Zdenek Zeman zgrabio je neočekivanu priliku i Romu pretvorio u talijanski nogometni hit

Talijanska Serie A trenutno nije najkvalitetnija europska nogometna liga, nije ni najatraktivnija. U prilog tome govore Uefini nacionalni koeficijenti prema kojima je Italija četvrta iza Španjolske, Engleske i Njemačke, također znakoviti su i rezultati koje u posljednje vrijeme (ne) ostvaruju talijanski klubovi u europskim natjecanjima (s izuzetkom Intera u sezoni 2009./2010.) te popularnost tih liga među navijačima.

No, pogled na trenutnu ljestvicu Serie A otkriva natjecateljsku zanimljivost, kao i činjenicu da se klubovi koji su nekad bili u vrhu lige, pa u prošlim sezonama prolazili kojekakva turbulentna razdoblja i ostvarivali slabije rezultate, ponovno vraćaju prema vodećim pozicijama. Juventus je i ove godine dominantan, ali ne kao prošle. Doživio je već dva poraza i ispred drugoplasiranog kluba ima četiri boda prednosti, a svakom ljubitelju Serie A drago je vidjeti Inter, Napoli, Lazio, Romu i Fiorentinu unutar samo pet bodova razlike. Nakon slabog starta diže se i Milan te bi se uskoro i on mogao uključiti u borbu za plasman u Ligu prvaka.

U talijanskom nogometnom prvenstvu itekako se ima što vidjeti, a posebno je zanimljiva priča o trenutno petoplasiranom klubu Serie A.

Učinak od devet pobjeda, pet poraza i dva remija u 16 odigranih utakmica sam po sebi i nije nešto posebno. U normalnim okolnostima, teško bi privukao pažnju prosječnog nogometnog zaljubljenika. No, ako se klub koji je ostvario taj učinak zove Roma, ako mu na klupi sjedi "češki revolucionar" Zdenek Zeman, ako mu je gol razlika u 16 utakmica 38:26, a igra lišena svih taktičkih okova s jedinim ciljem zabiti gol više od protivnika - tko mu može okrenuti leđa i uskratiti pažnju?

Neuspješni početak nove Romine ere

Nova Romina era službeno je počela 16. travnja 2011. godine kada su vlast nad klubom nakon dugogodišnje vladavine obitelji Sensi preuzeli američki biznismeni na čelu prvo s Thomasom di Benedettom, a kasnije s Jamesom Pallottom. Čim su preuzeli klub, Amerikanci su si zadali cilj stvoriti momčad koja će do 2015. postati važan faktor u samom vrhu europskog nogometa.

Amerikanci kao Amerikanci, malo drukčije gledaju na sport od Europljana ili istočnih tajkuna, šeika i inih bogataša. Zbog toga nisu krenuli u suludu kupovinu nogometnih zvijezda već su poželjeli svoju momčad ustrojiti po uzoru na Barceloninu. Na klupu su postavili Luisa Enriquea, do tada trenera Barcelonine B momčadi, doveli mu nekoliko zanimljivih mladih igrača i priželjkivali kako će popularna tika-taka profunkcionirati i na Apeninskom poluotoku.

No, da je Barcelonin stil unikatan i da ga je vrlo teško ili nemoguće u potpunosti kopirati uvjerili su se mnogi, pa tijekom prošle sezone i američki vlasnici Rome. Sedmo mjesto na tablici sa tek 16 pobjeda u 38 kola Serie A donijelo je raskid suradnje sa španjolskim trenerom, a uprava Vučice našla se na novom velikom raskrižju.

Budući da ih je zanimao isključivo trener s napadačkom orijentacijom, trener koji ima autoritet, ali i koji navijačima može i zna priuštiti spektakl, odlučili su se za vjerojatno najradikalniji mogući potez. Nakon što su propali pregovori s Vincenzom Montellom, mjesto trenera ponudili su Zdeneku Zemanu.

Tko je Zdenek Zeman?

Za one koji nisu toliko upoznati s likom i djelom Zdeneka Zemana, red ga je malo pobliže predstaviti.

Riječ je o 65-godišnjem Čehu koji je emigrirao u Italiju još u 60-im godinama prošlog stoljeća. Tamo je završio obrazovanje te se bacio u trenerske vode. Prvi profesionalni angažman imao je u Licati, klubu koji je tada igrao u Serie C2, a Zeman ga je uspio odvesti do titule. Nakon neuspješnih epizoda na klupi Foggie, Parme i Messine, dobio je drugi poziv Pasqualea Casilla, predsjednika Foggie, koji je u stilu hrvatskih čelnika klubova požalio što je Zemanu u prvom mandatu uručio otkaz pa mu je odlučio pružiti novu priliku - i u potpunosti pogodio s tom odlukom.

Zeman se proslavio uvođenjem Foggie iz Serie C1 u Seria A u samo dvije sezone, a onda još dvije sezone sjajnim igrama njegove momčadi koje su oduševile Italiju. U njegovoj petoj sezoni na klupi Foggiu su napustili do tada ključni igrači i Zeman nije uspio spriječiti povratak kluba u Serie B. Čeh ipak nije sjeo u vlak za Serie B, već u vlak za Rim, gdje je preuzeo Lazio.

S Biancocelestima je u dvije i pol sezone osvojio drugo i treće mjesto u Serie A, a nakon otkaza u jednom dijelu Rima, preselio je u drugi, onaj Romin. Giallorosse je vodio dvije sezone, osvojio četvrto i peto mjesto u ligi, a onda ga je naslijedio Fabio Capello i 2001. godine Romi donio Scudetto. Do danas još uvijek posljednji naslov prvaka Italije.

Zemanova karijera nakon odlaska iz Rima nezaustavljivo je krenula prema provaliji. Od 2000. do 2010. godine vodio je je sedam klubova, a ni u jednom se nije zadržao duže od godine dana ili ostavio kakav duboki trag. Kada se Zdenek vjerojatno ni sam nije nadao svom drugom trenerskom "proljeću" stigao je treći poziv iz Foggie. Prihvatio ga je i odveo momčad do šeste pozicije. Ipak, suradnju s klubom koji ga je proslavio nije produžio već je u ljeto 2011. preuzeo Pescaru i odveo ju do prvog mjesta u Serie B. Tim je rezultatom ponovno skrenuo pozornost na sebe, a ubrzo je dobio ponudu Rome koja se ne odbija. Nakon 13 godina ponovno je u ruke dobio vrhunsku momčad talijanskog nogometa.

Dakle, kada se sumira karijera Zdeneka Zemana vidljivo je da nije osvojio ništa osim dvije titule prvaka Serie B te po jedne titule prvaka Serie C1 i Serie C2. Najbolji plasman u Serie A mu je drugo mjesto, a u velikom broju klubova u kojima je radio zadržao se manje od godinu dana. Što to onda čini Zemana posebnim trenerom?

U godinama kada je talijanskim nogometom dominirao defenzivni pristup nogometu, popularno nazivan catenaccio, Zeman je sa svojim momčadima uvijek igrao u formaciji 4-3-3. Odbacio je igru s liberom i osvojio talijansku javnost brzim i direktnim napadačkim nogometom u kojem je branjenje vlastitog gola na posljednjem mjestu prioriteta. Njegove momčadi redovito su igrale visoki presing po čitavom terenu, bočni braniči zapravo su u daleko većoj mjeri imali napadačku ulogu, a glavni cilj Zemanove taktike bio je zabaviti navijače i postići gol više od protivnika.

Osim toga, Zeman je postao poznat po svom karakteru velikog "lajavca", čovjeka koji uvijek kaže ono što mu je na pameti, bez obzira tko što o tome mislio. Mnogi cijene njegovu iskrenost, a mnogima se upravo njome zamjerio. Ostat će upamćen po tome što je krajem 90-ih godina prošlog stoljeća javno optuživao Juventus za dopingiranje igrača, što je kasnije dokazano i na sudu. U mnogim je situacijama upravo Zeman imao hrabrosti reći ono što svi misle, a boje se o tome govoriti.

Zdenek Zeman jedinstven je nogometni lik. Tijekom čitave trenerske karijere držao se svojih nogometnih stavova i niti u jednom trenutku od njih nije odustao. O njegovom pristupu nogometnoj igri često se vode rasprave i lome koplja, a nitko prema Čehu ne može ostati ravnodušan. Voljeli ga ili ne, važnu ulogu u povijesti talijanskog nogometa nitko mu ne može oduzeti.

Iako ima mnogo osobina zbog kojih ga vole navijači, ali i mediji, Zeman je zbog svog specifičnog pristupa nogometu i "teškog" karaktera došao na loš glas. Upravo zbog toga nikad nije dobio priliku u drugim jakim klubovima poput Milana, Intera ili Juventusa. Klupskim čelnicima često se činio kao prerizičan, a budući da nije pokazivao interes za kompromise, Zeman je nakon odlaska odlaska iz Rome bio osuđen na povratak u "male" klubove.

Novu veliku priliku dobio je kad joj se najmanje nadao...

Iako ekscentrične, Zemanove su ideje naišle na plodno tlo

Kada je Roma ovoga ljeta objavila da će momčad preuzeti Zeman, mnogi su ostali u čudu. Franco Baldini, Romin direktor poručio im je: "Rekli smo da želimo igrati atraktivno. Zeman se uklapa u tu politiku, zar ne?"

Zeman je u ruke dobio vrlo zanimljivu skupinu igrača koju je odmah krenuo prilagođavati svojim nogometnim zamislima. Romin aktualni sastav odličan je spoj mladosti i iskustva jer mladićima poput Marquinhosa, Pirisa, Florenzija, Tachtsidisa i Lamele daleko je lakše stasati kada uz sebe imaju nogometnog velikana kao što je Totti i druge iskusne igrače poput De Rossija, Perrotte, Balzarettija i Stekelenburga.

Čeh se nikada nije ustručavao priliku dati mladima, a sudeći prema igrama koje njegovi igrači pružaju u ovoj sezoni, cijela je momčad vrlo dobro prihvatila njegove zamisli. Očito su se priviknuli i na teške treninge po kojima je Zeman poznat.

Romina igra ove se sezone temelji na velikoj količini trke, visokom presingu na protivničke obrane te izrazito direktnim napadima u kojima je igračima na terenu gotovo zabranjeno odigravati horizontalna dodavanja. Zeman od njih traži okomitost, što brži dolazak pred protivnička vrata i napade sa što većim brojem ubacivanja igrača iz drugog plana.

Koliko je Zeman u nekim stvarima ekscentričan možda najbolje prikazuje idući video isječak na kojem se može vidjeti tipično Romino izvođenje početnog udarca.

"Pristup Luisa Enriquea temeljio se na posjedu lopte. Ja volim brži nogomet. Pitate li me za mišljenje, reći ću vam da se protivnička obrana lakše prilagođava napadu držite li dugo loptu u posjedu. Na postavljenu je obranu teško napadati i tada u velikoj mjeri ovisite o kvaliteti igrača koje imate.", prokomentirao je Zeman promjene koje je donio u odnosu na prošlog Rominog trenera.

Da bi svoje taktičke zamisli proveo u djelo, Zeman je morao osigurati dvije stvari. Da su njegovi igrači izvrsno fizički pripremljeni te da znaju kako se trebaju kretati. I za jedno i za drugo potrebni su naporni i dugački treninzi o kojima Zeman kaže: "Moji treninzi možda jesu dugački i intenzivni. Oni se temelje na ponavljanju, ali su zabavni. Dok je igraču zabavno, on se ne umara. Jeste li ikada gledali djecu kako se čitav dan igraju? Postanu li oni umorni?"

Logično, posve nove ideje i stil igre zahtijevali su od igrača velike prilagodbe. Rezultat toga bile su velike oscilacije u početnom dijelu sezone. No kako se kalendarska godina bliži kraju Zemanove trupe djeluju sve uvjerljivije, a igrači se u novim ulogama sve bolje snalaze. Roma trenutno ima četiri uzastopne pobjede i na dobrom je putu da izbori barem nastup u Europskoj ligi za iduću sezonu.

Roma je do sada u prvenstvu odigrala 16 utakmica i postigla čak 38 golova (2,37 po susretu). Naravno, ofenzivni pristup ima i svoju negativnu stranu, a to je broj primljenih golova. Zbog presinga mnogi se igrači nađu van svojih pozicija, a ako protivnik to zna iskoristiti najčešće dolazi do prilike za pogodak. Romini vratari po loptu su u mrežu išli 26 puta (1,62 po susretu).

Kada je u pitanju individualna statistika igrača, vrlo je zanimljiv podatak da je najviše utakmica ove sezone odigrao 36-godišnji Totti (15), a usput je zabio šest golova i pet puta asistirao (u cijeloj prošloj sezoni postigao je osam golova). Najbolji klupski strijelci za sada su 20-godišnji Lamela i šest godina stariji Osvaldo sa osam golova.

Na čak 11 utakmica Rome u ovoj sezoni Serie A pala su četiri ili više pogodaka, a to je upravo ono što su američki vlasnici tražili - spektakl. Gotovo svaka utakmica Rome to zaista jest. Svojim (Zemanovim) načinom igre Roma je postala momčad o kojoj se priča. Momčad koja plijeni pažnju i zasigurno jedna od najzabavniji momčadi za gledanje. Ne samo u Italiji, već u cijeloj Europi.

Mnogim se trenerima i nogometnim stručnjacima od Zemanove taktike diže kosa na glavi. Sasvim je jasno da ona ima svoje nedostatke, ali čini se da za Romu trenutno funkcionira.

Do kada? Može li Zeman zadržati trenutnu sjajnu formu svojih igrača? Mogu li se oni boriti za plasman u Ligu prvaka? Za Scudetto? Hoće li se Čeh nakon 13 godina napokon uspjeti zadržati u istom klubu duže od jedne sezone?

Sezona je još duga, a pitanja je mnogo. Romina uprava za sada je dobila ono što je htjela, a ostaje vidjeti kakva je budućnost Zemana i njegovih igrača.

I pritom uživati u utakmicama poput ove...