.

Igrač polusezone

Prema prikazanom u prvih 19 kola aktualne sezone MAXtv Prve lige, trenutno najveći "dragulj" Perkovićeve svlačionice je Mislav Oršić. Ovaj 19-godišnji Zagrepčanin nastupio je u svih 19 prvenstvenih utakmica (15 puta svih 90 minuta), postigao je pet golova i upisao dvije asistencije. Može se pohvaliti kako je zabio i Dinamu i Hajduku, ali nije se istaknuo isključivo svojim golovima. Najčešće je igrao na poziciji lijevog krila i na velikom broju utakmica upravo je on bio najveća prijetnja protivničkim obranama. Svojim odličnim prodorima izluđivao je suparničke braniče, a nikako se ne smije zaboraviti i njegov obrambeni angažman u utakmicama u kojima je Inter bio podređena momčad.

Bilo bi nepravedno ne spomenuti u ovoj rubrici Antu Budimira, strijelca pet golova koji se svojim igrama izborio za poziv u selekciju MAXtv Prve lige, zatim kapetana Tomislava Šarića koji se također pet puta upisao u strijelce (tri puta s bijele točke) i još četiri puta asistirao, te svakako Krševana Santinija, vratara koji je sjajno čuvao svoju mrežu i ulijevao veliko samopouzdanje Interovoj obrani.

Pogled u proljeće

Što se tiče kadrovske križaljke, u Zaprešiću ne treba očekivati veliki broj novih lica. Interu bi dobro došlo pojačanje na stoperskim pozicijama jer je zbog ozljeda i kartona na toj poziciji bilo velikih problema ove jeseni, dok su ostale pozicije vrlo dobro pokrivene i ne bude li iznenadnih odlazaka, prinove neće biti potrebne.

Inter je ove jeseni pokazao kako njegova mlada momčad svakako pripada prvoligaškom društvu. Vrlo dobro se nosio i s najboljim hrvatskim klubovima, ali proljeće ne može čekati spokojan. U preostalih 14 kola mora potvrditi svoju trenutnu poziciju na tablici, a već će u prva tri proljetna kola na svom terenu dočekati Zadar i Zagreb, izravne konkurente u borbi za spas. Te bi utakmice u velikoj mjeri mogle odrediti Interovo proljeće.