Francuski velikan ponovno koketira s vrhom

Na spomen najvećih francuskih nogometnih klubova mnogi pratitelji sportskih zbivanja će u skladu s trendom posljednjih godina pomisliti na Lyon, Marseille, PSG ili nekog četvrtog. Veličina sportskih klubova je ionako relativan pojam, ali veličinu u rezultatskom smislu nitko ne može oduzeti Saint Etienneu.

Klub bogate tradicije rezultati posljednjih godina zasigurno ne izdvajaju od ostatka francuskog nogometnog društva, no pogled na njihove trofejne vitrine to svakako sugerira. S deset osvojenih naslova francuskog prvaka, šest titula osvajača Francuskog nogometnog kupa i još pet slavlja u Superkupu, točnije u Trophée des champions, klub iz istoimenog grada osnovan od strane lokalnih trgovaca 1919. godine pod punim nazivom Amicale des Employés de la Société des Magasins Casino stavlja uz Marseille na vrh najuspješnijih u francuskoj povijesti.

Ipak, dobrom dijelu čitatelja ovog teksta to neće biti u svježem ili ikakvom sjećanju jer su svoje najslavnije dane Les Verts doživjeli 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća, a posljednji veliki trofej osvojili su prije 31 godinu kad su se okitili naslovom nacionalnog prvaka. Ubrzo je, pak, krenuo slobodni pad Saint-Etiennea, uvelike uzrokovanom i skandalom oko podmićivanja u koji je bio upleten tadašnji predsjednik kluba Roger Rocher.

Šampionske ambicije ubrzo su zamijenjene onima koje su uključivale povratak u prvu ligu, a sljedećih dvadesetak godina donijelo je osam sezona u drugom razredu francuskog klupskog nogometa, s rezultatima ispod razine onoga na što su navijači naviknuli u zlatnom periodu. Posljednje sezone donijele su, pak, nadu kako bi se trofeji mogli ponovno slaviti na stadionu Geoffroy-Guichard.

Konstanta s devetom uzastopnom sezonom u Ligue 1 je uhvaćena, a vidljiv je i napredak u posljednjih nekoliko sezona. Dvije godine borbe za ostanak zamijenjene su periodom kad je sredina tablice, čak i njezin gornji dio, bila domet ove momčadi, u posljednje dvije sezone ostvareni su plasmani na desetu i sedmu poziciju. Početak ove sezone daje naslutiti da bi u svibnju Les Verts mogli biti još bliže vrhu, a možda se konačno oslade i titulom. U Liga kupu je, naime, izboreno polufinale izbacivanjem bogatog PSG-a nakon jedanaesteraca, a u polufinalu protivnik je Lille. Francuski kup, pak, još uvijek nije ušao u fazu u kojoj se uključuje i ovaj prvoligaš.

Aktualna momčad je pod vodstvom Cristophea Galtiera. 46-godišnjeg stratega koji je u klubu od prosinca 2009. godine i ovo mu je četvrta uzastopna sezona na ovom radnom mjestu. Riječ je o bivšem braniču, članu nekolicine francuskih prvoligaša, koji očito zna što radi i čelnicima kluba redovito prikazuje izvještaje koji uključuju napredak. Od 2009. godine je predsjednik, inače, Roland Romeyer.

Ambicije i rezultate Saint-Etienne, kluba čiji je budžet za ulazne transfere popunjen tek kad se dogodi pokoji izlazni, gradi najvećim dijelom na 23-godišnjem napadaču Pierreu-Emericku Aubameyangu, ujedno prvom imenu ove ekipe. Četvrti strijelac Le Championnata i prvi strijelac kluba ove je sezone zabio osam prvenstvenih pogodaka, ali doprinos koji pruža ekipi najbolje se vidi i kroz četiri asistencije, po čemu također dijeli vrh klupske ljestvice, zajedno s Renaudom Cohadeom.

Aubameyang je rođen u Francuskoj, ali zahvaljujući gabonskom podrijetlu upravo za tu seniorsku reprezentaciju nastupa posljednjih godina, unatoč tome što je bio i član mladih francuskih selekcija. Nogometno obrazovanje stekao je u Milanu, gdje nakon završetka juniorskog staža nije dobio pravu priliku već je preko posudbi u Dijon, Lille i Monaco došao do prošlogodišnjeg transfera u Saint-Etienne.

Taktika se prije svega zasniva na snažnom obrambenom bloku, za što Galtier očito ima dovoljno kvaliteta u svom kadru. Stephan Ruffier na vratima predvodnik je obrane, ujedno i najskuplji igrač momčadi prema procjeni transfermarkta. Ispred njega jedno mjesto rezervirano je za kapetana Loica Perrina, pouzdanog braniča, dok je velika perspektiva kluba 18-godišnji Kurt Zouma, kojeg se već sad procjenjuje na vrijednost od šest milijuna eura, a ova sezona ga zapravo tek uvodi u seniorski nogomet.

Neizostavni članovi zgusnutog veznog reda su "mozak" momčadi Renaud Cohade, desetka s osjećajem za asistenciju i pogodak, ove sezone je uz četiri dodavanja za gol još tri puta poentirao. U paru s njim ordiniraju često Fabien Lemoine i Joshua Guilavogui, dok im leđa čuva pouzdani Jeremy Clement. Krila Gradel i Hamouma priključuju se Aubameyangu, dok od napadačkih opcija Galtieru na raspolaganju, među ostalima, stoji i Brandao, bivši golgeter Šahtara i Marseillea, ujedno i najstariji član kadra s 32 godine na leđima.

Saint-Etienne ne plijeni atraktivnom i efikasnom napadačkom igrom, već usklađenom formacijom koja uglavnom "primi manje", nešto rjeđe "zabije više". S 11 primljenih pogodaka i devet susreta iz kojih su izašli "čiste" mreže ponose se najboljom obranom u Ligue 1, dok su posebno impresivni pred svojim navijačima gdje su u devet susreta primili svega četiri pogotka. Na njihovu žalost, to ih je stajalo i tri domaća poraza, bez kojih bi njihov položaj na tablici bio još bolji.

Također, zanimljiv je podatak o učinku Les Vertsa u prvim poluvremenima jer su u dosad odigranih 765 minuta do odlaska na predah primili samo dva pogotka, zabivši pritom njih 12 te se mogu pohvaliti i najboljom gol razlikom u prvim poluvremenima. Ukoliko vas zanima, u nastavcima su također postigli 12 pogodaka, ali učinak im kvari nešto više primljenih pogodaka u tom periodu, točnije, njih devet.

Zeleni se, dakle, nakon 17 odigranih kola nalaze na četvrtoj poziciji s 27 osvojenih bodova. Porazom u velikom derbiju od Lyona lider prvenstva pobjegao im je na osam poena razlike, no i trenutno njihove ambicije vezane uz plasman u gornju četvrtinu poretka nitko ne može osporiti, uz pet bodova zaostatka za PSG-om, kojem su nanijeli prvi domaći poraz u sezoni, i Marseilleom na drugom i trećem mjestu.

Sain-Etienne u prvom dijelu ove sezone, mada nije tako izgledalo nakon dva poraza na samom početku, koristi izjednačenost lige i nemogućnost klubova s vrha da kontinuitetom pobjeda ostave kvalitetom inferiorniji ostatak klubova iza sebe. Nalaze se relativno blizu vrha, može ih se spominjati u kombinacijama za naslov, ali znatno realniju podlogu kod njihovih navijača imaju snovi o osvajanju Liga kupa i eventualnom plasmanu na mjesta koja vode u europska natjecanja. Dobru poziciju Galtier i igrači duguju sjajnom nizu od 13 uzastopnih utakmica bez poraza u domaćim natjecanjima, od čega su u deset prvenstvenih od sredine rujna do kraja studenog upisali pet pobjeda i isto toliko neriješenih ishoda.

Domaćih utakmica, koje su im "forte", imali su devet, gostovanja osam, a do kraja godine na rasporedu su im dva zahtjevna ligaška ispita, oba protiv klubova koji su među šest prvoplasiranih. Gostovanja Marseillea te ogled protiv Lorienta pred svojim navijačima stvorit će konkretnija očekivanja za sljedeću kalendarsku godinu.

Ovaj francuski velikan, međutim, dugo nije bio toliko blizu vrhu, na koji je ove sezone kratkotrajno i došao. Sprema li se nešto ozbiljnije ili će se sve tek svesti na puko koketiranje s najvišim prvenstvenim pozicijama pokazat će već bliža budćnost. Iz drugog plana Les Verts mogu svakome pomrsiti račune, kao što bi, uostalom, uskoro mogli i vidjeti.