Igra toplo-hladno onemogućila veliki potencijal istarskog prvoligaša

"Naše ambicije sve su veće jer Istra preko Hajduka u Europu kreće", bila je poruka navijača Demona na prvoj prvenstvenoj utakmici protiv Splićana.

Istra je zaista vrlo ambiciozno krenula u sezonu. Momčad je ojačana iskusnim i provjerenim imenima, tu je bio i trener koji je prošao kroz puno toga u hrvatskom nogometu, klub nije imao problema s financijama kao većina prvoligaša, izgradnjom stadiona i ostale infrastrukture stvoreni su najbolji uvjeti za treniranje, a i podrška najvjernijih navijača Demona kao i ostale pulske publike bila je zagarantirana.

Stvoreni su svi preduvjeti da se Istra konačno profilira u stabilnog, uglednog prvoligaša kod kojeg će se teško uzimati bodovi, a znat će drugima "zagorčati život" na strani. Govorilo se i o borbi za europske pozicije jer je momčad sigurno imala kapacitet za takvo nešto, a plan je bio daleko dogurati i u Hrvatskom kupu.

Što se od toga ostvarilo? Nažalost po navijače zeleno-žutih, gotovo ništa...

Nakon očekivanih poraza od Slaven Belupa i Dinama na samom startu prvenstva, Istra u sljedećih pet utakmica nije niti jednom izgubila, a u tom je periodu osvojila 11 bodova. Činilo se kako je momčad na pravom putu da ove sezone izbjegne borbu za ostanak i "tuče" se s jačim klubovima za jednu od europskih pozicija. Uskoro je uslijedio i prolazak u osminu finala Kupa, no poslije toga Puljani su upali u "crnu rupu".

Istru su u prvenstvu pobjeđivali redom Lokomotiva, Osijek i Rijeka. Momčad je definitivno bila u krizi, ali novi "bljesak" dogodio se tamo gdje se malo tko nadao, na Poljudu. Pred nešto manje od 20.000 navijača Pamićevi su igrači svladali Hajduk i u klubu su se nadali kako je to početak novog pozitivnog niza, ali prevarili su se. U sljedećih sedam utakmica Istra je pobijedila samo jednom, a ispala je i u Kupu od Osijeka.

Istrani su u pojedinim utakmicama izgledali zaista dobro, obrana na čelu s kapetanom Faustom Budicinom primala je malo pogodaka, no veliki problem Pamiću predstavljala je neefikasnost u napadu. Zaključno s 19. kolom Istra je tek deseta momčad u prvenstvu što se tiče postignutih pogodaka, manje od nje zabili su samo Cibalia i Zagreb.

Na početku sezone u klub je doveden dokazani napadač Ahmad Sharbini, ali taj se potez pokazao dosta neuspješnim. Bivši Hajdukovac u sedam nastupa nije zabio niti jedan gol, a kasnije se posvađao s Upravom i napustio je Aldo Drosinu. Sandi Križman i Goran Roce su zasad solidni, a mnogo se očekuje od nedavno pristiglog Adnana Aganovića.

Ispunjeni ciljevi

Navijači zeleno-žutih su puno očekivali od ove momčadi Istre, ali na kraju jesenskog dijela ne mogu s puno toga biti zadovoljni. Jedinim ispunjenim ciljem može se smatrati to što je izbjegnuta borba za ostanak, ali samo u prvoj polusezoni. Pamićevi igrači su se držali sredine ljestvice i niti u jednom trenutku nisu bili opasnije ugroženi. Ipak, zadnje jesensko kolo dosta je toga promijenilo. Pobjedama Zagreba i Zadra borba za ostanak postala je zanimljivija, a Istra je od zone ispadanja udaljena samo tri boda.

Neispunjeni ciljevi

Pulski klub ima velikog potencijala biti među momčadima koje se bore za europske pozicije, stoga je izostanak takvog nadmetanja sigurno jedan od neispunjenih ciljeva. Izostala je i stabilizacija momčadi, oscilacije su ponovno izazvale skeptičnost oko mogućnosti Pamićevih igrača, a mnogi navijači i simpatizeri kluba nisu bili zadovoljnim (pre)ranim ispadanjem iz nacionalnog Kupa.

Najbolja/najgora utakmica

Najboljom utakmicom Istre u netom završenoj polusezoni može se smatrati neočekivana pobjeda na Poljudu protiv Hajduka. U to su vrijeme Splićani bili vrlo motivirani pobijediti jer su navijači spasili klub od stečaja prosvjedima za odobrenje jamstva za kredit od Grada, te su ispunili poljudske tribine. Ipak, Istra je odigrala vrlo pametno i kaznila je nesmotrenost u obrani Hajduka pogotkom Rocea u 80. minuti.

U konkurenciji za najgoru utakmicu bilo je više loših predstava Puljana, ali ističe se ona iz Zaprešića u 16. kolu. Istra 1961 tada je izgubila s 2:0, no više od rezultata razočarala je igra Pamićevih prvotimaca. U napadu gotovo ništa nisu napravili, u cijeloj utakmici imali su možda dvije ili tri iole ozbiljnije šanse, dok je obrana dopuštala Interovim igračima da se probijaju i čudo je da nisu Prskalu zabili više od dva puta.

Igrač polusezone

Iako se pogocima istaknuo Goran Roce, među zapaženijim igračima u redovima Istre ove je polusezone bio Hrvoje Milić. Lijevi bek zeleno-žutih nije imao toliko oscilacija što se tiče kvalitete igre kao što je to slučaj s momčadi u cjelini. Držao je konstantu i u njega se Pamić mogao pouzdati što govori i podatak da je skupio najviše nastupa ove polusezone od svih igrača.

Milić je najbolji i što se tiče asistencija, u tri je navrata upošljavao svoje suigrače, a to posebno dobiva na značaju s obzirom koliko malo Istra zabija pogodaka, te na kojoj poziciji Milić igra. Njegovi nastupi nisu prošli nezapaženo niti kod trojca Ferenčina - Scoria - Mrmić koji ga je pozvao u selekciju MAXtv Prve lige da se suprotstavi hrvatskoj reprezentaciji.

Pogled u proljeće

Pogled u proljeće nije toliko bajan ako se baci pogled na tablicu. Istra je daleko od momčadi koje se bore za drugo ili treće mjesto, čak deset bodova. No, zato je dosta blizu sastavima koji se spašavaju od ispadanja. Zadar na desetoj poziciji ima samo tri boda manje, a tu su i Cibalia i Zagreb. Uprava će morati bitno osnažiti momčad tijekom zimske pauze ukoliko želi izbjeći grčevitu bitku za ostanak.

Neefikasnost se pod hitno mora riješiti, Istri nedostaje jedan ili dva igrača koji znaju jednim potezom riješiti utakmicu, odnosno nedostaje joj igrač koji će uputiti zadnji pas i biti neumoljiv u završnici. Mjesta za napredak na proljeće nema baš previše, eventualno se može preko Osijeka do sedme pozicije, ali za nešto više je možda prekasno.